Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Pare pokraj kojih više ne moraš krasti
Dežulović: Za šaku eura
Nije predsjednik Vlade, shvaćate, antikoruptivnom mjerom našao prigodnim smatrati, nemam pojma, povećanje plaća svim državnim službenicima, desetinama tisuća neznanih učitelja, doktora, policajaca ili sudaca općinskih sudova, već antikoruptivnom mjerom smatra povećanje plaća saborskim zastupnicima, ministrima, predsjedniku Republike i sebi, u svemu za stotinu-dvije njemu i nama vrlo znanih ljudi, kremi HDZ-a i hrvatske politike. Plenković ih sve zna, hadezeovsku natpolovicu među njima ima u mobitelu, i kad on kaže kako je povećanje njihovih plaća “antikoruptivna mjera”, on – vjerujte mu – zna što govori.
Što je jedna stvar. Plenković je objasnio kako je jedina šansa da se među njima spriječi mito i korupcija – tanka, ali ipak šansa – ta da im se povećaju plaće za dvije ili dvije i pol hiljade eura, i tako prvi put javno priznao kako su svi oni u osnovi samo lopovi kratki za par hiljada eura. Tih par hiljada eura, međutim, to je druga stvar. Boris Dežulović za Novosti.