Braća Karamazovi - povratak Frljića: Briljantno zamišljen, režiran i odigran - Monitor.hr
31.03. (22:00)

Ipak nismo 'cancelirali' Ruse

Braća Karamazovi – povratak Frljića: Briljantno zamišljen, režiran i odigran

Ujedno bio je to, nakon devet godina, povratak Olivera Frljića u hrvatski teatar – zadnji put je te 2013. godine, upravo u ZeKaEmu, režirao „Hamleta“ Williama Shakespearea. Zahvaljujući vrlo dobro „skrojenoj“, veoma uspješnoj dramatizaciji, koja iznad svega poštuje i slijedi „polifoniju punovrijednih glasova“ što književni teoretičar Mihail Bahtin smatra da je glavna osobina poetike Dostojevskoga. Naime, svi junaci ovog romana razlomljeni su unutar sebe, svaki lik na neki način čini svijet za sebe, a ujedno, gledamo ih iz različitih uglova, predstavljaju nam se iz više perspektiva, što je sve itekako izazovno za rad u teatru. Dostojevski portretira, istodobno, svu silu likova, ali i obrazlaže grandiozne ideje, Frljić ga u tome bespogovorno prati. Tipično Frljićev kazališni postupak kojim reagira i provocira aktualnu društvenu, imanentno političku scenu – ovaj put, naravno, ne može zaobići agresiju Rusije na Ukrajinu… Lupiga


Slične vijesti

28.07. (08:00)

Prijetnja apstinencijom

Paolo Magelli: Muškarci stoljećima nude samo rat, vrijeme je da žene preuzmu

Redatelj Paolo Magelli u sklopu 68. Splitskog ljeta radi predstavu ‘LizistRATa’, kombinaciju tekstova četiriju autora – Aristofanove ‘Lizistrate’, Homerove ‘Ilijade’, antiratnih stihova Predraga Lucića i ‘Generala’ Mate Matišića. Koncept je nastajao godinu dana, a pokretač je bio rat u Ukrajini. Kako se navodi u najavnom tekstu, ‘’Rat i Mir. Žene i Muškarci. Seks i politika. Prate nas od jutra do neprospavanih noći – u krug. Otkad je Zeus na prevaru oteo (i silovao) lijepu i nevinu Europu. Magelli je rođen u Pratu 1947., a režirao je više od 150 predstava po cijelom svijetu. Od 80-ih godina njegove su ga režije u bivšoj Jugoslaviji i na Balkanu obilježile kao kontroverznu ličnost, a njegov se utjecaj proširio na scene Europe i Latinske Amerike. Kazalište u vrijeme interneta i diktature nekih snažnih medija ne može puno toga napraviti, ali može uspostaviti dijalog s inteligencijom jednog grada, prostora, rekao je, između ostaloga, ovaj veliki redatelj za Nacional.

06.05. (19:00)

Tjeranje kulture na aparate

Pobuna umjetnika: Izlaze na ulice jer ih novi zakon baca u prekarijat

Neki umjetnici boje se da bi ih novi Zakon o kazalištima mogao pretvoriti u prekarne radnike, koji rade po projektima, što će im uzrokovati ekonomsku nesigurnost: neće, primjerice, moći dobiti kredit. Istodobno, vrlo je moguće da će članovi kazališnih ansambala, ali i samostalni umjetnici, izaći na ulicu, jer najavljuju prosvjede, smatrajući da ovakav Zakon, ako dođe u javnu raspravu pa nakon toga i u Sabor, degradira umjetnike, znači korak unazad od aktualnog zakona iz 2006. te je za njih neprihvatljiv. Nacional Kulturnjaci nisu zadovoljni ni Zakonom o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi. Kulturpunkt

29.01. (19:00)

U sve nas je uša đava

Mario Kovač: Publika je zasićena crnom kronikom, želi pozitivne priče kroz ‘ružičastu’ prošlost

