Kako je kasnije rekao Carlos Santana: “Na Woodstocku sam vidio kolektivnu avanturu koja predstavlja nešto što je i danas još uvijek istinito. Kada je srušen Berlinski zid – Woodstock je bio ondje; kada je oslobođen Mandela – Woodstock je bio ondje; kada smo proslavili ulaz u 2000. godinu – Woodstock je bio ondje. Woodstock i dalje jest, svakoga dana.” (Santana je izdao prvi album nakon Woodstocka)
Woodstock jedan je od najznačajnijih glazbenih festivala svih vremena, okupio je čak pola milijuna ljudi
Woodstock ‘99: Peace, Love and Rage ne daje odgovore na sva pitanja o uzrocima kaosa, ali jasno artikulira generacijski sukob. U očima Johna Schera, festival je bio uspjeh. Za lošu reputaciju krivi su Fred Durst, MTV, Kurt Loder koji je umislio da je u Vijetnamu i žene koje su na nesnosnoj vrućini hodale u toplesu, pozivajući time na silovanje i seksualne napade kojih je, procjenjuje se, bilo desetke puta više od prijavljenih osam slučajeva. Takvu izjavu Scher nije dao te ‘99., mada ga to ni po čemu ne bi opravdalo, nego za potrebe snimanja friškog dokumentarca. Dakle, taj nesposobni, neodgovorni idiot to misli i dvadesetak godina kasnije. Boomeri su možda i imali svoje ljeto ljubavi, no nakon njega su doslovno i metaforički ostavili govna. Profit je bio važniji od ideala i 1969., a kamoli 1999. Ideja slobodne ljubavi svela se na “pokaži sise” između ostalog i jer su pripadnici te generacije živjeli bez brige i pameti, koristeći blagodati sustava istodobno ga rušeći, rastačući postojeće vrijednosti bez stvaranja novih. Recenziju prenosi portal XXZ Magazin s Bloga o pop kulturi.
Prevedena i objavljena knjiga Michaela Langa o Woodstocku, 270 stranica, 80 fotografija, 119 kuna