Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Završila je tamo gdje je i počela
Dežulović: Uspon i pad hrvatske kune
U dvadeset osam godina otkako je 1994. uvedena, Hrvatskom je veselo i slobodno cirkuliralo milijardu i petsto sedamdeset milijuna novčanica u ukupnoj vrijednosti od oko stotinu osamdeset osam milijardi kuna. I sav taj novac – svih milijardu i pol novčanica i svih deset hiljada tona niklovanih novčića – u tih su dvadeset osam godina pokrali HDZ-ovci. Kad je naposljetku zadnju, stotinu devedeset milijarditu, za uspomenu u džep pospremio ministar Horvat, bila je to povijesna posljednja kovanica slavne hrvatske kune. To je bilo to, nema više. Niste, eto, do sad tako gledali na stvar. Samo koji tjedan kasnije Sabor je donio Zakon o uvođenju eura. Tako je završila slavna hrvatska kuna. Pokradena, popljačkana, posušena, posisana, pohapana. Ćao, doviđorno. Boris Dežulović za Novosti.