Fred Matić otkrivao što je sve proživio u ratu, a govorio je kako treba otkriti i kazniti zločince, ali ne i živjeti u prošlosti - Monitor.hr
24.08.2024. (07:00)

In memoriam

Fred Matić otkrivao što je sve proživio u ratu, a govorio je kako treba otkriti i kazniti zločince, ali ne i živjeti u prošlosti

Evo kako je Fred Matić o tim strašnim danima prije nekoliko godina govorio za HRT-ov Puls. Logora bi se, govorio je tad, sjetio u svakodnevnim situacijama, primjerice u banci ili pošti, kada se nađe ispred šaltera, s nekim tête-à-tête. Podsjećalo bi ga to na ispitivanja u logorima, izazivalo nelagodu. Volim reći da sam dobio batina za deset normalnih života. Međutim, kad sam vidio neke svoje prijatelje kojima su polomljena rebra, vilice, izbijeni zubi, koji su dolazili u velikim modricama, vraćali se u te naše štale ili ćelije u kojima smo bili, pomalo mi je i neugodno pričati o tome da sam dobio batina. Ali dobio sam, za deset normalnih života… tportal, Milanović: Fred Matić je bio ništa lažno. Pamtit ću ga, bio je prijateljčina (Večernji), on je sam govorio i ovo: Preživio sam i srpske logore, ali da hodam iza Skeje… Da, Vukovar je ukraden od branitelja… (Index)


Slične vijesti

Subota (17:00)

Rođen za suze

Stajčić: Auru posljednjeg koncerta gotovo je imao svaki njegov koncert u 42 godine djelovanja

Bio je jedinstven u svakom pogledu. Kao pjevač prijemčiv i polugluhom uhu, ali u srži bluzerski majstor fraziranja što će se tek s naknadnom pameću otkrivati. Karakterno, prilično zajeban tip, jer se iskalio u jednako zajebanim okolnostima. Doslovce rođen u blatu provincije, kako je i pjevao. S gubitničkim kartama u rukama znao je da mora potegnuti daleko više od svakog gradskog dječaka. Bio je skrojen na suprotnostima, jer provincije su općenito okrutne prema darovitima. Stvaralačka energija i radna etika bili su mu u startu suprotstavljeni mangupskim obrascima. Morao se probijati i kroz njih, jer priprost narod voli pajace i tu svojevrsnu dvojnost identiteta zadržao je do kraja. Zoran Stajčić za Ravno do dna

10.10. (09:00)

Samo stoj na svjetlu i doći će kraj tami...

In memoriam – Goran Bare: Sunce više ne izlazi…

20. rujna trebao je zatvoriti festival Modro i zeleno u Makarskoj, posvećen Milanu Mladenoviću, no pozlilo mu je i koncert je prekinut već tijekom prve pjesme. Bend je potom najavio dvomjesečnu stanku kako bi se Bare odmorio i oporavio. Ta stanka nikad nije završila. Posljednji put kad ga je publika vidjela u punoj snazi bilo je petnaestak dana ranije, 5. rujna, na Šalati, gdje je odsvirao svoj jedini zagrebački koncert ove godine i prvi nastup pod vedrim nebom u gradu nakon više od sedam godina. Da je to bio kraj, nitko te večeri nije mogao pomisliti. Bare nije bio velik zato što je prodavao arene, iako jest rasprodao. Bio je velik zato što je na hrvatskoj sceni bio najbliže onome što bismo drugdje zvali autentičnim glasom jedne generacije, pjevač koji nije razdvajao čovjeka na pozornici od čovjeka u životu… Muzika

  • Samo mjesec dana prije smrti Goran Bare u razgovoru za IN magazin otvoreno je govorio o svojem burnom životu, sreći, ljubavi i planovima
  • Baretov intervju za RTL 2016. godine: “Saborska prepucavanja gledao bih 24 sata”
  • Posljednja pjesma Gorana Bareta “Moja jedina“, objavljena u prosincu 2025., donijela je emotivnu poruku o ljubavi i bliskosti (Dnevnik)
  • Život obilježen tragedijama: Probudio se pored mrtve supruge, izgubio svaki kontakt sa sinom… (Nacional)
01.10. (10:00)

Odlazak profesorice

In memoriam Andrea Zlatar Violić: Kultura rizika i princip nade

Na Filozofski fakultet i u javni prostor ušla je kao iznimna komparatistica i autorica niza utjecajnih znanstvenih radova i knjiga koje su bitno obilježile domaću humanistiku, a riskirala je i onda kad je u ministarskom mandatu pod svoje uzela grupu mladih medijskih istraživača koji su nakon sezone ili dvije rada na kraju proizveli jedinstveni dokument medijske reformeIza Andree Zlatar ne ostaju tek police knjiga, pokrenuti listovi i nedovršeni nacrti pravednije kulturne politike, već prije svega sjećanja na rijetku intelektualnu širinu i pozitivnu drskost. Znala je da se kultura ne brani kalkuliranjem, nego povjerenjem u ljude, otvorenošću prema novom i spremnošću da se u svakom času stane uz one koji tek dolaze… Rade Dragojević za Novosti

