Filmovi godine prema Damiru Radiću: politika, trauma i žanr bez sigurnosne mreže - Monitor.hr
Jučer (20:00)

Nekome rat, nekome found footage

Filmovi godine prema Damiru Radiću: politika, trauma i žanr bez sigurnosne mreže

Damir Radić je za Novosti izdvojio vrlo raznolik, ali tematski koherentan izbor filmova godine u kojem dominiraju politička hrabrost, formalna preciznost i snažan autorski rukopis. Na vrhu je “Mirotvorac” Ivana Ramljaka, dokumentarni found footage o Josipu Reihl–Kiru koji kroz šokantne i apsurdne arhivske snimke razotkriva kontekst njegova ubojstva uoči rata 1991., potvrđujući se kao jedan od najvažnijih domaćih filmova posljednjih godina.

Slijede filmovi koji se poigravaju žanrom i narativnom strukturom: “Trenutak nestajanja / Weapons” Zacha Creggera kombinira horor, crni humor i precizno isprepletenu priču, dok “Grešnici / Sinners” Ryana Cooglera od povijesnog gangsterskog filma klize u vampirski horor s elementima mjuzikla. Snažan blok čine filmovi iz regije koji brišu granicu između dokumentarnog i igranog. “78 dana” Emilije Gašić NATO-bombardiranje Srbije prikazuje iz provincijske perspektive kroz amaterske snimke triju sestara, dok “Vjetre, pričaj sa mnom” Stefana Đorđevića intimnu obiteljsku priču gradi na spoju osobnog sjećanja, topline i tihe metafizičnosti.

Od američkih autora Radić izdvaja i “Mozak operacije / The Mastermind” Kelly Reichardt, suptilno ironičan film o amaterskoj pljački slika i zalasku kontrakulturnog duha ranih sedamdesetih, te “Jedna bitka za drugom / One Battle After Another” Paula Thomasa Andersona, koji, iako po njegovu sudu precijenjen, ipak nudi dovoljno kompleksnosti, antologijskih prizora i upečatljivu DiCaprijevu izvedbu.


Slične vijesti

22.11.2025. (13:00)

Svi se vozimo u istim kolicima

Radić o ZFF-u: Snima filmove cela postjugoslavija

Boris T. Matić, Lana Matić i Selma Mehadžić i dalje sigurno vode Zagreb Film Festival. I ove godine ponudili su kvalitetan sadržaj s tradicionalno solidnim glavnim natjecateljskim programom dugometražnih igranih filmova i nekoliko atrakcija u vidu novih filmova istaknutih autora. ZFF se eksplicitno solidarizirao s palestinskim narodom izloženim genocidu te sa srpskom nacionalnom manjinom na udaru desničarskih jurišnika, ne “samo” javnom verbalnom podrškom. Među postjugoslavenskim filmovima prikazanima na ZFF-u ističu se dvije hrvatsko-srpske koprodukcije, “Kako je ovdje tako zeleno?” Nikole Ležaića i “Vjetre, pričaj sa mnom” Stefana Đorđevića, koje su demonstrirale kreativnu potentnost (dijela) kulture koja se u Hrvatskoj u zadnje vrijeme (ponovo) želi učiniti odioznom… Damir Radić za Novosti

18.11.2025. (08:00)

Prvo gledaj pa čitaj, da si ne spojlaš

Radić o Bugoniji: Standardno kvalitetan Lanthimosov film, ali sa razočaravajućom završnicom

“Bugonia” je film s de facto samo tri lika – ili, hajmo reći, tri i pol – i ponovo je sparila, nakon “Kinds of Kindness”, Emmu Stone i Jesseja Plemonsa. Priča filma čak ima snažnu dodirnu točku sa središnjom epizodom potonjeg omnibusa, u kojoj je Plemonsov lik bio uvjeren da njegova supruga, koju igra Stone, zapravo nije njegova supruga nego njezin klon. Do obrata “Bugonia” je standardno kvalitetan Lanthimosov film u njegovom prepoznatljivom modu začudnog i apsurdnog, s ekspresivnim karakterima koje Plemons i Stone očekivano odlično igraju, uz jako dobru Delbisovu asistenciju i interesantan epizodni nastup Caseyja Boyda kao lokalnog policajca koji je Teddyja zlostavljao kao dijete, što je potencijalna narativna linija koja međutim ostaje nerazvijena. Damir Radić za Novosti.

