Dežulović: Kako je govorio drug Andrej Plenković Svileni - Monitor.hr
12.05. (12:30)

Dežulović: Kako je govorio drug Andrej Plenković Svileni

Trideset godina upinju se u HDZ-u uvjeriti nas kako jugoslavenski zombiji rade na restauraciji komunizma, a na kraju ispalo da totalitarni jugoslavenski jednopartijski sistem obnavljaju upravo europejski demokrati iz HDZ-a. Sva je historijska sreća ispala da Hrvatska sedamdeset godina kasnije ima čvrstu branu od ‘prijetnje komunističkog totalitarizma’. Jednog dana, kad HDZ na izborima više ne bude imao nijednog jedinog protukandidata, i kad osvoji svih pet stotina pedeset pet općina i gradova, moći ćemo konačno zauvijek zakopati komunistički totalitarizam – piše Boris Dežulović.


Slične vijesti

Petak (21:30)

Sakrijte se Farma, Zadruga, Big Brother...

Dežulović: Dnevno sveža ljudetina

Prije četiri mjeseca predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na senzacionalno je najavljenoj konferenciji za novinare upoznao javnost sa detaljima bespoštednog rata kojega on i srpska država vode protiv klana uhapšenog mafijaša i vođe Partizanovih navijača Veljka Belivuka zvanog Velja Nevolja, pa onda – sve dramatičnim glasom upozoravajući poštovane gledaoce da sklone decu – prikazao nekoliko eksplicitnih fotografija Veljinih žrtava iz suparničkog klana, unakaženih leševa odsječenih glava. Tako je počeo najnoviji srpski rijaliti šou – piše Boris Dežulović. Novosti

28.07. (14:30)

Uzori i nazori

Dežulović: Srpski rod i hrvatski euro

Ako već tražite kakvog Amerikanca srpske krvi i hrvatskoga zavičaja, da ga kao zajednički simbol stavite na hrvatsku kovanicu eura, ja od Momčila Đujića ne znam boljeg. Stavite, uostalom s jedne strane naslijeđe smiljanskoga geeka: Svi smo mi jedno, svi su ljudi međusobno povezani nevidljivim silama, kaže ćudljivi štreber Nikola Tesla, pa se obraća nekadašnjim zemljacima: Vaša mržnja, pretvorena u električnu energiju, mogla bi osvjetljavati cijele gradove! Na to će slavni vojvoda Momčilo Đujić: Mi treba da se izlečimo od dve teške bolesti, a to su jugoslovenstvo i komunizam. Dok se od te dve bolesti ne izlečimo, nikad slobodu videti nećemo! Koja je od te dvije mudrosti suvremenim Hrvatima milija, bliža suvremenim Srbima i razumljivija Europskoj uniji? – piše Boris Dežulović. N1

23.07. (21:30)

Ako su lagali mene, i ja lažem vas

Dežulović: Legenda o Miliji i Užičkom kolu

Malo tko tako zna da čuveno narodno kolo uopće ima autora s imenom i prezimenom, a kamoli da je nastalo kao tajno četničko oružje u hibridnom ratu protiv Hrvata. I zaista, sve otada, čim začuju zarazno Užičko, Hrvati pobenave poput Krkleca i hvataju se za ruke, pa u transu pletu lakiranim cipelicama i mašu svilenim rupcima, odmičući sitnim korakom sve dalje od Crkve, obitelji, Domovine i tradicije, zaboravljajući i porijeklo i identitet i kulturu i svoje hrvatsko JA, sve dok tako skačući i zaplićući nogama ne padnu u nacionalnu nesvijest – piše Boris Dežulović. Novosti

16.07. (18:30)

Nezgodan ugovor

Dežulović: Daytonski nesporazum

Gdje ste točno pročitali da Hrvata u Predsjedništvu biraju “građani hrvatske nacionalnosti”, a gdje da ga biraju kao “predstavnika hrvatskog naroda”, odnosno “političkih stanaka Hrvata u BiH”? Po ovome kako piše u samom Sporazumu ispada da je jedini uvjet za hrvatskog člana Predsjedništva da je Hrvat. Nema ništa o “predstavniku hrvatskog naroda” ili “predstavniku političkih stranaka Hrvata u BiH”. Treba samo biti Hrvat – piše Boris Dežulović, predsjedniku i premijeru. Novosti

14.07. (00:00)

Archeology, bitch!

Dežulović: Salonitana Jones i otimači izgubljenih zidina

Tko je prije dvadesetak godina, na početku građevinske groznice, prvi prepoznao šansu – zbrojio stotinu-dvije „državnih“ arheologa i oduzeo tisuće velikih i malih novih gradilišta, pa vrijeme koje investitor gubi na arheološka iskapanja pomnožio s novcem koji će dati za elaborat kako na gradilištu nema ničega vrijednog – nije mi poznato, a nije ni važno. Tek, uskoro su arheolozi, baš poput liječnika, stali otvarati privatne prakse, pa tako danas – da skratim povijest hrvatske arheologije – postoje desetine privatnih arheoloških tvrtki, i među njima lijep broj Corleone Jonesa koji će za razuman novac potpisati kako raskošni bizantski mozaici pronađeni na gradilištu poslovno-stambene zone vjerojatno datiraju s kraja dvadesetog stoljeća, kupljeni u Brodomerkuru. Boris Dežulović o unosnom biznisu arheologa za N1.

