Dežulović: Vjetrogonja Milanović i njegovo doba - Monitor.hr
28.10.2021. (23:00)

Predsjednik Thatcher

Dežulović: Vjetrogonja Milanović i njegovo doba

Predsjednik je gotovo zaridao od sreće. Tu je rečenicu čekao cijeli mandat. Misli na sebe, a ne na druge. Dobro, nije baš čisti jedanaesterac, više naš klasični pučki deseterac, pa ako i nije epski, eno ga lirski, s cezurom nakon petog sloga, jebemtimater, Đura Jakšić, Laza Kostić, Zoran Milanović! Konačno je imao svoj citat. Misli na sebe! I za trideset pet godina profesori na Harvardu i nobelovci u Stockholmu govorit će: Kako je to onomad rekao veliki Zoran Milanović: Misli na sebe, a ne na druge! – piše Boris Dežulović. N1…


Slične vijesti

Jučer (23:00)

Bez riječi sam ustao i zapljeskao Zlom Geniju

Boris Dežulović: Šaraj malo!

Nikad, rekoh, živ čovjek ne može dovoljno podcijeniti glacijalnu bešćutnost hrvatske politike, ali još nikadije ne može dovoljno podcijeniti demonsku lukavost Zla. A Zlo se javilo samo koji dan nakon strašnog prizora iz Sabora. Pustio je, shvaćate, demon svoje zle patuljke da se upravo historijski osramote, bešćutno odbijajući prijedlog o naknadi roditeljima njegovateljima u slučaju smrti djeteta pa se samo par dana kasnije uz fanfare pojavio kao Spasitelj, i “dao nalog” ministru da se roditeljima njegovateljima u slučaju smrti djeteta ne samo a) omogući naknada, već i b) poveća, a onda i c) produži na deset mjeseci! A onda – nije Spasitelj cicija – dodao i Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku, koje potpuno iscrpljeni roditelji i njegovatelji očajnički traže već desetljećima. Mislili smo, eto, da ne može hladnije, bešćutnije i niže od onih sedamdeset sedam ruku, ali opet smo podcijenili Zlo… N1

22.03. (20:00)

"Sevdah kao priča u pjesmi"

Amira Medunjanin na Pričiginu: “U Sjevernoj luci prebrojavala sam dijelove za pontonske mostove. Tu sam i propjevala”

image

Amira Medunjanin čarobna je uvijek: bilo da pjeva sevdalinke, bilo da priča o počecima svoje iznimne karijere, o tome kako je s Unproforovim transporterom završila u ratnom vihoru u Splitu, o tri kutije cigareta i kapučinu na Rivi koji ju je tada izliječio, o iznimnim prijateljicama koje je ovdje stekla, među kojima i gospođu Ladu koja ju je sinoć bodrila s prepunih tribina Pričigina. Pričala je Amira, iskrena i jednostavna, i o voljenoj svekrvi Maši, o njihovom suživotu u 42 kvadrata, izazivajući salve smijeha, ali i suze među slušateljima koji su zauzeli i posljednji milimetar, ne samo gledališta, nego i pozornice, stepenica, hodnika, svega. Kroz priču o sevdahu pričala je o sebi, jer je i njezina životna priča sevdah sam, a (na)vodio ju je Boris Dežulović, njezin prijatelj koji je sinoć, radi nje i s njom, zapjevao Huljićevu “Providencu”. Slobodna (Razgovor s Amirom na videu počinje na 2:00:00)

21.03. (19:00)

Prva ljubav i prvi gol zaborava nemaju

Boris Dežulović: Nedjelja kad je otišao Pele (Petar Nadoveza)

Bio sam mali, tek sam krenuo u školu pa me barba popeo na ramena da vidim što se događa tamo iza ograde. Prvi gol vidio sam tako tek dvadesetak minuta prije kraja. Na barbinim ramenima, skoro sam pao uplašivši se da će balun ravno u mene. U gužvi nisam ni vidio tko je pucao, ali semafor s istočne tribine skandirajući je objavio strijelca: “Pere, Pere, splitski Pele!” Bila je nedjelja, 1. studenoga 1972. Velike stvari tek su nas čekale i bit će još lijepih golova, atraktivnijih… ali spektakularni volej Pere Nadoveze u 69. minuti utakmice 12. kola prvenstva Jugoslavije 1972./73. do danas će ostati najljepši gol u mojoj privatnoj povijesti Hajduka. Boris Dežulović