11.11.2025. (21:00)

Vude u Hollywoodu

Radić o filmu ‘Vude, ti si pobijedio’: Korektan ‘rad na zadanu temu’ s premalo kreativne ambicioznosti

Senad Šahmanović, režiser, (uz Veljka Krulčića) koscenarist i koproducent filma nastalog u crnogorsko-hrvatsko-srpskoj koprodukciji, odradio ga je prilično školski. Otvara se spomenutim propitivanjem velikanove poznatosti danas te tonovima, a potom i slikom njegova najistaknutijeg ostvarenja “Surogat“, da bi se dalje izmjenjivali osobni i profesionalni život naslovnog protagonista sa širim društvenim i političkim kontekstom, sve to s mnoštvom arhivskog materijala, inserata iz filmova i ponešto svježe snimljenih sugovornika. Damir Radić za Novosti

28.10.2025. (17:00)

'Šaka smija, vrića užasa'

Trenutak nestajanja (2025.): Jedan od filmova godine glatko sintetizira komediju, dramu i stravu

Njegov je autor Zach Cregger, prethodno afirmiran svojim prvim samostalno režiranim ostvarenjem “Barbar”, jednim od hvaljenijih filmova strave zadnjih godina, iako je Cregger izvorno zapravo komičar, i to ne samo scenarističko-redateljski nego i glumački. Taj komičarski trag intenzivno je prisutan u “Trenutku nestajanja” koji je velikim dijelom crna komedija sparena s dramom, da bi tek u završnici eksplodirala u nesuzdržani horor. Početna problemska situacija filma jest tajanstveni nestanak čitavog jednog školskog razreda. U dva sata i 17 minuta poslije ponoći, sedamnaestero djece ustalo je iz kreveta, izašlo iz svojih domova i, kao što je zabilježeno na kućnim kamerama, poletno, s rukama kao spremnima za let, nestalo u noći. Damir Radić za Novosti

21.10.2025. (01:00)

Seks, književnost i besmisao života

Radić: Film “Žene, luđaci i malo dobrih pedera” Ivana Salaja ispao je dosta sterilan

Njegov jedini roman “Žene, luđaci i malo dobrih pedera” iz 2010. autofikcija je natopljena autoironijom, možda najočitijoj u činjenici da glavni lik, iako potpuni gubitnik, seksualno opći s gotovo svakom ženom ili djevojkom koju susretne, bez naročitog uloženog truda, jedino uz “malu pomoć” statusa poznatog književnika – statusa koji, čini se, ima afrodizijačka svojstva, što je dakako vrhunac ironije. Salaj je kreirao niz načelno provokativnih, relativno eksplicitnih seksualnih prizora i nije bježao od prljavosti i ružnoće Roklicerova autorskog svijeta kojem je svaki (dublji) smisao rekao laku noć, jer egzistencija je u njemu besmislena, međutim u njegovoj izvedbi taj je svijet ispao sterilan. Damir Radić za Novosti.

23.09.2025. (14:00)

Vozi dalje

“Taxi ljubav” (2025.): Ostović naprosto nije bio dorastao izazovu koji je postavio pred sebe

Uvijek je pozitivno kad netko realizira tako zahtjevan projekt kao što je dugometražni igrani film izvan sistema. Najnoviji takav primjer u hrvatskoj kinematografiji je “Taxi ljubav” debitanta Mile Ostovića. Izveo je to vlastitim i sredstvima sponzora, a budžet je procijenjen na 130 tisuća eura, što je za potpuno izvansistemski nezavisni film u našim uvjetima poprilična svota. Bazična situacija taksista ratnog veterana (Kerekeš) koji pati od PTSP-a i često vozi noću jer ne može spavati, a u auto mu ulaze, kao svojevrsne redovne mušterije, mlada prostitutka i samohrana majka (Lana Nekić), mačo psihijatar (Filipović) koji lakoćom zavodi svoje atraktivne medicinske sestre, alkoholu skloni vlasnik noćnog kluba (reper Marko Lasić Nered s neporecivom dozom glumačkog talenta), može podsjetiti na znamenitog Scorseseova “Taksista”, no ta asocijacija ubrzo će se pokazati neopravdanom. Damir Radić za Novosti.

