Grobenski: U Ćemeraša se ulažu silne pare i trud, iako ne može konkurirati nikome iz cijele naše 'alternative' - Monitor.hr
17.06.2022. (23:00)

Jer svirati se mora

Grobenski: U Ćemeraša se ulažu silne pare i trud, iako ne može konkurirati nikome iz cijele naše ‘alternative’

Iako je report koncerta Vinka Ćemeraša autora Ivana Grobenskog na Ravno do dna pretenciozno napisan, ima par zanimljivih poanti: Da, dobro, pjesme mu se vrte na radiju, no kad je uopće ako ikad ili barem u zadnjih 20 godina nečija prisutnost na radijima u Hrvatskoj bila potvrda nečije kvalitete? Istodobno, u Vinka Ćemeraša i njegov bend ulažu se silne pare i trud, mada on ni kreativno, ni svirački, ni idejno ni na bilo koji drugi način ne može niti u najluđim snovima konkurirati cijelom moru naših domaćih tzv. alternativnih izvođača, pa je jedino pitanje koje si čovjek može postaviti, zašto onda takvom nečem dati medijski prostor? Mogli bi početi biti realni, ne shvaćajući realnost kao kakav napad ili zlonamjernu lošu kritiku, nego kao reality check i motivaciju onima koji rade odlično da rade još bolje, a onima koji rade loše ili ne rade ništa da se trgnu ili da odjebu.


Slične vijesti

Danas (08:00)

I to samo prvog dana...

Stajčić o SHIP Festivalu: Grobenski je od svoja dva albuma „Apocalipstick“ i „Kink“ složio izuzetno efektnu i moćnu koncertu priču

Treći po redu SHIP, glazbeni showcase festival u Šibeniku otvorio je u petak svoja vrata, time je započeo najveći hrvatski festival predstavljanja novih i potentnih glazbenih imena pred stranim delegatima, kao i obrnuti proces, tj. upoznavanje domaće publike i glazbenih profesionalaca s nadolazećim mladim stranim imenima. Deck, odnosno glavnu open air pozornicu na sv. Mihovilu otvorio je Ivan Grobenski u pratnji četveročlanog benda. Eh sad, jest da je Ivan Grobenski „ovog portala list“ (misli se na Ravno do dna za koji piše), no nitko ni u primislima, od okupljenih, što publike, što stranih delegata, nije mogao znati što ih očekuje. Epilog je da su nizozemski delegati bili potpuno oduševljeni, da su njihove kolege iz Azarbejdžana koje su jako temeljito pristupili svom načinu ocjenjivanja svih izvođače u nekoliko ocjenjivačkih kategorija Grobenskom te večeri dali najviše ocjene i već ga tijekom nastupa preko njegovog diskografa Intek Musica bukirali za njihov festival u Azarbejdžanu, kao što je iste večeri ugovoren i mađarski angažman. Sve unutar samog nastupa!

30.07. (01:00)

Tuga naša svagdašnja: ubojstva, šutnja pa sve od izbora do izbora

‘Transrodna osoba kao ubojica? Eto vam i eto nam, to nije Hrvatska kakvu želimo i za kakvu smo se borili’

Transrodna pankerica u prljavom skvotu ubila umjetnika performera. To je, rekli smo vam, sve bolesno, poremećeno i niškoristi i sve bi takve i njima slične, razumije se, trebalo zatvoriti, poslati na Goli otok i u vojsku… U svakom slučaju, eto vam i eto nam, to nije Hrvatska kakvu želimo i za kakvu smo se borili, nema tu domovine, vjere i obitelji, sve je to poremećeno, kužno i ružno. Hrvatska kakvu mi trebamo je ona u kojoj veterinari u malom slavonskom selu metkom u glavu usmrte hiljadu i pet stotina zdravih svinja od kojih je trebalo živjeti to nešto ljudi što je tamo ostalo, a kojih je po prilici manje nego tih spomenutih zdravih mrtvih svinja, nama treba brod s dvjesta i pedeset tona azbesta kod Splita, trebaju nam zaštitari koji maltene nasmrt premlaćuju domaću i stranu mladost, vodeni tobogani pogibelji, ubojice iz specijalnih vojnih postrojbi…  Za sve smo to ipak glasali jer to je ono što nama treba – crna kronika ukratko u zadnjih par mjeseci – Ravno do dna

15.05. (19:00)

Zbilja, ima li politike na natjecanju gdje se natječu, pazi sad, države?