Sportske novosti - Jedan od najvećih napadača u povijesti Hajduka, golgeter kojeg su navijači obožavali

18.03. (21:00)

Cinizam je, kako znamo, najviša ustavna vrednota hrvatske države i temeljno obilježje hrvatske vlasti

Boris Dežulović: Kritika ciničkog uda

Da je ova država demokratska, a ne cinična – onda bi, uostalom, i onih sedam i pol somova iz kolone “Ostvarivanje prava građana na javno informiranje” mogao dobiti svaki medij, svaka udruga i svaka osoba koja se ikad na natječaj prijavila, baš svaka osim ugledne građanke Željke Markić i udruge “U ime obitelji”. Sedam i pol somova, štoviše, mogao bi tada dobiti i svaki projekt nazvan “Pravo građana na javno informiranje kao alat istraživačkog novinarstva”, baš svaki osim onoga koji bi pod tim gordim naslovom prijavila ugledna građanka Željka Markić i udruga “U ime obitelji”. Dobro, osim što bi svakom drugom netko blagonaklono skrenuo pažnju kako ne može “pravo građana na javno informiranje” biti “alat istraživačkog novinarstva”, već je istraživačko novinarstvo alat za ostvarivanje prava građana na javno informiranje.

14.03. (23:00)

Mamin sin i u 35.

Boris Dežulović: Tako je lelujao snovima Juraj M., zvan Juka, iz Ivanić Grada

Znam, niste nikad razmišljali na taj način, niste se nikad našli u njihovoj tetoviranoj koži i zapitali se što tu lijepu, vedru i pametnu mladost tjera da po ulici presreće Indijce, Rome, Crnce, emigrante i ostale one, kako se zovu, nigere pa diže desnice u “zieg heil”, urla na te jebene untermenschove i tjera ih iz grada. A imaju oni svoje razloge, svoje priče i svoje životne drame. Imaju završenu srednju školu i trideset pet, u naponu životne snage, a nezaposleni žive s mamom. Jer im, jasno, nigeri i Židovi otimaju posao. N1

05.03. (20:00)

Žao mi je, bili ste u krivu: Drugi svjetski rat ovdje još nije gotov. Kad će, ne zna se

Boris Dežulović: Kopernikanski obrat ustaša

Šta, recimo, kad bih ja sad ovde, u nedeljniku Srpskog narodnog vijeća, sve veselo primajući platu od hrvatskih poreskih obaveznika, na besprekornom srpskom napisao da su, štajaznam, i hrvatski uspesi u borbama protiv četnika i takozvani četnički zločini u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini preuveličani, ako već ne i direktno izmišljeni i konstruisani? Imam li ja činjenicom da pišem u srpskim novinama pravo na svoj stav i mišljenje, ili činjenicom da me plaća hrvatska država imam obavezu na zvanični hrvatski stav i istinu? Rane su, što bi se reklo, još sveže, a istorijska distanca prekratka, pa ostanimo zasad samo na Drugom svetskom ratu. Ako je ovde uopšte ikad i završio, da se malo i našalimo. Novosti

 

01.03. (20:00)

Dva štakora po glavi stanovnika

Boris Dežulović: Životarenje s pantaganama

A onda se u unosni biznis s prepisivanjem nekretnina uključila i hrvatska država, donijevši Zakon o socijalnoj skrbi koji svakoga tko prima socijalnu pomoć prisiljava potpisati automatsku zabilježbu države na sve nekretnine koje posjeduje. Baš, eto, poput beskrupuloznih lovaca na nekretnine, štakorska država obilazi usamljene siromahe u derutnim kućicama i stanovima nudeći im bijednu socijalnu pomoć od stotinu trideset eura. Socijalna pomoć u zamjenu za nekretninu može se zvati svakako, samo ne pomoć, a naročito ne socijalna. Usto, država ovo radi – protuzakonito. Naime, u Izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi – koje je 2017. donijela Plenkovićeva vlada, a izglasao HDZ-ov Sabor – u točki 123a stoji kako “pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi ne smije s korisnikom kojem pruža socijalnu uslugu sklopiti ugovor o otuđenju nekretnine korisnika”. N1