10.07. (01:30)

Glasna manjina

Dežulović: Božo sačuvaj

Nije zajebancija to što Božo Petrov kao heteroseksualna glava uzorne katoličke obitelji s troje djece pripada jedva vidljivoj hrvatskoj manjini: prema službenim podacima Hrvatskog zavoda za statistiku, manje od deset posto hrvatskih obitelji ima troje ili više djece! Ukratko, više je u Republici Hrvatskoj homoseksualaca nego roditelja troje i više djece! U Hrvatskoj kakvu sanja, Božo Petrov jednog bi se dana morao probuditi i shvatiti da su očevi troje djece u manjini, i da im većina to tolerira. Zasad – piše Boris Dežulović. Novosti

07.07. (12:30)

El presidente

Dežulović: Glup i najgluplji

Glupi ljudi mogu imati prijatelje i među kriminalcima i među ratnim zločincima, glupim ljudima takvo jedno nježno prijateljstvo može biti važnije od zakona i teritorija Republike Hrvatske. Da je ostao konzultant albanskog premijera, parazit dakle na albanskom budžetu, Milanović je s balature Kryeministrije u Tirani mogao o Vruji i Stipi Latkoviću govoriti što god mu padne na pamet. I dalje bi, jasno, bio glup, ali konzultant albanskog premijera barem nema nikakvih ustavnih obaveza prema zaštiti državnog zemljišta na Vruji – piše Boris Dežulović.

02.07. (21:30)

Osvrt na Euro

Dežulović: Ima Boga, ali ne voli Hrvate

Jednostavna analiza svih utakmica Dalićeve Hrvatske na velikim takmičenjima – na Svjetskom prvenstvu 2018. i ovogodišnjem Euru – govori, naime, kako je pobijedila u baš svakoj utakmici u kojoj je pobijediti morala, a koje je igrala pod paskom, hm, tuđih bogova. Redom: na Mundijalu u Rusiji pobijedili su muslimansku Nigeriju, evangelističko-luteranski Island, protestantsko-luteransku Dansku, pravoslavnu Rusiju i protestantsko-anglikansku Englesku. Prvi put kad su na tom Mundijalu baš morali pobijediti nacionalnu neku momčad pod paskom katoličkog Boga, bilo je to u finalu protiv Francuske. I znamo kako je završilo. Slično je bilo i na ovom Europskom prvenstvu. Prvi put kad su baš morali pobijediti neku rimokatoličku momčad, bilo je, eto, u osmini finala protiv Španjolske. I opet, znamo kako je završilo. Naučili smo, dakle, da Bog zaista postoji, ali iz nekog razloga ne voli Hrvate. Ili – gledajte to iz vedrijeg kuta – Bog vas možda ne voli, ali zato postoji piše Boris Dežulović za Novosti.

30.06. (17:30)

Svoga tela gospodar

Dežulović: Pobačaj je spokojstvo

Postoji tako hiljadu razloga zbog kojih će se žene odlučiti na pobačaj – i očitih, i manje očitih, i medicinskih i egzistencijalnih i sebičnih i glupih – ali svaki, i najsebičniji i najgluplji, samo je njen i ničiji više. A najmanje Vicin i Karlov. Samo je još jedna stvar zajednička svakom ženskom pobačaju: svaki je neželjen, bez obzira je li nesretnica zatrudnjela s pijanim očuhom ili omiljenim kvartovskim župnikom, je li ju naivnu zaveo bogati zagrebački playboy ili je razmažena i sama otišla na medicinski potpomognutu oplodnju, pa se uplašila i predomislila. Čak i kad je trudnoća željena i planirana – stvari su se kasnije iskomplicirale, što god, nije naša stvar – nijedan pobačaj, niti jedan do posljednjeg, nije planiran i željno očekivanpiše Boris Dežulović za N1.

26.06. (01:30)

Dva razjarena bika

Dežulović: Zoki i Plenki, Kill Debill

Cijele ostatke svojih bijednih i uzaludnih mandata, kako stvari stoje, te će sitne dvije ego-kockice, nadute kao par kitova nasukan na vrelom pijesku, provesti mjereći čiji je duži i svađajući se poput prgavih bečkih dječaka, sve praćeni cikom i vriskom Njonje i Šonje: od pravog, muškog obračuna nogama, šakama i klamaricama, sad je već izvjesno, nema ništa – sve da se na koncu i potuku, najviše što možemo očekivati jest da jedan drugome počupaju kosu – i možda je stvarno vrijeme da producenti ovog rijetko dosadnog realityja ipak razmisle o seksu. Pa da konačno vidimo čija majka crnu vunu prede, a čiji ćaća svima turu plaćapiše Boris Dežulović za Novosti.