Đikić: Banožićeva poza žrtve - Monitor.hr
22.05. (19:00)

'Najuvjerljivija personifikacija Hrvatske kakvu je proizveo koncept sadašnje vladavine'

Đikić: Banožićeva poza žrtve

Banožić je šest mjeseci šutio, a odlučio je progovoriti dva dana nakon što je Plenkovićeva treća vlada dobila podršku većine u parlamentu. Banožić se javio da podsjeti Plenkovića i vlast na sebe te da, suprotno nalazima policije i optužnici Državnog odvjetništva, pokuša uvjeriti javnost da je, zapravo, žrtva on, Banožić, a ne čovjek koji je smrtno stradao u sudaru s njegovim nabrijanim terencem. U pomno isplaniranom nastupu, izložio je niz teorija koje nije potkrijepio nikakvim dokazima i argumentima i koje su naišle na zgražanje ili zaprepaštenje prometnih stručnjaka, ali nije rekao kad mu se vratilo tako detaljno sjećanje na tragično jutro, s obzirom da je isprva tvrdio da se ne sjeća baš ničega.

Već smo naučili da je uzalud od Banožića očekivati ljudskost u situaciji u kojoj su ugroženi njegovi osobni interesi: on nije sposoban vidjeti ništa mimo svoje kože i neće prezati ni od čega da se spasi od odlaska u zatvor, a prijeti mu od jedne do osam godina, pa će se potom stranka pobrinuti i za to da ne bude nezaposlen. Toliko je valjda zaslužio. Ivica Đikić za Novosti.


Slične vijesti

07.06. (14:00)

Križaljka koju će ostaviti za kraj godine

Đikić: Jesenski Usud

Nema sumnje da je HDZ-ov strateški interes očuvanje dominacije u Ustavnom sudu i sigurno je da ništa neće biti prepušteno slučaju. Nedavni parlamentarni izbori, uostalom, pokazali su do koje je mjere ta institucija spremna kreativno tumačiti Ustav i svoje ustavne ovlasti e da bi pogodovala HDZ-u. I mimo nedavne prijetnje Ustavnog suda glede Milanovića, predsjednik ne bi uspio okupiti većinu i sastaviti vladu, ali postupanje Šeparovićeve družine govori da se ne zazire ni od izmišljanja prijestupa i sankcija, koji nigdje nisu propisani, da bi se priskočilo u pomoć HDZ-u. Ivica Đikić za Novosti pretpostavlja kako će Ustavni sud dobrano izmijentii svoje članove najesen.

30.05. (14:00)

Metoda obrane od istine i stvarnosti

Đikić: Podržavljenje zločina

Što se tiče srebreničkog genocida, u tri-četiri dana srpnja 1995. na relativno uskom području Srebrenice, Bratunca i Zvornika Vojska Republike Srpske pobila je oko osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, većinom zarobljenih pripadnika Armije Bosne i Hercegovine. Takav masakr nije se mogao dogoditi mimo angažiranja vojnih i civilnih mehanizama te infrastrukture Republike Srpske i uz – u najmanju ruku – nevoljkost službenog Beograda da spriječi ili pokuša spriječiti organizirano ubijanje u kojem je sudjelovalo više stotina pripadnika VRS-a na svim razinama i u svim aspektima tog državnog posla.

To nije bio ničiji privatni genocid, ni generala Ratka Mladića, zapovjednika Glavnog štaba VRS, ni pukovnika Ljubiše Beare, načelnika Uprave sigurnosti Glavnog štaba i čovjeka koji je idejno i operativno predvodio akciju ubijanja. Odbacujući stigmu kolektivne odgovornosti srpskog naroda za Srebrenicu, odgovornosti koju Srbima, rekosmo, nitko politički relevantan izrijekom i ne pripisuje, legitimno izabrane vlasti u Banjoj Luci i u Beogradu, zapravo, podržavljuju zločin, odnosno vraćaju ga u njegovo prvobitno i prirodno stanje, i to ne bi bilo loše kad bi značilo uvod u prihvaćanje činjenica i pristajanje jednog društva da se hrabro i s dostojanstvom uhvati ukoštac s vlastitim ratnim zlom. Ali ne… Ivica Đikić za Novosti.

