Jelena Lovrić: HDZ je ćaća političkog nasilja - Monitor.hr
17.09.2022. (16:00)

Ovdje bi kao pravi test raspoloženja ljudi poslužio ne prosvjed, već furiozan ritam napuštanja zemlje

Jelena Lovrić: HDZ je ćaća političkog nasilja

Jelena Lovrić | autograf.hr

Teško ranjenom HDZ-u jako pomaže i trulo stanje opozicije. Ako se poslije otkrivanja mega pljačke u Ini činilo da se vlast raspada i valja ulicama, pa je samo treba pokupiti, nakon subotnjeg je prosvjeda nazvanog ‘Otkaz Vladi’ posve jasno da u Hrvatskoj nema baš nikoga tko bi to mogao napraviti. Desnica se izblamirala, ljevica se ne prestaje raspadati. HDZ-ova strepnja od ishoda narodnog gnjeva pretvorena je u uvjerenje da su nezadovoljstvo javnosti definitivno apsolvirali. Brojem nezabrinjavajući i porukama potpuno kaotičan skup, prava šaka jada od prosvjeda, najbolje je što im se moglo dogoditi. Kraj takvih protivnika, HDZ mirno može spavati. … U Hrvatskoj protestne se političke masovke rijetko događaju, kultura civiliziranog javnog, demokratskog manifestiranja vrlo je skromna, ali je zato ritam napuštanja zemlje furiozan i prema prognozama međunarodnih organizacija nezaustavljiv. Hrvati se ne bune mnogo, uglavnom šute i trpe, a kad postane previše, dignu sidro i odlaze. Kad bi umjesto odustajanja birali borbu, a umjesto adrese mijenjali vlast, hrvatska bi država profitirala. Jelena Lovrić


Slične vijesti

Prekjučer (23:00)

I nakon svega, šok i nevjerica: ustaška zastava na Rujevici!

Boris Dežulović: Zakon o zastavi

  • Trideset godina, eto, ta se zastava vije na hrvatskim tribinama, praćena nacističkim salutiranjem, mrzilačkim skandiranjem i zakletvom “Za dom spremni!” – osim još možda onog zatupljujućeg “u boj, u boj” ništa drugo se na utakmicama Hrvatske zapravo i ne viče – cijela se Dalićeva najslavnija generacija hrvatskog reprezentativnog nogometa jasno deklarirala kao ljubiteljica žanra, a izbornik i nogometni savez zajedno sa šokiranim novinarima istražuju otkud službena zastava NDH na utakmici hrvatske nogometne reprezentacije! Zbilja, otkud? Možda, sad napamet govorim, da provjere svlačionicu?
  • Svih tih trideset godina, od prve utakmice te reprezentacije pa do dana današnjeg, zastava NDH na hrvatskim je stadionima svoja na svome, a skandiranje, pjevanje i salutiranje ustaškoj vojsci uobičajeni je navijački folklor. Evo, samo napamet iz moždanog plićaka, bez guglanja: 2006. na prijateljskoj utakmici s Italijom u Livornu hrvatski su navijači tijelima formirali kukasti križ; sljedeće godine na utakmici protiv Bosne i Hercegovine na Koševu formirali su pak slovo U; prije deset godina, na kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo protiv Srbije, cijeli Maksimir je grmio “Ubij Srbina!” i “Za dom spremni!”, a nakon pobjede nad Islandom Josip Joe Šimunić uzeo je službeni mikrofon i zajedno s tribinama poveo “Za dom spremni!”, za što je, osim Fifine kazne, dobio i posao pomoćnika selektora Ante Čačića; 2014. na prijateljskoj utakmici protiv Švicarske u St. Gallenu hrvatski su navijači skandirali “Za dom!” i “Ajmo ustaše!”, a 2016. HNS je kažnjen jer su navijači uz nacistički pozdrav skandirali “Za dom spremni!” i na utakmicama protiv Izraela i Mađarske.
  • Konačno, nije ustaški resentiment stran ni Dalićevoj generaciji: na masovnom dočeku srebrnih Vatrenih na Jelačića placu nakon svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. sami su reprezentativci na binu pozvali ustaškog šlager pjevača Marka Perkovića, pa zajedno s njim i stotinu hiljada ljudi pjevali „loša bila četres’ peta, rasula nas preko svijeta“, sve uz arijevski nacistički refren, “plave krvi, bijela lica, rađaju se nova dica“… I nakon svega, šok i nevjerica: ustaška zastava na Rujevici! N1
Prekjučer (20:00)

