Dežulović: Luzeri, sretan vam Dan pobjede - Monitor.hr
10.05.2019. (22:30)

Dežulović: Luzeri, sretan vam Dan pobjede

Nisu mnogo puta u svojoj slavnoj povijesti Hrvati bili važan dio svjetske priče. Znam mnogo veće europske nacije koje bi dupe dale da im je u udžbenicima povijesti za osmi razred osnovne škole hrvatska priča. Da Francuzi, metnimo, danas mogu reći kako su prvi ustali protiv nacističkog okupatora, da su Poljaci imali onoliko oslobođenog teritorija, a Nizozemci nadigli onoliko ljudi protiv Hitlera, da su Mađari navukli na sebe pola milijuna njemačkih vojnika, pa se poslije kurčili kako su rasteretili istočni front i upisali asistenciju za odlučujući gol, ili da je Grčka, recimo, imala zajebanog ratnog vođu koji će 1945. stati na pobjedničko postolje: tih par godina, četrdesetih prošlog vijeka, Hrvati su jedan jedini put u povijesti bili veći i od samog velikog njemačkog naroda. I što danas, na sedamdesetu godišnjicu te veličanstvene pobjede, Hrvati imaju reći o tome? A Tito, jedini Hrvat koji je bio na naslovnici amerikocentričnog magazina Time. I to ne jednom, već četiri puta! Da se netko u poražene upiše sedamdeset godina nakon poraza, i da se to sedamdeset godina kasnije u poražene guraju pobjednici – e, to svijet još nije vidio. Uvijek aktualni znani junak Boris Dežulović, Slobodna Dalmacija, 11.05.2015.


Slične vijesti

Jučer (23:30)

Ivodrej

Dežulović: Što može poći krivo?

Analitičari, kolumnisti i nezavisni intelektualci složili su se tada kako Hrvatska konačno ima civiliziranu stranku desnog centra profiliranu po svim zapadnim standardima – i kako je, što god mislili o novom HDZ-u, njihov trijumf nad zombijima s ekstremne desnice dobra vijest za Hrvatsku – polako onda počevši govoriti o eri Ive Sanadera: on više nije bio samo uljuđeno europsko lice HDZ-a, već je HDZ bio uljuđena europska stranka. I zaista, sad bez zaj…….., što je moglo poći krivo? Ja, recimo, jedva čekam vidjeti Hrvatsku petnaestak godina nakon Sanadera – skeptično će Dežulović u Novostima.

Prekjučer (22:30)

Dežulović: Kako je Plenković zajebao Vučića

Aleksandar Vučić ima fantomski parlament bez opozicije i tako okruglu i apsolutnu vlast da je, svjestan bizarne situacije, nekim satelitskim strančicama koje nisu uspjele prijeći ionako spušteni prag već i sam ponudio nekoliko dekorativnih mjesta u vladi. U potpuno istim uvjetima Andrej Plenković, s druge strane, ima parlament s taman toliko opozicije za besprijekorni demokratski legitimitet, ali i jednako okruglu i apsolutnu vlast kao i Vučić: štoviše, vladu može sastaviti čak i bez dekorativnih satelitskih strančica što tradicionalno zuje oko HDZ-a. Kako? Eh, kako. Najlakše je reći da su Hrvati glup narod. Eto su Srbi pametni: s gotovo jednakom vlašću, sastavljenom od najgoreg ološa, Vučićeva je Srbija na kraju ispala diktatura turkmenistanskog tipa i balkansko bure suhog baruta, a Plenkovićeva Hrvatska uzorna zapadna demokracija i značajan onaj, kako se zove, čimbenik političke stabilnosti na Balkanu. Kažem vam ja, politika nije zajebancija, piše Boris Dežulović.

02.07. (20:30)

Glavni lik u pjesmi?

Dežulović: Vera, ljubav i otadžbina

Dežulović je pomno analizirao pjesme rečenog američkog pjevača naših korijena – koji god to korijeni bili – i ostao zapanjen neistraženim dubinama njegove istine. U cjelokupnom njegovom bogatom autorskom opusu nijednom, ni na jednom jedinom mjestu, ne spominju se ni Srbija ni Hrvatska!… ‘Istina’ je možda ‘voda duboka’, ali svaka – kako smo naučili – ima dno.

01.07. (01:30)

Ministar koji je posljednji put bio vani za Hrvatsko proljeće

Dežulović: Vili Manilli u epizodi ‘Wind of change’

Znali smo i prije da hrvatska vlast i uopće politika nemaju osobito čestih „bliskih kontakata“ sa fizičkim svijetom i stvarnim životom u njemu. Svejedno, svaki vam mišić u tijelu obamre kad ministar zdravstva usred svjetske pandemije 2020. godine neobuzdanoj omladini – da, ispričavam se, mladeži – poruči kako je „plesati u redu, ali ne sentiše, nego moderni ples koji ne uključuje bliski kontakt“. Moderni ples?! Sentiši?!? – šokiran, ali ne iznenađen, Boris Dežulović za N1 o Beroševoj provali.

