Dežulović: Nevjerojatni slučaj građanke Gabrijele - Monitor.hr
29.03. (06:30)

Dežulović: Nevjerojatni slučaj građanke Gabrijele

Sigurno ne biste čitali još jedan tekst o Gabrijeli Žalac, a ne bismo ga ni ponudili da se ne radi o Borisu Dežuloviću. On iz suhih novinarskih vijesti ipak nudi umjetničku interpretaciju i nadgradnju u kojoj, ako se malo zamislite, možete otkriti i smisao života i svemira. Ili barem rezime ovog trenutka u Hrvatskoj: “Da skratim – niti petnaest dana nakon što je jedna desetogodišnja djevojčica neoprezno istrčala na kolnik vinkovačke Ulice Ćirila i Metoda – čista, pobjednička i ambiciozna Arkadija Hrvatska pretvorila u kaljužu u kojoj stečajni paraziti odgajaju djecu za ministre što će bez vozačkih dozvola voziti luksuzne automobile nejasna porijekla, pa zataškavati skandale najboljih prijatelja i kumova, od onih što nekažnjeno pijani gaze ljude i bježe s mjesta nesreće, do onih što ministre vode na utakmice i nose na ramenima, pa zauzvrat dobivaju milijunske kredite i poslove.” A ima i poruku. Velemajstor Boris Dežulović za N1.



Slične vijesti

Utorak (17:30)

Loptica je okrugla, svijet nije

Dežulović: Balada o Bobu Falkenburgu

Dežulović se odmara od politike i gotovo beletristički komentira finale Wimbledona: “Previše je podsjećalo na onu nedjelju. Jednako se taj mali Srbin ironično smješkao londonskoj publici, koja je jednako pljeskala na njegove greške i navijala za ‘svoga’ Švicarca… Na svojoj strani, međutim, imao je [Federer] i zakon: Falkenburgov zakon kaže da još od Johna Bromwicha 1948. nitko nikad nije došao do meč-lopte i izgubio finale. A zakon, to svi znaju, najbolji je saveznik Švicaraca i Engleza, i najveći prirodni neprijatelj Srba i Balkanaca”.

13.07. (23:30)

Sve na ništa

Dežulović: Dalmatino, povišću zajebana

“Zašto Dalmatinci misle da će apartmanski turizam, koji je veličanstveno propao u Španjolskoj ili Grčkoj, vječno trajati baš u Dalmaciji? Zašto Dalmatinci misle da se Italija ili Turska – koje su dosad već spustile PDV ili uvele državne subvencije u turizam – nikad neće oporaviti? Eh, zašto. Naravno da ni oni ne misle da će trajati dovijeka. Oni samo misle da će trajati barem još ovu sezonu” – piše trezveni Boris Dežulović, koji vidi da se povijest ponavlja s turizmom, kao što se dogodila s filokserom.

12.07. (08:30)

Dežulović: Terorist na žalu

“Volim puno pjesama, ali ono što bih posebno izdvojila u tim nekakvim intimnim trenucima jest ona pjesma koju je volio i Sveti otac Ivan Pavao II”, povjerila se na kraju intervjua uredniku Hrvatskog katoličkog radija predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, pa zapjevala, “‘Krist jednom stade na žalu/ tražeć’ ljude za velika djela…’, i tako dalje. I to mi je, ah…”. Samo nekoliko sati kasnije – koliko joj je valjda trebalo da se oporavi od emotivnog pražnjenja uz „Krista na žalu“ u studiju Hrvatskog katoličkog radija – ista ta bogobojazna, staklena, fragilna i tankoćutna žena pojavit će među policajcima na “najbranjenijoj kopnenoj granici Europske unije”… tako počinje Boris Dežulović svoju novu kolumnu za N1 o valjda najslavnijoj izjavi predsjednice, a bilo ih je: “Kad se netko provlači kroz ovaj teren, onda je normalno da ima ogrebotine, masnice i tjelesne ozljede”

08.07. (16:30)

Od Srba se može krasti

Boris Dežulović: Mriještenje Srba i Hrvata

Kako je moguće da nitko, od Slobodne Dalmacije preko portala i društvenih mreža do RTL-a, nigdje niti sitnim slovima nije naveo da je priča o velikoj betonskoj katoličkoj crkvi u šljiviku Stevana Slijepčevića zapravo iz srpskih Novosti? – pita se Boris Dežulović u novoj kolumni za Novosti. Radim i pišem u Novostima, znam da se priča o starini Stevanu i crkvi svetog Ivana Glavosjeka u njegovu šljiviku ispilila u Novostima još prije pet-šest godina, otkrio je Vladimir Jurišić, pa o njoj opet – konstatirajući kako se ništa u pet-šest godina promijenilo nije – pisao još prije četrnaest dana, u pretprošlom broju.

