Ekonomske sankcije kao suicid - Monitor.hr
11.09. (17:00)

Pucanj u vlastitu nogu

Ekonomske sankcije kao suicid

Zemlje koje su SAD i Europa sankcionirale čine gotovo jednu trećinu globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP-a). Samoubilačka politika sankcija potaknula je energetsku krizu u Europi, gurajući gospodarstva u recesiju i uzrokujući deindustrijalizaciju vrtoglavom brzinom. Američka vlada jasno je dala do znanja da joj je cilj sabotirati gospodarstva Kine i Rusije, ali im baš ne uspijeva. Kina nastavlja razvijati najsuvremeniju tehnologiju, dok je Rusija samo dodatno učvrstila svoju ulogu globalnog giganta u sektoru sirovina i jača vlastiti proizvodni sektor. Neuspjeh, pa čak i negativni efekti ovog zapadnog ekonomskog rata pokazuju da, iako jednostrane sankcije mogu učiniti, i često čine, značajnu štetu manjim zemljama s manje razvijenim gospodarstvima, poput Venezuele, Kube ili Sirije. Gospodarstva velikih zemalja s masivnom industrijskom bazom, poput Kine i Rusije, zapravo bi mogla biti “prevelika za sankcioniranje”. H-alter


Slične vijesti

11.09. (10:00)

Može i kapitalizam, ali s mjerom

Što je zapravo ‘odrast’: ipak nije nužno radikalno lijeva ideja zaustavljanja rasta

Iako su novinari Indexa i Jutarnjeg opisivali kao radikalno lijevu ideju, odrast ima razna tumačenja. Naši ga tumače kao udaljavanje od imperativa rasta, a hrvatski prijevod, kako pišu, ima “konotaciju odrastanja kao sazrijevanja i zaustavljanja fizičkog rasta pojedinca.” Oglašavanje i rast inzistiraju na potrošnji i stilu života najbogatijih kao cilju samom po sebi da bismo mogli biti sretni, dok nas odrast poziva da dekoloniziramo ovaj mit i da povratimo osjećaj granica kako bismo ponovo otkrili uravnoteženost uz poštovanje fizičkih ograničenja životne sredine. Upravo smanjenje potrošnje i produktivnosti neki vide kao jedno od centralnih pitanja odrasta. Teoretski koncept “odrasta”, dakle, nema jedno značenje niti jednu jasnu definiciju. I u predgovoru knjige Odrast: Pojmovnik za novu eru navodi se kako to “nije kruto oblikovana misaona disciplina”, a “još manje zadana strategija”. Problematizira se i BDP kao mjerilo za blagostanje u nekoj zemlji, preferirajući indeks ljudskog razvoja. Faktograf

07.09. (12:00)

Jedino travi u Zagrebu ne treba odrast

Perković: Možemo! se zalaže za “odrast”, zamrzavanje ekonomije bogatijih država

Jedna stvar je uvjeriti stanovnike SAD-a i EU da trebaju efektivno zamrznuti svoje ekonomije na trenutnu razinu gospodarskog rasta, a druga je tražiti isto od stanovnika afričkih država. Tu se nudi skladno, ali zlokobno rješenje, koje se čak i ne skriva. U objašnjenju sa službene stranice konferencije o odrastu koja je nedavno održana u Zagrebu navodi se: “Bogata društva su ta koja bi trebala prednjačiti u ‘gušenju’ rasta i redistribuciji društvenog bogatstva na domaćem i međunarodnom planu. Temeljni problem s aspekta Hrvatske je što bi to značilo da doista treba “od-rasti”, odnosno da ne treba samo zaustaviti ekonomski rast nego ga i smanjiti. To proizlazi iz temeljne ideje ideologije odrasta da bogatiji dio svijeta mora postati siromašniji kako bi siromašniji postao bogatiji. Čak i kada bi se zabranio ekonomski rast u bogatijim državama, ekonomski rast u siromašnijim državama doveo bi do nastavka globalnog ekonomskog rasta. A to je protivno samoj ideji odrasta, Branimir Perković za Index.