06.09. (00:00)

Šnajderova nit

In memoriam Slobodan Šnajder: U punoj stvaralačkoj snazi otišao je strastveni debater, pisac s izvanrednom rečenicom

Kad kažemo da Šnajder nije bio politički oportunist, onda mislimo na to da se nije dao privesti političkim pobjednicima. Ne, uporno se gibao političkom marginom. Otpočeo je sa Stipom Šuvarom, kojeg sreće 1994. godine na svojim njemačkim lutanjima, dakle u vrijeme kad izbiva iz domovine, jer mu je 1991. preko oca Đure Šnajdera bilo poručeno da pripazi, da se pričuva i da jedno vrijeme ode na “kratki izlet” u zemlje njemačkog govornog područja.

Ipak je on bio pisac “Hrvatskog Fausta”, drame od nacionalista prokazane kao antihrvatske, a ta ga je ocjena pratila cijelo vrijeme. I kad je prije desetak godina doživio opće priznanje s romanom “Doba mjedi”, bilo je onih, među njima i visoki državni dužnosnik iz Osijeka, koji su mu zamjerali, a što drugo, doli manjak hrvatstva, jer da u romanu stereotipizira Hrvate, a i ništa nije rekao o Bleiburgu.

Šnajderu se zapravo cijelo ovo vrijeme događalo ono što je sam opisao u “Faustu” davne 1981. Tamo se, naime, u jednom trenutku konstatira da onaj koji postane komunist, samim tim automatski prestaje biti Hrvat. Da za Šnajdera u novoj Hrvatskoj nikako nije moglo biti mjesta, barem ne dok je Tuđman na vlasti. Rade Dragojević za Novosti

01.09. (13:00)

Pisac s margine koji je zapravo bio na vrhu

In memoriam: Slobodan Šnajder (1948. – 2026.): Odlazak velikog i nepokornog pisca

Godinama uronjen u arhive i potisnute slojeve povijesti, gradio je zahtjevna literarna djela koja su se suprotstavljala površnosti i zaboravu, provodio kritičko preispitivanje nacionalnih mitova, te se neumorno bavio traumatičnim događajima europske i hrvatske povijesti. Ta dosljednost često ga je potiskivala na rub službenoga kulturnog života, ali mu je istodobno osigurala mjesto među rijetkim hrvatskim piscima i intelektualcima čije je djelo istinski nadišlo granice vlastitog jezika i sredine. Njegovo najvažnije i najkontroverznije djelo ostaje drama Hrvatski Faust, praizvedena na Splitskom ljetu 1982. godine. Ta drama, koja kroz ulogu glumca koji tumači Fausta pod ustaškom okupacijom preispituje kako glumac postaje intelektualac, doživjela je golem uspjeh u inozemstvu.

Njegov prozni prvijenac Morendo objavljen je 2011. godine , no tek je s romanom Doba mjedi (2015.) ostvario veličanstveni, trijumfalni povratak u hrvatsku i europsku književnost. Posljednji roman objavljen za života bio je Anđeo nestajanja (2023), a prije smrti je uspio dovršiti svoje posljednje djelo “Mara Leib”. tportal

31.08. (21:00)

Prolazi sve...

In memoriam Stjepan Jimmy Stanić: Napustio nas je glazbenik kojeg je Dizzy Gillespie želio u svom bendu

Bio je poput mjerne jedinice za Zagrepčanina. Dotjerane gospodske vanjštine, a iznutra nestašni fakin. Možda i tu definiciju fakina treba ponovno definirati, jer kao da i njih više nema – tih razgovorljivih derana koji kao da znaju svaku foru, svaki trik, svaki ulet s kojim će navesti vodu na svoj mlin i ne ispasti gubitnik u škvadri, jer Zagreb je jednostavno takav – uvijek je tu škvadra i uvijek je brutalno raspoložena. O početku njegove karijere olako se govorilo i uvijek se spominje da je nastala slučajno 1954. godine u vrijeme dok je bio član Vokalnog ansambla Nikice Kalogjere. Počeo je u Bihaću kao pjevač narodnih pjesama. Prepričava se anegdota kad je 1956. došao na koncert Dizzyja Gillespieja kao gledatelj, da bi završio na pozornici, svirajući.

