Film Past Lives (2023) - ramen na američki način - Monitor.hr
31.08.2023. (12:00)

Putujmo na istok

Film Past Lives (2023) – ramen na američki način

Početkom milenija, pojavom filmova “Memories of Murder” i “Oldboy” počela je uzlazna putanja južnokorejskog filma. Odjednom je zemlja poznata po brodogradnji krenula štancati filmove bolje i od brodova podarivši ljubiteljima sedme umjetnosti barem tucet punokrvnih remek- djela da bi svoju internacionalnu afirmaciju potvrdila trijumfom “Parazita” na dodjelama Oscara. Ne može se reći da “Past Lives” nije solidno ostvarenje, no riječ o tek jedva iznadprosječnom nezavisnom uratku kakvih na Sundance Film Festivalu ima svake godine na bacanje, premda ne treba čuditi kritičarska opčinjenost i kolektivni ograzam koji oko ovog filma vlada. Primjerice film na IMDB-u trenutno ima visoku ocjenu (8,2). Ravno do dna


Slične vijesti

Jučer (18:00)

Ali samo u filmu

Film ‘F1’: Kako je Brad Pitt pobijedio Verstappena i Hamiltona

“Sve o gumama naučio sam u seriji Drive to Survive”, tako se u filmu F1 pohvalio jedan od članova Upravnog odbora Formula 1 tima. Nije riječ tek o simpatičnoj dosjetki, već referenci na iznimno popularnu Netflixovu dokumentarnu, ili točnije faktual seriju bez koje vjerojatno ne bi bilo niti ovog filma. Drive to Survive pojavila se na Netflixu u vrijeme korona pandemije kad su mnogi drugi sportovi bili obustavljeni, a na streaming servisima nije bilo nikad dovoljno sadržaja za kratiti dosadne dane bez izlazaka, te je postala jedan od najgledanijih sadržaja. Originalan format i fenomenalan storytelling omogućili su i gledateljima s nevelikim znanjem o Formuli 1 da je upoznaju na drugačiji način, a ne samo kroz suparništvo dvojice vozača koji se bore za naslov. Umjesto ponavljanja priča o Hamiltonu i Verstappenu, u njoj je podjednak naglasak stavljen na muke malih momčadi da zatvore budžet ili na vozačka rivalstva unutar pojedinog tima, nerijetko mnogo žešća od onih između timova. Index

Jučer (17:00)

I da možda popijete nešto žestoko

Bolne istine: Nova opora tragikomedija Mikea Leigha – ljetna doza britanske gorčine koja će vas natjerati da razmislite

Neumorni kroničar života britanske radničke klase i vjerojatno jedan od najvećih živućih redatelja svojom je crnom tragikomedijom ‘Bolne istine‘ udario dvadeset i prvi put. Ovo nije film uz koji ćete se ‘ljetno opuštati’ grickajući kokice u klimatiziranoj kinodvorani, ali će vas svojim bolnim istinama u nekoliko navrata sigurno uspjeti i nasmijati. Pomalo neveselo, ali ipak, kaže Zrinka Pavlić za tportal.

Prekjučer (13:00)

Vječni mladić

Picula o filmu F1: Jesu li šezdesete nove tridesete? Jesu, samo u spektaklu s Bradom Pittom

Uz Pitta, film kao atrakciju nudi čvrstu vezu sa stvarnim svijetom Formule 1. Od samog početka zamišljen je tako da Svjetska automobilistička federacija (FIA), sa svojom infrastrukturom, stručnim kadrovima i, osobito, pravim vozačima i pobjednicima, postane svojevrsna dokumentarna ekstenzija fiktivne priče. Taj spoj stvarnog i izmaštanog može djelovati pomalo kalkulantski, ali filmu ipak daje notu autentičnosti. Dovoljno je spomenuti višestruke svjetske prvake poput Lewisa Hamiltona, Maxa Verstappena i Fernanda Alonsa. Mada bi u filmu najviše mogli uživati ljubitelji Formule 1, akcijski prizori i reportažni način snimanja zbivanja na stazi i oko nje lukavo su izbalansirani s elementima zapleta – napetošću između individualnog i timskog, profesionalnog i romantičnog, jaza između iskustva i mladosti. U tako posloženom mozaiku nije ostalo puno prostora za dublju karakterizaciju likova… Boško Picula za tportal

Prekjučer (00:00)

Hey mr. Taliban, tali me banana

Radić: “Hollywoodgate” (2023.) – Film koji se relativno lako gleda usprkos zamornosti sadržaja

Film svoj naslov “Hollywoodgate” duguje nazivu vojne baze koja je navodno bila i tajni punkt CIA-e, u kojoj su Amerikanci ostavili oružje, vojne letjelice i lijekove, i koju preuzimaju talibani predvođeni spomenutim zapovjednikom avijacije. Sve što od talibana vidimo i čujemo tokom filma snažno sugerira da je riječ o slabo organiziranim diletantima koji bi se mučili i s vođenjem školskog razreda, kamoli ne s upravljanjem državom, za što se čini da su posve nesposobni, a opet, ti isti talibani ostali su neslomljivi orah za najmoćniju svjetsku silu, baš kao što su nekad njihovi prethodnici mudžahedini bili neslomljivi za Sovjete. Damir Radić za Novosti.