16.06. (19:00)

A dobro je imati i back up plan

Pogađanje ili nagađanje: Bolje je griješiti s prognozama nego bez njih

Klimatolozi su još za 2000. godinu prognozirali opći potop obalnih gradova, pa se nije dogodio. Slično je i s inflacijom, čije posljedice na kraju i nisu toliko strašne. Iz Lidera postavljaju pitanje imaju li onda smisla uopće takve i slične prognoze i analize? Iz ekonomskog fakulteta tvrde kako nije moguće donijeti nijednu odluku koja se odnosi na budućnost bez prognoze, u slučajevima poput dizanja kredita, investicija poduzeća, pa i biranja fakulteta za mogućnosti budućeg zaposlenja. Stoga se pitanje može reducirati na to je li bolje intuitivno formirati očekivanja ili ih pokušati izgraditi na temelju složenijih, sofisticiranijih izračuna. Neovisno o tome za što se odlučimo, u razdoblju velikih poremećaja ili nepredviđenih promjena bolje je griješiti, ali s prognozama…

03.06. (01:00)

Veće mirovine svima, a statistike po volji samo njima!

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje pogrešno nas informira o visini radničkih mirovina

‘Statističke informacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje’ (HZMO) su svestrano i sjajno tabelarno izdanje u kojem se mogu naći svi podaci o osiguranicima i umirovljenicima prema raznim kriterijima i razinama. Već godinama u javnosti ima puno prigovora na mirovine po posebnim propisima, koje su u narodu poznatije kao povlaštene, pa se traži njihovo razdvajanje. U svim evidencijama HZMO-a prema Zakonu o mirovinskom osiguranju zbrojene su kruške i jabuke što se često govori kad su zbrojena dva različita podatka. Prema zadnjem izvješću HZMO-a za travanj 2023. prosječna mirovina prema ZOMO-u iznosi 412,03 eura za 1.133.057 umirovljenika, a kad se od tog broja izuzme 89.708 umirovljenika s mirovinom od 529 eura, čista radnička mirovina iznosi 401,98 eura. Tako ovo uljepšavanje iznosi 10,05 eura ili 75,72 naše donedavne kune! Tako nam ovaj ‘gemišt’ HZMO-a konačno povećava i udjel prosječne mirovine od 36,46 posto u prosječnoj neto plaći (1.130 eura). Željko Šemper za lokalni portal.

16.03. (13:00)

Tko ne leti, ne vrijedi

Šajatović: Svjetska ekonomija je poput bumbara – leti, a ne bi trebala

Koliko god izgledalo da su recesija i depresija neizbježne, taj se scenarij, srećom, do sada nije dogodio. Nejasno je je li izostanak svjetske recesije rezultat otpornosti stvorene globalizacijom i efikasna državnog intervencionizma ili će se prave posljedice samo odgoditi za godinu-dvije. Glavni argument zašto se svjetska ekonomija drži na okupu možda najviše leži u dividendi triju desetljeća globalizacije. S jedne strane, otvorena su mnoga tržišta, industrijski pogoni ravnomjernije su raspoređeni. Ekspanzivne su monetarne politike uza slobodnija tržišta stvorile nove platežno sposobne pripadnike potrošački potentnih pripadnika srednjih slojeva u nastajanju. (Na kraju još o bumbaru. Istraživanja su pokazala da je tajna njegova letenja u tome što za razliku od drugih letača ne maše krilima sinkronizirano. I to, začudo, daje rezultat.) … Miodrag Šajatović za Lider.

27.12.2022. (10:00)

Rat je skup sport

Rusiji će trebati najmanje 30 godina kako bi se ekonomski i vojno oporavila od rata u Ukrajini

Ruska ekonomija – kratkoročna prognoza - Branko Milanović - Peščanik

Britanski Daily Mail tvrdi da je od invazije krajem veljače u Ukrajini poginulo najmanje stotinu tisuća ruskih vojnika, a potrošena je četvrtina godišnjeg proračuna. Kijev je, navodi isti izvor, uništio polovicu ruskih tenkova, a Rusija je potrošila gomilu novca kako bi obnovila svoje oružane snage. List navodi neimenovanog britanskog dužnosnika koji tvrdi da će Rusiji trebati između dvadeset i trideset godina kako bi povratila svoju vojnu i ekonomsku snagu. Jutarnji

22.11.2022. (16:00)