  • “Problem je bil’ kaj se njima njihov basist negdje izgubio. (‘Najbolji!’ – čulo se kako iza pozornice dobacuje Mladen Baraković koji je u tom trenutku čuo naš razgovor). Pa rekoh: ‘Pa dobro, onda idem ja.’ A bili su tu Prohaska i još par naših basista, ali se oni nisu usudili, a ja sam fakin iz Vlaške ulice i ja sam se usudil“ Ravno do dna
  • Malo tko zna da je Jimmy Stanić stric pjevaču grupe ‘Neki to vole vruće’ (tportal)
  • Još jedan in memoriam, na Muzici: odlazak posljednjeg zagrebačkog šarmera
29.08. (00:00)

Odlazak kraljice countryja

Oštar um i veliko srce iza “seljačkog glamura”: Oproštaj od neponovljive Dolly Parton

Dolly Parton ostavila je neizbrisiv trag kao jedna od najvećih country autorica, glumica i filantropkinja. Odrasla u siromaštvu, slavu je stekla bezvremenskim hitovima poput “Jolene” i “I Will Always Love You“. Uz iznimnu glazbenu i filmsku karijeru te poslovne pothvate poput Dollywooda, istaknula se dobrotvornim radom – doniranjem milijuna knjiga djeci, financiranjem zdravstva i razvojem cjepiva Moderna. Unatoč vizualnom stilu koji je sama nazivala “seljačkim glamurom”, bila je rijetka figura koja je ujedinjavala naciju, voljena zbog sirovih emocija u svojim pjesmama, oštrog uma i neizmjerne empatije. Ravno do dna

22.08. (00:00)

'Da se u ovoj zemlji našlo par ljudi više kojima se nije problem zamjeriti nekom, sad ne bismo imali eko-bombe po Hrvatskoj'

Preselila se na područje bez signala, ali se potrudila da znamo prepoznati signale ljudskosti i neljudskosti

Rudan je znala biti kritična prema svima, ali one prezrene i slabije je držala blizu sebi kao amajliju. Znala je i njih opaliti svakakvim vokabularom, ali kroz svoje javno djelovanje na konstantnom nišanu su joj bili moćnici u bilo kojem smislu. Nakon vijesti o njenoj smrti, javili su se razni koji će pristojno apostrofirati njenu izravnost, autentičnost i pravdoljubivost, ali i oni drugi koji će govoriti razne užase ispod svake civilizacijske razine. Neki mediji će sa zadovoljstvom prenijeti verbalne ispade ovre druge skupine “ljudi” u sladostrašću prema klikovima i čitanosti. I to je svojevrsni Vedranin poklon za rastanak: osvijestila nam je koje osobe i koje medije treba izbjegavati. Oni koji pljuju na nekog u vrijeme žalovanja i oni koji prenose tuđu pljuvačinu u vrijeme žalovanja – sigurno ne pate od viška suosjećanja, nego samo od viška koristoljublja. Zoran Tučkar za Ravno do dna

14.07. (19:00)

Nije samo zadužio Jurski park

In memoriam: Sam Neill (1947. – 2026.) – Veći od dinosaura

Rijetki će Neilla (rođenog s imenom Nigel koje je promijenio u Sam kako bi se bolje uklopio u tvrđe okružje zemlje u koju je preselio) pamtiti kao glumca u hororima, ali upravo u tom žanru ostvario je prve međunarodne uloge, kao i neke od najupečatljivijih u svom filmskom radu. Prva od njih bila je u “The Final Conflict”, trećem i prilično bedastom nastavku iz franšize “Omen”. Hororu će se sa zapaženim rezultatima vratiti barem još dvaput u devedesetima, ali tek nakon što postigne financijski uspjeh prvo s “Jurassic Parkom”, a onda iste godine prikupi i kritičke hvalospjeve za svoje pojavljivanje u “The Piano”. Vjerojatno jednako plodnu ostavštinu Neill je ostvario i na televiziji. In memoriam na Ravno do dna, Conversation…

22.06. (15:00)

Počivala u miru

Nije bila samo književnica, već i neustrašiva javna osoba, kroničarka tranzicije, pionirka feminizma i glas razuma u vremenima ideološkog sljepila

Prije nešto manje od godinu dana dobila je nagradu Hrvatskog novinarskog društva “Otokar Keršovani” za životno djelo, a tom prigodom je u razgovoru za portal HND-a govorila o životu, karijeri i društvenim borbama (koji prenosi i Index). Posebno se istaknula knjigom ‘Smrtni grijesi feminizma: Ogledi o mudologiji‘ iz 1984., jednim od prvih značajnih feminističkih djela u Istočnoj Europi. Ubrzo nakon toga objavila je i svoj prvi roman ‘Hologrami straha‘. U književnosti se često bavila temama ženskog tijela, bolesti, identiteta i traume. Njezini romani ‘Mramorna koža‘, ‘Kao da me nema‘, ‘Frida ili o boli‘ te ‘Mileva Einstein, teorija tuge‘ istraživali su složene sudbine žena, njihove unutarnje borbe i položaj u društvu. Gloria…  i Milena Zajović velikoj književnici posvetila članak na Večernjem.