01.07. (20:00)

Vrrrruuuuummmm vrrrruuuuummmm

Film ‘F1’: Uzbudljiva vožnja pričom s tankim gumama

Suparništvo najčešće starijeg i mlađeg vozača, mačizam, ljubavna priča, odmetnički centralni lik koji ne igra po pravilima i usputno bacane životne mudrosti kroz golemih, kroz golemih dva i pol sata koja ipak na kraju prozuje poput bolida gledatelja će svako toliko podsjetiti na činjenicu da smo nešto veoma slično ili gotovo isto gledali u barem jednom, ali često i u nekoliko od navedenih filmova. Ipak, postoji nekoliko razloga zašto je “F1” spektakl koji se ističe i nadmašuje mnoge od spomenutih uradaka. Koga zanima prije gledanja neka pročita na Ravno do dna.

09.06. (20:00)

Ako je Keanu unutra i rastura, ja zadovoljan

Film ‘Ballerina’: Jane Wick

“Ballerina” dokazuje da je dobro korografirani montirani “gun fu” i dalje zabavan za gledanje, iako u sad već golemim dozama postaje već i blago naporan. Kombinacija rekvizita, scenografije, koreografije i montaže čine drugu polovicu filma gotovo spektakularnom ako vas takve stvari oduševljavaju, ali teško da nam ostavlja apetit za nastavljanjem ove franšize u nedogled. Ravno do dna

02.06. (15:00)

Teže osmisliti film nego seriju

‘Na vrhu’ – novi hit HBO-a je zanimljiv, mračno duhovit, ali daleko od ‘Nasljeđa’

Dugo očekivani i naveliko najavljivani redateljski debi Jesseja Armstronga, autora sad već legendarnog ‘Nasljeđa’ (i još mnogo toga), zanimljiv je i zabavan, mračno duhovit film s all stars postavom. No iako Armstrong i ovdje duhovito pokazuje svoj očito neiscrpan prezir prema moćnima i bogatima, i iako je to i ovdje super, nedostaje mu studioznosti u izgradnji i dubine u ostvarenju likova da bi se ovaj film uopće mogao staviti u približni rang s ‘Nasljeđem‘. Zrinka Pavlić za tportal.

27.05. (18:00)

Pištolj koji nije trebao opaliti

Joel Souza, “Rust” (2024.): Film obilježen tragedijom dobrim je dijelom posve solidan uradak

Film na čijem snimanju je nekadašnja holivudska zvijezda Alec Baldwin hicem iz revolvera nehotice ubio direktoricu fotografije Halynu Hutchins stigao je u svjetska kina. Film je trebao biti plod Baldwinove ljubavi prema žanru vesterna, istovremeno i poligon oživljavanja njegove zadnjih godina zamrle karijere, ali desila se tragedija. Souza i Baldwin film su koncipirali kao spoj realističko-naturalističkog i mitskog, prema vlastitim riječima ugledajući se na Eastwoodov klasik “Nepomirljivi”, no on im je ostao nedostižan. Snižavanje iz mitskog u realističko na trenutke djeluje kao nenamjerna ironija zahvaljujući scenarističkim neuvjerljivostima i režijskim nespretnostima, ali gledajući cjelinu, gotovo dvoipolsatni film dobro se drži do završnih otprilike 45 minuta, kada se počne scenarističko-redateljski raspadati. Damir Radić za Novosti

25.05. (23:00)

Dobra akcija? Nemoguća misija čak i za Cruisea

‘Mission: Impossible – The Final Reckoning’ ili posljednje Cruiseovo iskušenje

Tri desetljeća i sedam filmova kasnije, “M:I” franšiza je od one o Jamesu Bondu preuzela mnogo toga, od njezinih campy elemenata kojima se ograđuje od toga da bi je itko mogao shvatiti kao išta drugo osim čiste zabave, do skakutanja po raznim svjetskim atraktivnim lokacijama, do često doista vanserijskih scena od koih zastaje dah koje su između ostalog uključivale freeclimbing, pentranje po tornjevima, držanje za avionska krila u letu i još uvijek osupnjujući Cruiseov skok s litice na motociklu. Činilo se da svojim izgledom i fizičkom spremom nevjerojatno odolijeva vremenu, ali sad sa 62 godine došlo je do neizbježnoga i morao je biti označen i kraj, jer njegovo lice više nije dječačko, a ne pomaže mu ni sad malo duža frizura. Zbog svega toga, dakle, došlo je vrijeme da se franšiza omota u mašnu i arhivira na lovorikama jedne od najboljih i financijski najuspješnijih svih vremena. Kažu na Ravno do dna

25.05. (14:00)

Psiho-manevri našeg društva

Kontinental ’25: Put u crno srce građevinskog kapitalizma

‘Kontinental ’25’ dosad je, recimo to tako u nedostatku bolje riječi, ‘najklasičniji’ film Radua Judea. Najlinearniji, s manje izleta u nadrealno i vizualne eseje, bliži pripovjedačkoj strukturi mainstream filmova. Naravno, to ne znači da onih dosadašnjih, tipično Judeovih elemenata u ovome filmu nema. Ima ih, ima – itekako ih ima, ali je naglasak (sigurno namjerno) stavljen na uobičajen način sklapanja priče, baš kao što je to, recimo, učinio David Lynch u svojem filmu ‘Straight Story’. No unatoč tome, obožavatelj Judeova stila iz filmova ‘Baksuzno bubanje...’ i ‘Ne očekuj previše od kraja svijeta‘ ni ovdje neće biti zakinuti jer Jude ne odustaje od svojih uobičajenih tropa, tema i stila. Zrinka Pavlić za tportal