Eurosong bez politike, fokusiran isključivo na „glazbu kojom ujedinjuje” postaje kudikamo dosadnija i beznačajnija „manifestacija”

I zaista, gledati naizgled „nepolitički i nekontroverzni” Eurosong u suvremeno post-internetsko doba sasvim je nepotrebno i nezanimljivo i s godinama koje dolaze, a s kojima će se smanjivati broj onih koji Eurosong prate zbog nostalgije iz djetinjstva, situacija će vjerojatno biti samo gora. Što se tiče našeg izvođača, Bošnjak je ove godine pokazao tri stvari. Prvo, da čovjek može primiti nevjerojatne količine mržnje i preživjeti, no još važnije, da nema te mržnje koja bi nekoga tko vjeruje u ono što radi u tome pokolebala. Drugo, da se izvedba koju smo gledali na Dori i izvedba koju smo gledali na Eurosongu u relativno kratkom vremenu može izrazito nadograditi. Treće: tko se preozbiljno shvaća, pokazalo se, na jednom ovakvom neozbiljnom natjecanju ne prolazi, jer realno, nije bio toliko loš. Ivan Grobenski analizira prvu polufinalnu večer za Ravno do dna

25.02. (18:00)

Everybody's lovin' it

Baby Lasagna – Demons & Mosquitoes: Demons & McDonald’s

S obzirom na to da se Baby Lasagna već poprilično dugo bavi ovim poslom, ali ga je neočekivani uspjeh sustigao tek nedavno, stječe se dojam da su ove pjesme i ovi tekstovi nastali ranije, upravo u vremenima svojevrsne frustracije nemogućnošću proboja pred masovnu publiku. Ono što je tu zato odličan plot twist potez jest to da je Baby Lasagna te i takve pjesme svejedno uvrstio na svoj album prvijenac i to odmah na početku albuma, iako je u međuvremenu, htio ne htio, postao upravo to o čemu toliko kritički progovara. Vezano pak za to „kakve su pjesme“, svaka je bez iznimke rađena s namjerom da potencijalno može stajati kao singl ili postati hit. Uz to, Lasagna se svojski potrudio da niti jedna pjesma ne nalikuje drugoj (iako zapravo nalikuje) i da sve bude turbo – lunapark – reklame – Internet – napad na sva osjetila – materijal koji je toliko upečatljiv u svojoj gotovo neukusnoj pretjeranosti da ga se ne može zaobići ili ignorirati. Ivan Grobenski za Ravno do dna.

31.12.2024. (23:00)

Electro pop dečko koji pokraj 'Rim tim tagi dim' uglavnom pjeva o lazanjama

Baby Lasagna mimo ‘apsolutnog konsenzusa’ – Novi lunapark

Kako, dakle, napisati išta o nekome tko je munjevitom brzinom osvojio cijeli svijet, u nekoliko sati rasprodao nekoliko Šalata, najavio svjetsku turneju bez da još uopće ima objavljeni album, nekome za koga su svi od reda rekli da je nešto najbolje što je Hrvatska ikad glazbeno ponudila i, na kraju krajeva, nekome tko se čini kao super normalan i nedvojbeno talentiran lik? Sve rečeno apsolutna je istina osim možda ovog ‘glazbeno’ jer prije bi trebalo reći da je to nešto najbolje što je Hrvatska ponudila iz svoje inače nepostojeće rinfuze ‘showbiznisa’. Što se same mjuze tiče, i dalje je to u suštini ono što je nekad davno radila Manntra, ali nešto mekanije, pitkije i daleko bolje.

Formula je otprilike metalcore koji se u Lasagninom slučaju samo vizualno naslanja na etno, a kojem je dodan dašak pop glazbe i techna. Može se to nekome činiti banalnim, ali da je formulu ubosti lako, ubo bi sva’ko, a to nikako nije slučaj. Rasprodani koncerti, svjetski hype, maltene rasprodana svjetska turneja ‘na neviđeno’, milijuni pregleda na YouTube – u, izvrsna koncertna produkcija i napucani jednosatni show, još bolji PR i komunikacija prema fanovima… sve je tu, sve besprijekorno. Kaže Ivan Grobenski za Ravno do dna, uz napomenu kako ga osobno podsjeća na Coloniu novog doba.

