Dežulović: Balada o Juri Zdovcu - Monitor.hr
05.10. (10:00)

Svima njima tih se dana raspala Jugoslavija, samo se Juri raspao cijeli svijet.

Dežulović: Balada o Juri Zdovcu

U cijeloj povijesti sporta teško da ima tužnije priče od one o posljednjoj košarkaškoj reprezentaciji Jugoslavije, europskom Dream Teamu koji je 1989. išamarao sve protivnike s dvadeset razlike i postao prvak Europe, pa sljedeće godine porazbijao SSSR i SAD za titulu svjetskih prvaka – natjeravši Amere da za revanš na Olimpijadi 1992. okupe svoj Dream Team, najjaču sportsku momčad svih vremena – i na koncu 1991., na vrhuncu slave, obranio kontinentalnu titulu, trijumfalno se vrativši u zemlju koja je u međuvremenu prestala postojati. Bili su moćni i nepobjedivi, bili su europski i svjetski prvaci, i bili su najbolji prijatelji – sve ono što država koju su predstavljali nije bila. A u cijeloj momčadi tužnih junaka teško da je bilo tužnijeg od Jure Zdovca, kojemu je to ljeto trebalo biti najsretnije u životu. Lupiga prenosi tekst Borisa Dežulovića sa slovenskog portala.


Slične vijesti

Utorak (15:00)

Elegija za državu

Dežulović: Laku noć, kokošari

Tako je u grimizni suton propala slavna Republika Hrvatska. Nakon tridesetogodišnjeg zuluma hadezeovskih pljačkaških hordi, opustošenom i spaljenom zemljom dokrajčenom pandemijom koronavirusa bauljaju još samo strvinari i sitni kokošari: u svemu, među čađavim ruševinama od cijele veličanstvene Države ostala je samo jedna bočica parfema, karton konfekcijskog rozea, tri koluta sira, paketić smrznutih liganja, pola kilograma pečenog odojka, jedan pivac, pola kokoši, janjeća glava i dva paprčnjaka, te hiljadu i pol božićnih CD-ova Miroslava Škore i Ladarica. A u starom, pohabanom novčaniku – samo trenutak da istresem i zbrojim – devetsto devedeset četiri, devetsto devedeset pet, devedeset šest, devedeset sedam… dakle točno devet stotina devedeset osam kuna. S one dvije što je ostao dužan ministar zdravstva, taman Mariju Banožiću za odvojeni život, Glovo dostavu i pretplatu na PornHub. Piše Boris Dežulović za N1

21.11. (11:00)

Nije bila na nastavi kad se to učilo

Dežulović: Ezan za mirjanu h.

Primijetit ćete da mirjanu hrgu pišem malim početnim slovima. To je zato što nije riječ o živoj fizičkoj osobi, nego o društvenoj pojavi, fenomenu koji se ranije, u nedostatku prikladnije riječi, rogobatno nazivao suvremenim hrvatskim novinarstvom. Naravno da ima i novinara koji nisu hrge. Štoviše, nijedan novinar nije hrga: hrga nije novinar, hrga je hrvatski novinar… To kad netko takav – tko je devedesetih završio novinarstvo, položivši svjetsku političku povijest, uvod u međunarodne politike, političku geografiju i geopolitiku, upisao potom postdiplomski studij iz međunarodnih političkih odnosa i zaposlio se u Informativnom programu nacionalne televizije kao novinar udarnog političkog magazina – otputuje u Sarajevo i prvi put u životu začuvši ezan oduzet se od straha baci na tepison, to su, eto, hrvatske političke znanosti, Hrvatska televizija i suvremeno hrvatsko novinarstvo. hrga. Koliko je meni poznato, ima još samo jedan kraći i precizniji opisa hrge. Piše Boris Dežulović za Novosti

17.11. (09:00)

Kome se premijer ispričava?

Dežulović: Dobro jutro, Plenkoviću

Ne dogodi se, crni Plenčilo, pa ti bude žao kad ti netko iz predsjedništva stranke – koju je prošlog mjeseca Vrhovni sud zbog jedne neuspješno zataškane afere pravomoćno potvrdio kao organiziranu zločinačku organizaciju – samo koji tjedan kasnije završi u istražnom zatvoru zbog jedne neuspješno zataškane afere. Kad ti zbog kriminala, afera i skandala odu ministar uprave, ministar državne imovine, ministar zdravstva, ministrica gospodarstva, ministar poljoprivrede i ministar obrane, pa ti na kraju u pritvoru završi i ministrica europskih fondova, to se ne događa, pa ti je žao: to je sam poredak stvari, to je suština i bitak, ono što jest – piše Boris Dežulović. N1

15.11. (22:00)

Hrvatski velikani

Boris Dežulović: Ne biva fašizam kad ima dovoljno fašista, nego kad ima dovoljno malograđana koji će ih dočekati cvijećem