 

26.02. (11:00)

Kad je nešto tačno onako kako Srbi žele, to je upravo enciklopedijska definicija problema

Boris Dežulović: Krstarica Avrora – Srpska opozicija je kao srpska ratna mornarica

Nije u Srbiji problem vlast. Vlast je takva kakva jeste, ionako je nisu Srbi birali. To može u Švedskoj ili na Islandu, gde se vlast bira kao na Pinku i gde narod ima tačno onakvu vlast kakvu želi i zaslužuje. Ne i u Srbiji: vlast u Srbiji je od Gospoda Boga – nema od koga drugoga, proverio sam – pa i jeste onakva kakvu je Bog dao. Vlast tako bude pa ne bude, sad jeste sad nije, štaviše: ako život u Srbiji uopšte ima dobrih strana, jedna od tih jeste da vam ne trebaju izbori da biste promenili vlast. Kad vam dosadi, izbacite je kroz prozor, organizujete miting, zapalite parlament, ili ubijete premijera sa par hitaca iz snajpera: gde ima volje, ima i načina. Nije, dakle, problem vlast, nikad nije ni bila. Problem je opozicija. Političke opozicije – prosto nema. Novosti

20.02. (23:00)

Dost su nes(p)retni ti oligarsi zadnje vrijeme...

Dežulović: Tajna službenog pečata

Mahnito je vrijeme došlo, a za ubijanje vremena nema ničega boljeg od dobre zagonetke. Evo jedne: kakva je to vijest koju gotovo svakog tjedna objave svi svjetski mediji, a u koju ne povjeruje baš nijedan jedini čitatelj, i nijedan jedini od svih osam milijardi ljudi na kugli zemaljskoj? Bude, ne kažem, takvih nevjerojatnih vijesti – sad i vi kopate po plitkoj memoriji – ali čak i najnevjerojatnije od njih imaju čitatelje koji im bezrezervno vjeruju. Ali, niti nekim potpuno neistraženim kutkom svog mozga, niti u jednom trenutku ni izdaleka niste pomislili kako bi vijest o iznenadnom infarktu ruskog biznismena i još iznenadnijem padu kroz prozor njegova poslovnog partnera mogla biti istinita. Postoji li, međutim, i ta mogućnost da se zaista nespretno spotaknuo i pao? Naravno da postoji. Nespretni Rusi, kako znamo, svakodnevno padaju kroz prozore, Boris Dežulović za N1.

19.02. (16:00)

Ja sam, recimo, bio uvjeren da je zajebancija. Ali, potpuno i bez ostatka

Boris Dežulović: Sumrak uma

Bio sam bez teksta dobrih desetak redaka. Priča o diplomskom radu na temu tehničkih materijala u Bibliji, kojoj znanost, “koliko god je pokušavala diskreditirati, nije dokazala da je lažna” – i u kojemu se mlada diplomantica “veseli svemu što me iščekuje u budućnosti jer znam da je život s Bogom zabavniji i lakši” – uopće nije bila satirična zajebancija, već najozbiljnije “široko zahvaćanje struke” i “rješavanje problema u interdisciplinarnom kontekstu”. A dekanu je mrvu problematično bilo samo to što analiza gradnje Noine arke i lijevanja zlatnog teleta nije uključivala eksperimentalne i druge “standardne metode za rješavanje zadataka u području inženjerstva materijala”. Na tom mjestu ovo je prestala biti priča o kataklizmičkoj propasti hrvatskog visokog obrazovanja. Ne, ovo je nešto drugo. Ona tanka, nevidljiva granica između feralovske satire i hrvatske stvarnosti nije ukinuta, već je Hrvatska tiho, zauvijek i nepovratno prešla na tamnu stranu, u sumrak uma. Novosti