27.05. (09:00)

Pukotina kojoj se puno ljudi raduje

Đikić: Vlasničko preslagivanje u Domovinskom pokretu

Mario Radić odavno doživljava Domovinski pokret, stranku čiji je osnivač i aktualni zamjenik predsjednika, kao tvrtku u svom stopostotnom vlasništvu, dok ostale stranačke funkcionare, uključujući i predsjednika DP-a Ivana Penavu, tretira kao svoje zaposlenike koji su tu samo da provode gazdine odluke. Čini se, međutim, da je takav Radićev doživljaj ušao u zonu konfrontacije sa stvarnošću, odnosno s raspoloženjem Penave i drugih iz vodstva DP-a. Sigurno je da će radi vlasti Radićeva i Penavina struja u Domovinskom pokretu tolerirati jedna drugu, ali sve ima granicu: sukob će se rasplamsati kad rapidno padne podrška birača, a to doba se neumitno bliži… Ivica Đikić za Novosti.

21.05. (13:00)

Diplomat novog kova

Đikić: Mišel Jakšić umjesto Grbina?

Prema izvorima iz SDP-a, izgledno je da će Peđa Grbin odustati od pokušaja da ostane na sadašnjoj funkciji, neovisno o ishodu izbora za Europski parlament, a glavni favorit da ga naslijedi je koprivnički gradonačelnik Mišel Jakšić. Jakšić, koji se još nije izjasnio o svojim ambicijama, bio je jedan od najzapaženijih i najsuvislijih opozicijskih zastupnika u prošlom sazivu parlamenta: premda po obrazovanju ekonomist, suvereno je vodio Odbor za pravosuđe i kompetentno sudjelovao u političkim raspravama širokog spektra. I 2017. i 2021. pobijedio je u prvom krugu na izborima za gradonačelnika Koprivnice. Iza sebe nema aferaških repova i skandaloznih izjava. Nije konfliktan, ali ne bježi ni od oštre razmjene mišljenja. Dobro iznutra poznaje SDP i sve važne ljude u organizaciji. SDP u ovom trenutku u svojim redovima nema kompletnijeg kandidata, tvrdi Ivica Đikić za Novosti.

17.05. (14:00)

Priče o muzejima su onako, usput

Đikić: Mrak iz interesa

Od prvog dana postojanja Domovinskog pokreta Marija Radića zanimalo je samo to da prečicom stigne do pozicije koja će mu omogućiti da osigura pozitivan utjecaj države u gospodarskim područjima važnima njemu i kompanjonu mu Vujnovcu. Plan je ovaj put upalio, i to ponajprije stoga što je Plenković po svaku cijenu htio formirati vlast. Kako to da je DP zainteresiran za područje energetike? Jesu li išta o tome govorili u predizbornoj kampanji? Jesu li u protekle četiri godine afirmirali nekog iz svojih redova tko raspolaže kakvim-takvim stručnim autoritetom kad je riječ o energetskoj problematici? Jesu li izlazili sa zakonskim prijedlozima povezanima s tom oblašću? Jesu li otkrivali afere koje se tiču energetike? Ne, ništa od toga. Zašto je onda njihov izbor pao baš na energetski resor, koji će, izgleda, ipak ostati u sklopu Ministarstva gospodarstva, što znači da će DP usput dobiti kontrolu i nad najvažnijim javnim poduzećima? Zato što je Vujnovac jedan od glavnih igrača u tom sektoru, a on nesumnjivo ima pregršt zanimljivih ideja. Ivica Đikić za Novosti.

09.05. (09:00)

Vrijeme je za zamjenu igrača s klupe

Đikić: Pirova pobjeda

Koalicija s DP-om zapravo je Anušićeva unutrašnja idejna pobjeda, jer se on već dugo i otvoreno zalaže za skretanje udesno te za odbacivanje SDSS-a kao otegotnog faktora HDZ-ove vladavine. Osim toga, koalicija s DP-om sasvim će učvrstiti Anušićev položaj logičnog Plenkovićeva nasljednika na čelu HDZ-a, jednom kad Plenković ode. Prema svemu sudeći, Plenkovićeva je računica ovakva: sastaviti vladu prije izbora za Europski parlament, koji se održavaju 9. lipnja, potom pobijediti na tim izborima i – u najmanju ruku – osigurati mjesto u briselskim zastupničkim klupama, pa onda čekati rasplet kadrovske igre u funkcionarskom vrhu Europske unije, a u tih četiri-pet mjeseci otrpjeti ekshibicije Domovinskog pokreta i odgađati ispunjavanje njihovih ideoloških hirova. Ivica Đikić za Novosti.