Mario Kovač, redatelj i dramaturg predstave ‘U malu je uša đava’ prema romanu Tisje Kljaković Braić, kaže da je neobično da rođeni purger režira predstavu o Splitu i Spinutu 1980-ih, ali dodaje da je možda i bolje da to radi netko ‘izvana’, neopterećen mitologijom splitskih kvartova. Naša publika naprosto voli takve pozitivne, „feelgood“ naslove koji su pisani ili rađeni jednostavnim i čistim umjetničkim jezikom, o kojoj god formi se radilo. I kod Golika i kod Tisje, a i u Brešanovoj seriji, sve to imamo: jasne likove, čistu priču, scenarij i režiju koji niti podilaze publici niti je tretiraju kao debile niti ih gledaju svisoka – čisti zanatski rad koji točno prenosi duh originala. Intervju za Nacional.

12.01. (08:00)

Žena ženi (ni)je vučica

Predstava ‘Moderna Afrodita’ – Suradnja štikle i tenisice

Naše protagonistice predstavljaju dva ženska stereotipa: Magdalena (Lovrić) je samouvjerena poslovna žena koja živi sama i čiji ključni modni detalj predstavljaju cipele na visoku petu (štikle), a Marija (Arbanas) je domaćica i majka koja za sebe nema vremena jer je u svakom trenutku na raspolaganju mužu i djeci pa je logično da nosi tenisice. Stjecajem okolnosti te su se dvije žene sudarile (doslovce) u predvorju wellnessa i među njima se odmah uspostavila netrpeljivost, koja, osim što je vidljiva u uzajamnim pogledima uperenim na odjeću, očituje se u društvenim kontaktima i iskazu životnih prioriteta. Prateći njihove duhovite britke replike, publika uočava (i one također) da su njihove razlike posljedica stjecaja okolnosti, a ne različitih svjetonazora. Iako Marija o svojem braku govori s puno ljubavi, uskoro se razotkriva da on nije idealan, a da su Magdalenini poslovni uspjesi itekako teško stečeni. I jedna i druga platile su za svoje statuse visoku „krvarinu“ i teško im je priznati da su ih preplatile, pa bez obzira na osjećaj mučnine i dalje uporno i grčevito čuvaju svoje stečevine. Kritikaz

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Klub Močvara (@mochvara)

01.01. (22:00)

'Dođite gledati kako curi i rastapa se mast avangarde'

Brezovec: Eurokaz će 13. siječnja nakon 35 godina proglasiti ukidanje

Brezovec je s Gordanom Vnuk 1987. osnovao Eurokaz koji je do 2013. djelovao kao festival alternativnog kazališta i u Hrvatsku doveo brojne europske i svjetske trupe, a danas je Eurokaz producentska kuća. No Eurokaz je pred ukidanjem jer prvi put otkad postoji nije dobio novac za hladni pogon, što u njihovom slučaju znači nemogućnost isplate plaće jedinom zaposlenom. Zbog toga 13. siječnja planiraju performans – Branko Brezovec najavljuje za Nacional da će se toga dana članovi Eurokaza, figurativno, javno spaliti na tribini u Knjižnici Bogdana Ogrizovića. Ja neću umrijeti od gladi jer sam si stvorio ne toliko pametne, koliko korisne zalihe, ali Eurokaz kao produkcijska kuća zasigurno hoće jer joj, nakon aktualne odbijenice Kulture nove, nema druge i već gromoglasno radi na svom ukinuću.

25.05.2021. (22:00)

'Simbol ovog vremena i individualnih kriza'

‘Soundtrack za film koji nije snimljen’ u Kinoteci – strah od ljubavi

„Soundtrack za film koji nije snimljen“, glazbeno-poetski street movie, kako se navodi u njegovom opisu, je intrinzično putovanje i koliko god se distrakcija pojavljivalo na tom putovanju, ono se konstantno svodi na putovanje prema samome sebi i momentu spoznaje da ne postoji isprika za bijeg od ljubavi. Jer je bijeg od ljubavi, ujedno i bijeg od samog života, o novoj kazališnoj predstavi koja je imala premijeru ovih dana piše Zoran Stajčić za Ravno Do Dna.

