Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
I izusti on ime Gospodina Boga svoga uzalud
Dežulović: Tako nam Bog pomogao
– Ko je sad, upičkumaterinu? – ljutito je Gospodin uzeo svoj zlatni iPhone sa stola, bacio mrki pogled na displej, pa iznenada začuđeno podigao bijele obrve. – ‘Zoran Milanović’?
– Milanović? – zamrmoriše okupljeni, vidno odahnuvši što je Starome konačno nešto odvuklo pažnju s jebenog potresa.
– Aha. Poruka od Milanovića.
– I? Šta kaže?
– Ništa. ‘Tako mi Bog pomogao.’
Tako je ovoga utorka izgledao redovni kolegij u kabinetu Gospodina Boga. Sva su se nebesa čudom čudila poruci novog predsjednika Republike Hrvatske, velika se teološka rasprava zbog Milanovićeva poziva u pomoć povela kad je Jahve bijesan napustio kolegij… – božanski Boris Dežulović izvještava za Novosti direktno iz nebesa o jednoj dilemi.

