Piše: netko tko nije bio pozvan, ali se sam pojavio
U zemlji gdje je 2G još uvijek “upgrade”, a glazbeni spektakl izgleda kao evakuacija s Glastonburyja, Hrvatska se priprema za ono što bi moglo biti najveći masovni urinarni incident od Rimskog Carstva. Na Hipodrom stiže Marko Perković Thompson, mitski bard domaće političke melankolije, čovjek koji od 1991. naovamo pokušava dokazati da su distorzija, vojničke jakne i crni križevi – jedini oblik zabave vrijedan TV prijenosa.
Petstotinjak tisuća ljudi očekuje se na poljskom poligonu s pozornicom čije nosive grede još nisu vidjele statičara. Građevinski elaborati kasne, električna energija je teorijski koncept, a jedina stvar koja je spremna – su šleperi s pivom i, kako doznajemo, “još neprocijenjen broj kamiona s ostalim pićima”. Kad to kaže hrvatska administracija, znaj da se priprema ili rat ili koncert za koji će nakon svega netko pisati knjigu. Ili optužnicu.
Kasni se s dokumentacijom kao da se radi o postavljanju javne česme na Trešnjevci, a ne o događaju koji okuplja populaciju veličine Lisabona s jetrom Domaćeg čovjeka. Službeni signal? 2G. Dovoljno da pošalješ poruku “kasnim” i da stigne u listopadu.
U međuvremenu, na internetu kruži lista toaletnih potreba koja više podsjeća na vojnu operaciju nego na koncert. Prema nekim procjenama, bit će potrebno 5000 prijenosnih toaleta. I to optimistično. Realno, s obzirom na količinu piva, jedino rješenje bit će improvizirana rijeka Save broj 2 – ona koja teče niz livadu. Bogu hvala, Hipodrom je ionako navikao na izmet.
Zdravstvena služba još ne zna ni gdje će biti, ni što će biti, ni kako će preživjeti. Ministarstvo zdravstva mudro je navodno zatražilo da bolnice isprazne 20% kapaciteta – jer zna da kad krene bakljada, rakije i padanje po ogradi, netko će završiti u Traumi. Ili na neurologiji, zbog Thompsonovih stihova.
No najjače je ipak to što je HAK – prometni Nostradamus – pozvao ljude da dođu dan ranije. Kao da idu na hodočašće u Lourdes, a ne na koncert. Uostalom, simbolika je tu: i jedni i drugi traže čudo. Kod Thompsona je to vjerojatno hit koji ima više od četiri akorda i manje od tri poziva na borbu.
Gore od svega je to što se ova papazjanija servira kao “kulturni događaj”. A znamo što to znači – da će država osigurati sve resurse, sve dok nekom padne baklja u kosu, a onda će biti kriv “neimenovani organizator” za kojeg će se na kraju ispostaviti da je neki rođak istaknutog člana HDZ-a.
Uglavnom, ako se pitate je li sve to vrijedno, sjetite se da je Hunter S. Thompson jednom rekao: “When the going gets weird, the weird turn pro.”
U ovom slučaju, čini se da su svi profesionalci već davno otišli, a ostali su samo ljudi s bakljama, pivom i 2G signalom.
Dobrodošli na Hipodrom. Ponijeti vlastiti toalet, zdrav razum i kartu za izlaz. Može biti da vam zatreba.