Spaliti vunu, kaže, grehota je, i priča kako je neki čovjek s Pešteri to učinio, pa mu udarila bolest u ovce i sve mu pomrle

Sinan Gudžević: Nekada je vuna bila jedno od mjerila imetka, a danas nije ništa

U BiH pale ovčju vunu, a u svijetu za kilogram daju 30 KM - Stočarstvo | Agroklub.ba

Ovoga ljeta mi često u sjećanje dođe davni rođak Rahim Gudžević. Čobanin tuđih ovaca, cijeli život najamnik od Đurđevdana do Mitrovdana, nije čitao ni pisao, a mnogoj je zvijezdi na nebu dao ime. Imao je odgovor na svako pitanje koje bismo mu mi dječaci kraj ovaca postavili. Kad smo ga jednom upitali, kad će biti kraj svijeta, rekao je: “Ovo naše selo je na kraju svijeta. A svijetu će doći kraj kad kraj počne kod nas. A to će biti kad nestane pčela, i kad ovcama ne poraste vuna, te se ne mogne ništa s njih šišati.” Selo je tada, kad je Rahim ovo kazao, imalo više stotina ovaca, a pčele je imalo nekoliko kuća. Pčele nisu bile neka jaka zanimacija mojih rođaka, ovce jesu. Čudno ljeto ove godine prizvalo je Rahimove riječi. U pčele je udarila kuga i ne množe se, a ovaca je u selu samo osam. U ovce nije udarila kuga, nego je selo spalo na tri stanovnika, pa nema ni ovaca. A kuga je udarila u vunu. Sudbina ovčije vune pouzdan je znak da selo umire, kako se to kaže, u prisustvu vlasti. Umrli su razboji, kudelje, vretena, preslice i prelje, umire drndanje, povesma i pređa. Vunu ne otkupljuje niko, stočari ne znaju šta bi s njome. Novosti

Nedjelja (20:00)

Slobodno kažite da sam bezobrazna glupača, ali...

Andrea Andrassy: Što mislite o “child-free” restoranima, hotelima i letovima?

Demonic' Kid Threw an 8-Hour Tantrum on a Flight & People Are Blaming the Mom | CafeMom.com

Mislim da bi svijet bio bolje mjesto da postoji više zona na kojima su djeca jednostavno zabranjena – ne na način da im se onemogući slobodno postojanje na mjestima kao što su avioni, hoteli i restorani, nego da se odraslima ponekad omogući da odaberu opciju da djece nema u blizini. Avion je odličan primjer. Uglavnom, let je trajao 14 sati, a oko mene su gotovo sve vrijeme trčala, skakala i urlala djeca mlade dame koja ih uopće nije pokušavala smirit jer “takva su djeca, ko vas jebe”. Stjuardesa nije mogla ništa jer “to su djeca”, ružni i tužni pogledi ostalih putnika nisu mogli ništa jer je majka odlučila ignorirat osnove pristojnosti. Godinu ranije sam na letu od 6 sati sjedila ispred klinca koji mi je cijelo vrijeme nogama udarao sjedalo, a mama i tata mu ni u jednom trenutku nisu rekli “Alo, još jednom i ići ćeš u internat.” Andrassy

 

Nedjelja (01:00)

Intrigantnija i drskija rukavica izazova suvremenoj demonologiji i marijanskoj teologiji još nije bačena