Najradije bi citirali cijeli intervju da možemo pa evo tek jedna misao: Trideset pet godina borim se da prezrenu psovku uvedem u hrvatski književni standard. Psovka je stilska figura, ne postoji način da se, recimo, bijes iz nemoći zbog ubijanja Vukovara i ubijanja svake ideje društva izrazi već i drugačije, a kamoli bolje nego psovkom. Kažu, „šokantno“. Dobro jutro, naravno da je šokantno. Ako vam već nije šokantno što je poslijeratni slobodni Vukovar točno dvostruko manji od prijeratnog i neslobodnog. Ne dakle neko ličko selo, ne neka dalmatinska vukojebina, ne neki pučinski otok, nego jedan ozbiljni industrijski grad, štoviše Grad Heroj, u čije je balzamiranje država ulupala milijarde novaca. Čovjek bi morao biti najmanje časna sestra Karmela od Presvetog Srca Isusova da na to ne zaurla psovkom. Naravno da za psovkom onda s druge strane posežu i nepismeni anonimni siromasi, ali oni to ne rade iz osjećaja nemoći, nego upravo iz osjećaja moći. Po čemu je, uostalom, „jebo vas Vukovar“ nedostojna i ružna psovka, a nije nedostojna i ružna psovka kad premijer Plenković nekidan, vidno se dosađujući, ravnim i anemičnim encefalografskim glasom izgovori kako je „Vukovar naše nadahnuće, trajna obaveza i zalog bolje Hrvatske“? Jebali ga đuture i nadahnuće i trajna obaveza i zalog bolje Hrvatske. Ja se ispričavam… – priča kao da piše Boris Dežulović u intervjuu za Tacno.net a sa njim je razgovarao Boris Pavelić.

14.11. (19:00)

O bivšem ministru, koji je 'zapeo u doba kuge, kolere i neslućenih uspjeha srednjovjekovne medicine'

Dežulović: Pravo na virus – moralno ili banalno?

Nakon što su u javnu raspravu o pandemiji uvedena ljudska prava, odnosno pravo na izbor i odbijanje epidemioloških mjera, od zaštitnih maski do cijepljenja i testiranja – i u kojoj smo najprije svjedočili najozbiljnijem protestu zdravstvenih radnika zbog obaveze testiranja na radnom mjestu – Zlatko Hasanbegović raspravu je podigao na posve novu i dosad slabo istraženu razinu, promovirajući svoje neotuđivo ljudsko i građansko pravo na virus. Jasno mi je da će se i sad naći dijagnostičara amatera što će Hasanbegovića označiti terminom kojim su se pionirima prosvjetiteljstva i ljudskih prava ignoranti rugali davno prije njega, u vrijeme kad je jednako smiješno zvučalo i ljudsko pravo na slobodu. “Supruzi i djeci ljudi dobacuju poštapalice iz odluke Stožera”, rugat će se Hasanbegoviću. “Na ulici, u školi, izložena su propitkivanjima druge djece koju su roditelji informirali o odluci Stožera, a zbog čega su ih potom pitali jesu li Hasanbegovići cijepljeni.” Oporavio se Boris Dežulović nakon kolumne o Vukovaru i nastavio pisati, za Novosti.

11.11. (19:00)

Vijeće za elektroničke medije: Dežulovićev tekst nije govor mržnje, ali je uvredljiv

Vijeće za elektroničke medije zaključilo je kako nema govora mržnje u Dežulovićevoj kolumni o Vukovaru. Sloboda izražavanja jedna je od temeljnih vrednota modernog društva, stoga unatoč grubom i uvredljivom govoru koje članak sadrži, on u uredničkom kontekstu predstavlja drugačiji način informiranja kroz pretjerivanje, pa i psovke, stoji u zaključku Vijeća. No dodaje se da je tekst objektivno uvredljiv za ratne i civilne žrtve s područja Vukovara i njihove obitelje, kao i za sve građane koji se solidariziraju s njihovom žrtvom. HRT

09.11. (18:00)

'Izgradili smo kulturu smrti, groblja i lampiona'

Dežulović: Država je pozvala na linč. Sad je kod Bujanca tisuću ljudi s bakljama

Ovakve sam reakcije, naravno, i očekivao, nije mi prvi put, ali i pored tridesetpetogodišnjeg iskustva zatekli su me razmjeri javne dijareje. Samo pod objavom Velimira Bujanca na njegovom Facebook profilu, recimo, nakotilo se tisuću i sto komentatora s bakljama i vilama. Imam sačuvane screenshotove svih tisuću i sto komentara, lijepa je to i bogato ilustrirana monografija o Hrvatskoj 2021. Nije isto kad na linč jednog izdajice poziva kojekakav patuljak kojega blatnjava bujica nanese na televiziju, i kad na linč poziva Država. Kad na linč poziva Država, to je legitimna mobilizacija za obrambeni rat, koji ulazi u ratni staž i honorira se penzijama, ordenima, carinskim olakšicama i radnim mjestima u županijskim upravama. Tada je onih tisuću i sto komentara s Bujančeva Fejsa zapravo integralna deklaracija o Domovinskom ratu, i da sam ja vlast, djeca bi je u školi učila napamet. Intervju s Borisom Dežulovićem na Indexu.

