Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Dost su nes(p)retni ti oligarsi zadnje vrijeme...
Dežulović: Tajna službenog pečata
Mahnito je vrijeme došlo, a za ubijanje vremena nema ničega boljeg od dobre zagonetke. Evo jedne: kakva je to vijest koju gotovo svakog tjedna objave svi svjetski mediji, a u koju ne povjeruje baš nijedan jedini čitatelj, i nijedan jedini od svih osam milijardi ljudi na kugli zemaljskoj? Bude, ne kažem, takvih nevjerojatnih vijesti – sad i vi kopate po plitkoj memoriji – ali čak i najnevjerojatnije od njih imaju čitatelje koji im bezrezervno vjeruju. Ali, niti nekim potpuno neistraženim kutkom svog mozga, niti u jednom trenutku ni izdaleka niste pomislili kako bi vijest o iznenadnom infarktu ruskog biznismena i još iznenadnijem padu kroz prozor njegova poslovnog partnera mogla biti istinita. Postoji li, međutim, i ta mogućnost da se zaista nespretno spotaknuo i pao? Naravno da postoji. Nespretni Rusi, kako znamo, svakodnevno padaju kroz prozore, Boris Dežulović za N1.