Boris Dežulović: Posljednje Sotonino iskušenje

  • Čak i tako shvaćena, priča svejedno nudi samo jedan zaključak: ako je to u Draženovoj sobi zaista bio sam Sotona, ako ga je živog jezikom žigosao poslije godina glavinjanja u “bludu, alkoholu, kokainu, laži, kocki, parama koje padaju s neba, životu prostitucije, prodaje roblja, pakla na zemlji, Sodome i Gomore, bla-bla-bla”, nakon čega je Dražen zatvorio striptiz klub, završio karijeru, otkrio Boga i priključio se Marijinim ratnicima, ispada – samo trenutak da izračunam – da ga je na glavni gradski trg s krunicom u ruci i molitvom na usnama utjerao sam Nečastivi. Nije se opsjednuti Dražen, shvaćate, izbičevan vrelim račvastim jezikom odao demonu alkohola, kokaina, kocke i prostitucije pa otvorio striptiz bar s curama “koje su mu donosile zaradu”, već se opsjednut i izbičevan vrelim račvastim jezikom odao klečanju na trgovima, prebiranju krunice i mrmorenju Zdravomarije.
  • No zašto bi Sotona uopće izveo svog ratnika iz svijeta javnih kuća i striptiz klubova? Zašto bi ga, eto – to mene zanima – izveo iz takvog svijeta samo da bi se ovaj s krunicom u ruci javno molio za svijet u kojemu će (baš kao nekad) imati punu kontrolu nad ženama i njihovim životima, u kojemu će žene biti zatvorene u kući i raditi, hm, kućne poslove, u kojemu će se njega pitati što će koja žena, kad i pred kim odjenuti, što će koja, kad i pred kim skinuti, kad će koja i s kim leći u krevet i koja će od njih smjeti prekinuti trudnoću, a koja neće? Intrigantnija i drskija rukavica izazova suvremenoj demonologiji i marijanskoj teologiji, barem što ja znam, još nije bačena. Novosti
Subota (21:00)

Zavidim im, oni vladaju materijalom za roman koji bih tako rado napisao: putopisni roman po Zagrebu

Miljenko Jergović: Zagreb nitko ne poznaje tako dobro kao dostavljači hrane iz Azije i Afrike

VIDEO Razgovarali smo s dostavljačima iz Indije i Nepala: Ima svega, ali više pozitivnih iskustava - Večernji.hr

Zamijenili su ih tamnoputi i kosooki stranci, himalajski šerpe, hindusi, Sikhi sa svojim prelijepim turbanima, muškarci kojima ne možemo odrediti godine jer nisu iz našega svijeta pa ih nismo gledali kako se rađaju, odrastaju i stare, ali koji uglavnom izgledaju kao istočnjački mudraci i filozofi, majstori duhovnih i borilačkih vještina, tajni gurui i borci protiv depresije. Zagledate li se u te ljude koji jednako žure kao i njihovi bljedoliki kolege, ali mnogo su pristojniji i manje agresivni pa vam ne ulaze u putanju i fizički vas ne ugrožavaju, vidjet ćete da nitko od njih nije običan, onako kako smo mi jedni drugima, da nitko nije ružan i nikome se na licu ne pozna ono strašno čega se najviše bojimo na svojim licima: da će zauvijek raditi posao koji rade i da nikada neće biti sretni i bogati. Jergović

Subota (15:00)

"Snjeguljica danas više ne traži ljubav, nego sebe". Cool, ali ipak ne kužim: zašto žena mora birati, zašto ne bi imala oboje?

Andrea Andrassy: Smije li se moderna žena zaljubit ili je to zastarjeli koncept?