08.11. (12:00)

Odjebite od Dežulovića

Priopćenje Hrvatskog društva pisaca povodom prijetnji Borisu Dežuloviću

Hrvatsko društvo pisaca najoštrije osuđuje institucionalne i izvaninstitucionalne prijetnje upućene našem članu, uglednom, međunarodno nagrađivanom novinaru i piscu Borisu Dežuloviću, upućene zbog njegovog teksta pod naslovom „Jebo vas Vukovar“, objavljenom na portalu n1 televizije, a u kojem se solidarizira sa žrtvama Vukovara. Autor koji je za drugi, ranije objavljeni tekst o stradanju Vukovara, dobio jednu od najuglednijih novinarskih nagrada u Europi, izravno je ugrožen reakcijama dijela saborskih zastupnika, gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, Ministarstva branitelja i veteranskih udruga, koji sebi uzimaju za pravo da određuju granice slobode mišljenja i izražavanja, ali i suočavanja s bolnim činjenicama. Ionako izložen neugodnostima zbog svog javnog rada, Dežulović je proglašen plijenom u otvorenoj sezoni lova koja se vodi na društvenim mrežama, u medijima desne političke orijentacije, ali i u državnim institucijama koje pokušajima ugrožavanja Dežulovićeve egzistencije daju državni, režimski legitimitet. Facebook

07.11. (14:30)

Odjeci vukovarske kolumne

Baretić: Gdje je Dežulović bio ’91.? U Vukovaru. A gdje su bile internet ubojice što mu objavljuju kućnu adresu?

Da odmah bude načistu: ne kanim braniti Borisa Dežulovića. Razlog je jednostavan: sve moje riječi u obranu prijatelja i kolege doimale bi se poput plažnog oblutka u usporedbi s moćnim Biokovom njegove profesionalne biografije. Bori, mojem dragom prijatelju, neki je idiot, neki “Hitler iz naše kalete”, pred koji dan na webu objavio kućnu adresu, odgovarajući na upit nekog anonimnog internet-ubojice, a povod je za to bio urlik uprazno, ni za što smisleno, ubijenih Vukovaraca i drugih branitelja toga grada, urlik istaknut u naslovu Dežulovićeve kolumne i u njezinoj zaključnoj rečenici. Urlik je to, i kletva, svih onih koji su u slavonskom blatu ostavili svoje živote zato da bi Vukovar nastavio živjeti, a ne životariti od studenog do studenog, od obljetnice do obljetnice, od komemoracije do komemoracije. To je urlik iz grobova svakog tamo ubijenog, kletva upućena svima koji su stotinama i tisućama milijuna kuna (skupljenima od svih nas preživjelih, iz cijele Hrvatske) financirali pretvaranje Vukovara u simbol patnje, smrti i vječne podijeljenosti, umjesto u razvoj simbola novog života, onog sasvim običnog i normalnog u predivnoj i plodnoj ravnici, onakvog za kakav su i civili i branitelji jedino ginuli. Renato Baretić za Tportal.

07.11. (09:30)

Crna strana Hrvatske

Dežulović: tko je ubojica?

Boris Dežulović nije napisao novu klasičnu kolumnu, već je skupio komentare ispod objave Velimira Bujanca na Facebooku (tekst ‘Jebo vas Vukovar‘), uz poruku: Otvoreno pismo o namjerama ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću. Izbor od više tisuća komentarra, izdvojimo samo neke…

Stipe Madunić: Kako je moguće da se ovakvo govno usudi izaći iz svoje kuće na ulicu . Što sa našim društvom nije u redu?

Opatijske Oštarije: I on normalno hoda okolo?

Ivana Novinc: Što se ne nađe neko dovoljno lud da njega i njemu sličnih lupe po gubici da prestanu i zavežu

Boris Jerak: Nadam se,želim da jednom dobi što i zaslužuje

Hrvoje Tolić: Nek’ naleti na nekoga ubrzo, da hoda u rikverc par mjeseci…

Branko Horvat: Ovog treba na kolac nasaditi

Mato Šarić: Ovo zlo treba totalnu eliminaciju, ljudi kada ga sretnete treba ga šamarati.

Mario Babin: Ovog treba dobro toljagom nabubat… smeće jedno Jugoslavensko

N1