Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Lijepa naša Rvacka
Dežulović: Ne okreći se, kćeri!
„’Na Božić ljudi slave susret čovjeka s Bogom, odnosno Boga s čovjekom. I to u sadašnjem trenutku – ne u susretu s mamom i tatom, već u susretu jednih i drugih s Bogom. Naravno da Božić ima i jedno daljnje značenje koje su kršćani očito zaboravili: mi za Božić ne samo da se susrećemo s Bogom, nego iščekujemo i ponovni Kristov dolazak na Uskrs.’ Gornji pasus nije, kako biste brzopleto zaključili, nadahnuta propovijed kardinala Josipa Bozanića na polnoćki u zagrebačkoj prvostolnici. Nije čak ni motivacijski govor vojnog ordinarija pred mladom vojskom, niti replika nekoga HDZ-ovog ili Mostovog mladomisnika na svečanoj blagdanskoj sjednici Sabora. Hrabra teza o Božiću kao navještenju Kristova povratka iznesena je na splitskom Filozofskom fakultetu, na katedri sociologije, i to na predavanju iz kolegija – Suvremene sociološke teorije“, piše Boris Dežulović. N1