26.06. (00:30)

"Po leđima pendrek praši, ali samo kad to nisu naši"

Dežulović: Slučaj građanina Andreja P.

Premijer je pokušao izvući ruku iz čvrstog stiska, objašnjavajući ljutitom policajcu “značaj sporta i turizma za Hrvatsku i Zadar” – sve dok policajac nije izgubio strpljenje i prekinuo Plenkovića, uhvatio ga za ruku, snažno protresao i povukao prema policijskom kombiju, urlajući mu u lice: “Gospodine premijeru, koji je vama kurac!? Ovo je za vaše dobro!” – opisuje Boris Dežulović situaciju koja bi se dogodila u Zadru da policija prema svima u državi ima iste kriterije.

24.06. (01:30)

U zdrav mozak

Dežulović: Jedno protupitanje za debile

Danas – kad modernom hrvatskom demokršćanskom centru za formiranje parlamentarne većine treba minorna, folklorna ekstremna desnica – dosad bizarne i rubne folklorne teme tiho su i neprimjetno postale dijelom javnog diskursa. Moralna, društvena i zakonska neprihvatljivost pobačaja za silovane žene ili djevojčice pri tom ne samo da je javni diskurzivni mainstream, već sama središnja tema predizborne kampanje – piše Boris Dežulović.

20.06. (01:30)

Dežulović: Zombiji s Kustošije

Umjesto očekivanog oduševljenja kustošijansku su ustašku mladež dočekali tradicionalni hrvatski zgraž, gnuš, čuđ, šok i nevjerica: otkud sad, sedamdeset pet godina nakon Drugog svjetskog rata, sedamnaest ustaša usred Zagreba, u Kustošijanskoj ulici?… Ako je tradicionalni pozdrav ‘Za dom spremni’ društveno prihvatljiv i zakonski dopušten, kako je to i zašto točno tradicionalno ‘Je*at ćemo srpske žene i djecu!’ društveno neprihvatljivo i zakonski zabranjeno?, piše Boris Dežulović.

17.06. (01:30)

Ministarstvo nakaradne logike

Dežulović: Raznospolni ministar Beroš

Odličan Dežulovićev kut gledanja na Beroševu izjavu o udomljavanju nezbrinute djece – “Odakle u Hrvatskoj dvije i pol hiljade djece bez roditeljske skrbi, odakle sve one desetine tisuća napuštenih mališana koje su proteklih decenija prošle kroz sustav institucionalnog zbrinjavanja? … Sva nezbrinuta djeca u Republici Hrvatskoj, svih dvije i pol tisuće njih bez roditeljske skrbi, baš svako pojedinačno, do posljednjeg takvog djeteta, u dom ili kod udomitelja je došlo iz disfunkcionalne ili unesrećene, hm, raznospolne zajednice!” – a ministru istospolne obitelji na valjaju!?!

11.06. (19:30)

Bojna prekršajni sud

Dežulović: Ne daj se, Marko

Otklonjena je tako i posljednja sitna historiografska nedoumica, sad je konačno i pravomoćno, jednom za svagda: pozdrav ‘Za dom spremni!’ zapravo je drevni tradicionalni pozdrav hrvatskog pjevača i skladatelja Marka Perkovića Thompsona, koji datira još iz vremena Domovinskog rata devedesetih godina prošlog stoljeća – odlučio je Visoki prekršajni suda, a zaključuje Boris Dežulović.

10.06. (01:30)

Mađarska zastave dig'o Orbani...

Dežulović: Éljen magyar Horvátország!

Može izgledati kao paradoks, ali samo onome tko ne razumije ni granitnu nacionalističku logiku krvi i tla, ni čelični zakon tisućljetne Države i Nacije. Možete li, međutim, dovoljno saviti kičmu i suziti um – ili barem dovoljno da se izvijete i ugurate glavu u vlastito dupe – vidjet ćete kako u Orbánovoj plamenoj velikougarskoj retorici nema ničega spornog, i kako sve ima upravo savršenog povijesnog smisla. Orbánov Fidesz i Plenkovićev HDZ govore, naime, isti jezik, i oni ne samo da se dobro razumiju, nego uopće ne razumiju one koji to ne razumijukomentira Boris Dežulović mađarsko prisvajanje hrvatskih teritorija, i apologetska objašnjenja Plenkovićeve vlade.