Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Genije koji uočava što vam je možda promaklo
Boris Dežulović: Zaboravilo se, ponovilo se #2 (Sjećamo se tuđih, a svoje zaboravljamo)
To da su se saveznički vojnici borili zajedno s tim, kako ste rekli da se zovu, partizanima, Hrvatima je prva vijest. Da smo to znali, da je barem ministar obrane znao – samo da su mu Amerikanci i Britanci ranije javili – pojavio bi se valjda i na Tjentištu… Hrvatski pak ‘heroji koji su dali svoje živote za slobodu’ – svejedno jesu li to bili splitski antifašisti koje su ubijali Talijani, ili dalmatinski partizani koje su na Sutjesci masakrirali Nijemci – u hrvatskoj državi nisu predviđeni protokolom. Kukavička Hrvatska za to vrijeme zapinje o talijansku savjest i klanja se engleskoj memoriji. Ne znamo, eto, kako je to bilo drugdje po svijetu, ali kod nas u Hrvatskoj Drugi je svjetski rat, kako vidite, bio ono kad su talijanski crnokošuljaši progonili Židove, a Hitlerovi SS-ovci, ne dao Bog nikome, ubijali britanske i američke pilote. Novosti. Tjedan prije je prva epizoda o selektivnom pamćenju.