Tigar s Istoka

Indija je novi motor globalnog ekonomskog rasta i velika investicijska meka

India: The Economic Giant // Inlea // Supporting your success

Pozicionira li se Indija kao jedna od vodećih svjetskih supersila uz Sjedinjene Države, EU i Kinu? Same stope rasta indijskog gospodarstva, kao i činjenica da će Indija 2023.postati najmnogoljudnija zemlja svijeta, govore kako razmjeri njezine važnosti rastu. Međutim, sad se otvara i pitanje hoće li zbog svoje veličine i potencijala Indija postati globalna investicijska meka. Pri ovome je zanimljivo da čak i iskusne investitore iznenađuju informacije koliko je indijsko dioničko tržište bilo zahvalno za ulaganja u proteklih 30 godina. Pet je razloga zašto bi Indija nakon Kine mogla postati novim globalnim motorom rasta: 1. Investicijski pejzaž Indije ubrzano se mijenja, 2. Demografski rast, 3. EU i SAD sve češće traže indijske partnere, što dovodi od eksplozija izvoza, 4. Globalna geopolitička napetost jača važnost i ulogu Indije, 5. Od 2017. do danas indijska vlada lansirala je niz ambicioznih reformskih projekata. Jutarnji

27.08.2022. (10:00)

Od prvog do prvog, iz šupljeg u prazno

Ekonomska kriza na Kubi: “Nema ničega što bi se moglo kupiti, posvuda su samo beskrajni redovi”

Kubi već desetljećima treba neka druga, mnogo žešća riječ od “krize”, a sad je tu i energetska kriza. Električnu energiju Kuba uglavnom dobiva iz termoelektrana koje je dobila u doba socijalističkog bratstva sa SSSR-om tako da su one ne samo žalosno neučinkovite nego i u derutnom stanju. Hitno im treba popravak, ali čak i kad ima goriva, nema dijelova ni novca za dijelove. Raspoloženje Rodolfa Cortille je negdje ispod točke apsolutne nule: čuo je, kaže, da će danas u nedalekoj trgovini biti maslaca pa je ustao u četiri ujutro da bi stao u red. Nešto prije deset sati je prekinuo čekanje, a da nije dospio ni blizu ulaza u trgovinu: do tada ne samo da je prodan sav maslac, nego i sve ostalo što je stiglo. A ni to nije kraj: kad se vratio kući, otkrio je da je opet nestalo struje u čitavom kvartu. Deutsche Welle

17.06.2022. (19:00)

Nema ekonomije ako se svi ugušimo

Zašto je investitorima odjednom izuzetno važna biološka raznolikost?

Insekti oprašuju komercijalne usjeve, koraljni grebeni štite infrastrukturu na obalama, močvare pročišćavaju vodu… Ovo su samo neke od usluga ekosustava koje potiču gospodarski rast, a svjetska ekonomija uvelike ovisi o njima. Upravo zbog toga, gubitak biološke raznolikosti mogao bi smanjiti dobit poduzeća. Ako je gospodarstvo temeljeno na prirodi, onda je krah bioraznolikosti rizik i za tvrtke i za investitore. Nestanak insekata s poljoprivrednog zemljišta, zahtjeva uvoz oprašivača ili rezultira smanjenom proizvodnjom, a rezultat je isti – smanjenje ostvarenih prihoda, odnosno dobiti. Svjetski ekonomski forum rangira “gubitak biološke raznolikosti” kao treći najteži rizik za gospodarstvo u sljedećem desetljeću, nakon nedjelovanja na klimatske promjene i ekstremne vremenske prilike. Green

27.05.2022. (12:00)

Čišćenje planeta košta

Cijena zelene ekonomije: Dodatnih 3,5 bilijuna dolara godišnje

Cijena prelaska na zelenu ekonomiju iznosit će 3,5 milijardi dolara godišnje, prema novoj studiji koja analizira troškove zelene globalne ekonomije, a koju je izradila konzultantska kuća McKinseyja. McKinsey u svojoj studiji kaže kako će ukupna globalna potrošnja vlada, poduzeća ali i pojedinaca za sustave za zelenu energiju morati porasti na 3,5 bilijuna dolara godišnje, svake godine, ako želimo imati bilo kakve šanse da stignemo do nulte emisije 2050. godine. To je povećanje od 60 posto u odnosu na današnju razinu ulaganja i ekvivalentno je polovici globalne dobiti poduzeća, četvrtini svjetskih poreznih prihoda i 7 posto potrošnje kućanstava. Dodatnih 1 bilijun dolara također bi trebalo preraspodijeliti s visokoemisionih na niskougljična sredstva. Postizanje neto nulte emisije do 2050. godine podrazumijevalo bi temeljnu transformaciju globalnog gospodarstva. Lider