Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Bila sva v disku, ko je LPS igral
Dežulović: Bidi-bam-bam-bam-bam!
Razlika između europske košarke i NBA lige je u tome što se u Europi igra loptom i pobjeđuje momčad koja je više puta ugura u obruč, dok je u Americi to natjecanje u plesanju, ljubljenju, kreveljenju i hvatanju majica, u kojemu pobjednik u najbližoj Domino’s pizzeriji dobija besplatnu hawaii-pizzu s ananasima. Znam da vam zvuči nepojamno glupo – i meni je, vjerujte, bilo u početku – ali kad se koncentrirate i pohvatate pravila zna biti baš zanimljivo. Na kraju ovog konferencijskog finala, recimo – vidim da vas zanima, pa da vam kažem – Golden State Warriorsi dobili su četiri pizze, a Dallas Mavericksi samo jednu, pa se Luka Dončić iznuren od plesanja, bubnjanja i gladovanja vratio u Sloveniju, da se konačno kao čovjek najede mamine musake s krumpirima. Lupiga donosi prevedeni tekst Borisa Dežulovića sa slovenskog portala.