16.05.2024. (19:00)

Obzervacija društva iz ugode naslonjača

Ivan Grobenski – Kink: Logičan nasljednik “Apocalipsticka”

“Apocalipstick” je bio mješavina soula i funka na jedan vrlo pitki način za koji smo u takvom formatu mogli očekivati da trešti s mnogih radio stanica (kad bi one obraćale pažnju na izvođače mlađe od 50 godina), a ovaj je logični sljedbenik jer su tu ubačeni elementi ponajprije r&b-ja, te u nešto manjoj mjeri toliko otpjevanog rapa. S obzirom na to da je najavljen kao rap album, očekivao sam da će Groba ubit repanjem, a kad ono, većina pjesama je lijepo otpjevana ili odrecitirana (nešto tipa Baxter Dury) i tek povremeno reperski ‘zagrebe’. Ovo jest najhrabriji album do sad, baš kao što su to svojevremeno bili “Siromahi i lazari” i “Apocalipstick”, te pokazuje da je njegova ‘luda glava’ spremna na sve, samo da se ne dočepa slave jer je već dugo vremena jasno da glazbu ne radi za publiku ili kritiku, već za sebe i svoju zadovoljštinu. Muzika

30.01.2024. (14:00)

Jedan pošteni videospot

Komentar na potporu za internacionalnu karijeru Mie Dimšić: Što se može učiniti s pišljivih 10.000 eura?

Izvan ‘stručnih’ i ‘strukovnih’ udruženja odnosno, ‘kod publike’, Mia Dimšić je na glasu kao netko čija karijera nikako da se pomakne dalje od redovnih nastupa na nekakvim malim javnim događanjima na kojima su umjesto fanova u prvim redovima predškolska djeca, a njihovi roditelji, umjesto da gledaju i slušaju Miu, gledaju u svoju djecu, pazeći pritom da se ne dogodi nekakva pizdarija. U svemu je, međutim, najmanji problem i Mia Dimšić i HDS i natječaj čiji je cilj “poduprijeti aktivnosti hrvatskih autora s ciljem povećavanja konkurentnosti glazbenih djela i produkcije hrvatskih autora u međunarodnom i globalnom kontekstu”. Svatko, naravno, zadržava pravo misliti kako su se ta ista sredstva možda mogla dodijeliti nekom drugom, kako netko drugi na međunarodnom i globalnom tržištu možda ima veće šanse za uspjeh.

U svemu tome istina je samo da će 10.000 eura jamačno propasti, no ni tu nije problem Mia Dimšić ili HDS i njihov natječaj, nego činjenica da se s 10.000 eura u samom početku ne mogu ostvariti ciljevi natječaja. Drugim riječima, pare će se potrošiti, a neće se napraviti ništa i to je jedino što je ovdje zapravo problematično. Ravno do dna

05.05.2023. (16:00)

Slobodno se svirajući malo i zabaviš

Nevidljiva scena – Grobenski: Glazba ne mora uvijek biti prepotentna i širiti opće istine

Grobenski je nakon uspjeha etno albuma „Siromahi i Lazari“, snimio „Apocalipstick“, potpuno drugačiju ploču, funky ritmova i soul ozračja. Čemu takvi skokovi, za kakvim žanrom uopće traga – bila je jedna tema od razgovora u podcastu: mislim da pokušavam prvenstveno sebi biti zanimljiv. Prošli album je za mene bio nov, kao i ovaj, u smislu žanra, pa i u smislu jezika i svega. Konceptualiziram nešto i onda se dogodi da to bude album. Glazba ne mora uvijek biti jako inteligentna, prepotentna, pretenciozna i širiti neke općenite istine i propitivati. Glazba je stvar koju radiš s drugim ljudima i za druge ljude, i u kojoj svi zajedno uživaju na ovaj ili onaj način. I to je sasvim dovoljno. Ravno do dna

27.02.2023. (17:00)

Nemreš pobjeć' od neradne nedjelje

Glup piše, pametan pamti: vodič za kupnju kruha nedjeljom

Gdje bi, molim lijepo, hrvatska obitelj nedjeljom trebala kupiti kruh svoj svagdašnji kojim će nahraniti svoj nukleus, ako ne u pekarnici? Nigdje, osim onih 16 radnih nedjelja u godini koje trgovci imaju po vlastitom izboru. Hrvatski će nukleus, prema tome, u budućnosti nedjeljom jesti svagdašnji kruh star najmanje jedan dan. Međutim, ostaje na snazi da se neradne nedjelje ne primjenjuju na brojne druge prodajne objekte. Sudeći po snalažljivom hrvatskom nukelusu, pekarnice bi uskoro mogle niknuti na svim spomenutim mjestima pa ćemo u nedjelju po kruh morati skoknuti na željeznički ili autobusni kolodvor. Ako je tamo gužva, možemo sjesti na gradski bus do Međunarodne zračne luke Franjo Tuđman gdje možemo kupiti avionsku kartu za Split pa kruh pokušati kupiti u trajektnoj luci. Ivan Grobenski za Glas Podravine.