04.07. (08:30)

Gola istina

Dežulović: Gay kamp na Kupreškom polju

Zaboravite glupave i površne dosjetke o svetom Josipu kao njonjavom prevarenom mužu i dominantnoj, lukavoj Mariji koja je tuđe dijete i njemu i nama uvalila kao Sina Božjeg: stvar je samo u tome da je sveti Josip bio homoseksualac. Isus je zaista Sin Božji: on zapravo otkupljuje „grijeh“ homoseksualnosti, poručujući kako reprodukcija nije jedina muška svrha, i kako je konzervativna oznaka gay-muškarca kao biološki i ideološki uzaludnog bića jednako glupava i površna dosjetka – piše Dežulović o bizarnom jednom muškom kampu kojeg krajem mjeseca jedna katolička udruga organizira na Kupreškom polju.

01.07. (07:30)

18+

Dežulović: Ne antifašizmu!

Što onda priječi Hrvate, i desne i lijeve i one srednje, koji nijedan problem s ustašama zapravo nemaju, da naglas to priznaju i sebi i drugima, da izađu iz ormara i prekinu ovo zaista tužno mučenje s fašizmom i antifašizmom? Da slobodno i bez straha ‘na Dan pobjede nad antifašizmom’, punih pluća kažu svoje glasno i ‘odlučno ‘ne!’ antifašizmu’, da čista srca na stadionu dignu desnice na ‘Za dom spremni!’, da konačno puste na nacionalnoj televiziji Marka Perkovića – kojega svi vole u duši, a nitko naglas – pa se svojim ustaškim kurcima i pičkama radosno ispišaju po kostima žrtava hrvatske slobode? – pita se Boris Dežulović u Novostima. I ima odgovor.

24.06. (15:30)

Dežulović: Saturday Bloody Saturday

Subota je, 17. lipnja 1989. Imam dvadeset četiri godine i nijednu slutnju ideje kamo će me odvesti dvadeset peta. Samo nekoliko godina ranije s Goranom Karanom imao sam očajni nekakav blues band, a jedva par godina ranije sa Zvonkom Tarlom radili smo alternativni teatar Epicentar, na Peristilu igrali Brechta i dovodili Disciplinu kičme na Matejušku. Mislili smo da je život rock’n’roll, kazeta s pjesmama od tri minute – piše biografsku kolumnu s rezigniranim krajem najbolji od najboljih – Boris Dežulović za Novosti.

18.06. (23:30)

Bogovsko klanje

Dežulović: Vrijeme silovanja, vrijeme ubijanja

Siluje se tu, ubija, kolje, čereči, komada i kamenuje, i djevojčice i dječake, i žene i starčad, sijeku se uši, režu dojke i kopaju oči, puštaju divlje životinje da trgaju žive ljude i vrane da im kljucaju utrobu, ubijaju se cijeli gradovi i istrjebljuju narodi, krvi je i suza do koljena na svakoj stranici – piše Boris Dežulović o ovoj jednoj poznatoj knjizi, potaknut reakcionarnom inicijativom ‘Stop neprimjerenoj lektiri’ koja bi iz škola izbacila Harukija Murakamija, Kristiana Novaka, Olju Savičević Ivančević i Slavenku Drakulić.

15.06. (23:30)

Srbe na rive

Dežulović: Tko je od vas Srbin?

“Pitanje ljubopitljivih splitskih mladosti na supetarskoj rivi zapravo je ključno pitanje hrvatskog identiteta, temeljno hrvatsko pitanje Ljeta Gospodnjeg 2019., efektan odgovor na ono ‘Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?’ iz nedavne predizborne kampanje Pupovčeva SDSS-a za Europski parlament. Razmjerno jednostavno pitanje očito je u sebi krilo zamku, i vi ste je odmah prepoznali. ‘Kako je biti Srbin u Hrvatskoj? Isto kao i biti Hrvat’” – Boris Dežulović u Novostima.

12.06. (07:30)

Dežulović: Imbecili, debili i Černobili

Ja, recimo, nisam ni shvaćao da se “Černobil” može čitati ikako drugačije nego kao obdukcija bezumnog totalitarnog sustava koji cijeli počiva na laži. Ukratko, serija o suvremenoj Hrvatskoj. Ako je, naime, distopija o černobilskoj katastrofi priča o čudovišnom sustavu sazdanom na konceptu partijske poslušnosti i političke podobnosti ispred razuma i struke – a jest – onda vam nema druge nego pogledati tu seriju ponovo, iz tog ključa: to je, drugovi i drugarice, serija o sovjetskoj Hrvatskoj. Priča je to o HDZ-ovoj Hrvatskoj od prve epizode, kad se u podzemnom skloništu u Černobilu nakon eksplozije okuplja lokalni partijski komitet… – iščitava razine HBO hit serije Boris Dežulović u novoj kolumni za N1.