17.05.2021. (19:30)

Kulturni srednji prst koroni

Kad ti život pruži pandemiju, ti otvori kazalište u šumi

Englezi znaju uživati u kulturi pa je tako u grofoviji Suffolk, uz dopuštenje vlasnice, niknulo kazalište na otvorenom u amfiteatru koji je nastao eksplozijom bombe u Drugom svjetskom ratu te tako stvorio prirodnu kulisu za ekološki prihvatljivo kazalište koje se odupire pandemiji. Ovog ljeta u njemu će zaigrati i prve predstave, a predviđen je šarolik repertoar. Goste će posluživati domaćim proizvodima lokalaca, a imat će priliku napraviti i piknik u šumi uz obvezu da svoje smeće ponesu sa sobom. Osim minimalnog ugljičnog otiska postignutom gradnjom od drvene građe iz šume, Thorington Theater diči se i prilazom za invalide. Green.hr

30.03.2021. (23:30)

Funny games

Redatelj Ivan Penović: Ne preostaje mi ništa drugo nego da se realnosti u svojim predstavama izrugujem

Zanimljiv intervju u Novostima s mladim redateljem čija predstava trenutno igra u ZKM-u: Mislim da se ono što zovemo stvarnost danas preozbiljno shvaća. Ali to nije stvaran život. Ono čega nije bilo prije a postoji danas jest enormna količina javno iznesenog mišljenja a da – prema informacijama s portala i društvenih mreža – nikada ne saznamo čije je to mišljenje. To je stvarnost u kojoj svi beskonačno zamišljamo da o svemu imamo neki stav, ali zaboravljamo da je naš vlastiti život konačan i ta neprestana trka za stavovima onda tu stvarnost čini okrutnom. U tom današnjem napumpanom kapitalizmu, koji je počeo da izjeda sam sebe, vlada enormna proizvodnja svega i svačega: od hrane, informacija, diploma i želje za dokazivanjem, do lijevih pokreta i desnog fašizma. Meni ne preostaje ništa drugo nego da se takvoj realnosti, koju svi stvaramo, u svojim predstavama izrugujem.

19.01.2021. (21:30)

Rastanak sa suvišnim

Rene Medvešek: Teška vremena podsjećaju nas koliko malo toga nam je doista važno

“Ovakva teška vremena nam otvaraju oči za prave vrijednosti i podsjećaju nas koliko malo toga nam je doista životno važno” – kaže redatelj Rene Medvešek uoči premijere predstave ‘Gdje se kupuju nježnosti’ prema drami Monike Herceg u ZG-HNK. “Ono što u predstavi daje snagu za suočavanje sa sutrašnjicom je neposredni susret glavne junakinje s čudom života koji nastaje u njezinoj utrobi. U tom misteriju ona pronalazi nadahnuće za potpuno novi pogled na svijet oko sebe i svoju prošlost, ali i budućnost”.

01.12.2020. (08:49)

Tako star, a tako mlad

Umro kazališni redatelj Boško Violić: Negdje drugdje bio bi prebogat i sretan, ovdje je bio samo sretan

Violić je, ulazeći i u deveto desetljeće života, imao u sebi preobilje dara, vizije, žudnje, energije i debelog razloga za životnom i umjetničkom borbom…, više nego mnogi pogubljeni mladi. I bio je spreman do kraja riskirati s tim obiljem na sceni, riskirajući u ime svih nas – piše Telegram o nedavno preminulom kazališnom redatelju Božidaru Violiću, koji se držao devize kazalište nije nedjeljni ručak, kazalište je briga što ćeš jesti svaki dan.