02.05. (18:00)

Televisa presenta

Đikić: U stranačkom peterokutu

Plenković, dakle, mora odustati od sebe da bi ugodio HDZ-u: ako ne ugodi HDZ-u, a to može samo zadržavanjem na vlasti, prijeti mu degažiranje iz stranke, što bi mu umanjilo šanse da se u kasno ljeto vine na jednu od tri-četiri najvažnije funkcije u Bruxellesu. SDP je opet izgubio na izborima, ali je uspio zadržati status velike stranke. To uvelike može zahvaliti angažmanu predsjednika Milanovića. U slučaju da cjeloviti Domovinski pokret sklopi vladajuću koaliciju s HDZ-om, Penavinoj i Radićevoj stranci prijeti opasnost gubljenja političkog identiteta, s obzirom na to da se radi o ideološki srodnim organizacijama. Možemo je u najlagodnijoj poziciji, iako nisu postigli neki preveliki uspjeh. Most se poslije izbora pogubio u pogledu onoga što bi htio i onoga u čemu ne želi sudjelovati. Na kraju je stigao do toga da želi razgovarati jedino s Domovinskim pokretom, premda nije bistro čemu bi služili ti razgovori. Ivica Đikić analizira sve stranke koje su ušle u sabor za Novosti.

25.04. (20:00)

Evo vlade, samo što nije

Đikić: Inat-koalicija

Šef HDZ-a zna da ga čekaju poniženja od ljudi o kojima ne misli ništa dobro. Unutarstranački pritisak da se pod svaku cijenu sklopi dogovor s DP-om previše je snažan da bi ga mogao zanemariti. Plenković više nije dovoljno politički jak da se odupre i provede svoju volju. “Da je manje ljudi izišlo na izbore, osvojili bismo 66 mandata i već bismo imali vladu. Ja sad jamčim da oni neće doći do 76. To su gubitnici koji imaju program da se prave da su pobjednici. Ja ću sad iz inata, iz dišpeta, formirati 76”, izjavio je Plenković u ponedjeljak. Ako se uspostavi, bit će to, znači, vlada iz inata, i to, prije svega, iz inata Zoranu Milanoviću, a ne iz Plenkovićeva uvjerenja da čini nešto dobro, bilo za sebe, bilo za Hrvatsku. Ivica Đikić za Novosti.

18.04. (15:00)

Skoro kao Gordijski

Đikić: Postizborni čvor

ako je prema rezultatima izbora Andrej Plenković matematički bliže okupljanju parlamentarne većine i formiranju vlade, put do tog cilja mogao bi biti vrlo kompliciran, a mogao bi se pokazati i neizvedivim. Iz trenutne perspektive čini se da se postizborna matematika ipak svodi na to kako će se postaviti Domovinski pokret. Tu je i opcija, koju zagovara Možemo!, da SDP osnuje manjinsku vladu koju bi svi ostali izuzev HDZ-a podržavali iz Sabora, što bi teško mogao prihvatiti DP. Posljednja mogućnost, ali ne i najnevjerojatnija, jest da ni HDZ ni SDP u idućih mjesec-dva-tri ne uspiju doći do 76 ruku u Saboru, pa da se krajem ljeta ide na ponovljene izbore. Ivica Đikić za Novosti.

11.04. (22:00)

Prvo materijalna baza, a onda domoljubno-partijska nadgradnja

Đikić: Povratak na izvorne postavke

Dobro da je Lucić, kandidat na HDZ-ovoj listi u Prvoj izbornoj jedinici, skrenuo pažnju javnosti na sebe: bila bi grehota ne podsjetiti na njegovu neobičnu vojnu karijeru i na sve dosadašnje političke transformacije ove aktualne HDZ-ove izborne uzdanice. Lucić je 1991. godine bio prvi zapovjednik Prve brigade HV-a “Tigrovi” i to mu je, uz maksimalnu odanost Franji Tuđmanu i HDZ-u, donijelo generalski čin već poslije nekoliko mjeseci. Prije nego što je u prosincu 1992. na četrdesetak mjeseci odložen na relativno nevažnu funkciju glavnog inspektora obrane, promijenio je više istaknutih zapovjednih dužnosti u kratkom vremenu i promaknut je u general-pukovnika. Godine 1996. postavljen je na mjesto zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski”, što mu je bio prvi dodir s vojnim obrazovnim ustanovama u životu, i ondje je dočekao prvi HDZ-ov poraz na izborima.

Nakon što je Mesić umirovio sedmoricu aktivnih ratnih generala predvođenih Antom Gotovinom zbog toga što su se svojim otvorenim pismom umiješali u politiku, Lucić je iskazao punu podršku i poslušnost vrhovnom zapovjedniku koji ga je u listopadu 2000. nagradio funkcijom zamjenika načelnika Glavnog stožera. Lucić se vratio na izvorne postavke sa žarom karakterističnim za ljude koji dokazuju pravovjernost i peru grijehe ili “grijehe” iz prošlosti, a ubrzo su isplivali i pravi motivi: imenovan je ravnateljem državnog Veteranskog centra, čiji je osnivač Medvedovo ministarstvo. Ivica Đikić za Novosti.