16.09.2025. (21:00)

Horor koji je mogao biti nešto više

“Zajedno” (2025.): Film stanovite originalnosti koji se nedovoljno odvažio prekoračiti žanrovske granice

Za slučajne namjernike jasna naznaka da će gledati horor, a ne dramu jest otvarajuća scena filma u kojoj se dva potražna psa, nakon ispijanja vode u stanovitoj jamskoj pećini, pretvore u jednoga. Film suštinski jest o problemu gubitka svježine u dugotrajnim ljubavnim odnosima, kad je ljubav postala posve pitoma, što je lijepo i dobro, ali nedostaje iskra pa je, usprkos međusobnoj privrženosti, sve možda malo previše neuzbudljivo, odakle može krenuti međusobno udaljavanje. Možda se poručuje da je kompromisno prevladavanje ega u ime ljubavi pravi put, a možda je poruka da je odustajanje od zasebnog osobnog identiteta izvor užasa. Bilo kako bilo, “Zajedno” je film stanovite originalnosti i kreativne ambicioznosti, što treba pozdraviti, ali nije djelo vrhunskih dometa. Za takvo što nije se dovoljno odvažilo prekoračiti žanrovske granice. Umjesto da žanrovski okvir bude upravo to – okvir, on je ravnopravan onom što bi trebala biti jezgra narativa, psihološki slojevitoj interakcijskoj drami. Damir Radić za Novosti

10.09.2025. (14:00)

Umjetnost bez drame

Radić o filmu ‘Treći svijet’: Informativan i dostatno dinamičan pogled na antologijsko djelo i njegove tvorce

Oremović je film koncipirao tako da uvodni dio govori o različitim backgroundima dvojice autorski ključnih članova Haustora, Darka Rundeka i Srđana Sachera, potom slijedi kratak pregled razvoja benda do eponimnog albuma, da bi najviše prostora bilo posvećeno samom albumu, a sve zaključuje rad na snimanju spomenute dub verzije pjesme “Treći svijet”. Biografski uvod donosi široj javnosti nepoznate podatke o odrastanju Rundeka i Sachera. Oremovićev pogled bio bi intrigantniji da se dublje zagreblo u konflikte koji su svojedobno razdvojili Sachera i Rundeka, ali njih dvojica za to očito nisu bila nimalo raspoložena pa ni autor nije mogao, a ni trebao pod svaku cijenu ići za tim. Damir Radić za Novosti.

02.09.2025. (12:00)

Li-la, comme-ci, comme-ça

Radić o Bessonovoj Drakuli: Podgrijani vampir

Besson je očito pristupio 700-i-nekojoj adaptaciji “Drakule” s namjerom da donese nešto novo. Oslanjajući se prije svega na ideju korekcije do neke mjere idejno-tematski inovativne Coppoline verzije, čini se da je želio zaigrati na kartu antikršćanske blasfemije, ali se na kraju pred kršćanskim imperativom ipak povukao, sačuvavši stanovit nivo rebelijantskog digniteta odbijanjem podobnog happy enda po kojem bi se Mina vratila svom smjernom zaručniku. Iako već jako dugo nije umjetnički relevantno ime, Luc Besson još ima nešto duha u sebi, pa se i njegovo bavljenje bezbroj puta tematiziranom horor ikonom ne doima sasvim bespotrebnim. Damir Radić za Novosti

26.08.2025. (15:00)

'Humor s naoblakom'

Radić o filmu ‘Južina’: Jedno od ugodnijih iznenađenja aktualne hrvatske kinematografije

U “Južini” je Marin ostvario velik napredak u narativnom komponiranju i dramaturgiji – dok je u kratkom filmu naracija vrlo labava, s dramaturgijom uglavnom oslonjenom na logiku skeča, u onom dugom narativne su spone znatno čvršće, a dramaturgija složenija i preciznija. Dakako, u dugom metru likovi dobivaju veći prostor za profiliranje, veću priliku da postanu karakteri i da njihovi međuodnosi dobiju sadržajnost, što je dijelom iskorišteno, a dijelom ne. Lak ritam, odnosno tempo, što je zasluga i sve istaknutijeg montažera Ivora Šonje, još je jedan adut filma čije dobre strane svakako nadmašuju one slabije. Damir Radić za Novosti