In New Brothers Grimm 'Snow White', The Prince Doesn't Save Her

Slobodno recite da sam rasist, ali nasilna inkluzivnost pod svaku cijenu nije baš najbolji odabir u svakoj situaciji, a to nam se sve češće gura kao jedino ispravno rješenje. Druga stvar koja me iritira puno više od činjenice da ni Snjeguljica više ne smije bit bijela jest prezentiranje ljubavi kao nečeg zastarjelog, neprihvatljivog i suprotnog “modernoj ženi”. Ako pogledate način na koji se unatrag nekoliko godina promoviraju novi-stari Disney filmovi, perspektiva je uvijek na istom tragu: “Glavna junakinja više ne traži ljubav, nego sebe” – i opet, to je odlično, ali traženje (ili slučajno pronalaženje) ljubavi sve češće dolazi uz negativnu konotaciju, kao da su se žene “opametile” i shvatile da je ljubav glupa, nepotrebna i nazadna. “Snjeguljica više neće htjet pravu ljubav, htjet će bit vođa, yeeeah!” – kako smo krenuli, do 2024. umjesto Snjeguljice možda dobijemo film “Linda Hamilton i sedam Terminatora”. Let’s nemojmo.  Andrea Andrassy

 

 

 

14.09. (01:00)

Socijalno tkivo puca kada nema zajedničkog nazivnika za komunikaciju

Ivana Dragičević: Mainstream

  • Mislim da je mainstream postao onaj koji se ruga i svađa pod patronatom vlasnika platforme X. Mainstream su oni koji su uspjeli dovesti do Brexita, oni koji provaljuju u Kongres, oni koji prijete smrću u komentarima pod punim imenom i prezimenom. Mislim da je mainstream onaj čovjek kojeg srpski predsjednik naziva jednim od najboljih novinara na svijetu, kao i onaj kojeg bivši hrvatski ministar vanjskih poslova naziva enciklopedistom i prosvjetiteljem. Mislim da je taj novi mainstream, kao i puno puta do sada u povijesti, polusvjesno, kukavički, čuvajući svoje pozicije i fotelje, omogućio stari mainstream i sada će ga u toj takozvanoj turbo izbornoj 2024. godini gledati sa svake šalice, majice, sa svakog memea ili plakata na društvenim mrežama. Slika mainstreama današnjeg svijeta izgleda ovako: spuštene obrve, duboko usmjereni pogled u kameru, stisnute usnice, nad licem razbarušena frizura…
  • Postoji li i dalje vrijeme i mjesto za razgovor između mainstreama i mainstreama? Socijalno tkivo puca kada nema zajedničkog nazivnika za komunikaciju. U nesigurnom i preplašenom svijetu, u svijetu u kojem se ne vidi niti čuje, u kojem se bjesni i u kojem postoje paralelne stvarnosti, u 2024. prikazivat ćemo novi serijal N1(DIS)INFO. Ima li i dalje smisla govoriti o činjenicama ili o kontekstu, analizi svijeta i procesa pa tako i dezinformacijskih? I dalje mislimo da ima. Ivana Dragičević
13.09. (22:00)

Ljudima je lako manipulirati: "Vaše emocije naša su energija"

Slavoj Žižek: Zašto Zapad gubi u Africi?

  • Od svih bivših kolonijalnih sila, Francuska održava najveće vojno prisustvo u Africi; primorava afričke zemlje da daju prednost francuskim interesima i kompanijama u javnim nabavkama i tenderima. Svojim bivšim kolonijama nametnula je monetarnu zonu Afričke finansijske zajednice (CFA), koja je inherentno nejednaka i ukorenjena u izrabljivačkim praksama.
  • Međutim, jasno je da su „antikolonijalni“ ustanci u centralnoj Africi još gori od francuskog neokolonijalizma. Budućnost koju oni donose je budućnost propalih država poput Zimbabvea i Mjanmara: autoritarna vojna vladavina; ekonomska regresija u dublje siromaštvo od kojeg profitira samo nova i korumpirana elita; ideološki fundamentalizam u kombinaciji s odbijanjem „kolonijalnih“ uticaja poput prava homoseksualaca. Kako je moguće da se veći deo Afrike nađe u tako očajnoj situaciji gde je jedini izbor između lošeg (zapadni neokolonijalizam) i goreg (lažni autoritarni antikolonijalizam)?
  • Tačnije, ne radi se o tome da je većina prevarena, već o tome da ih nije briga: njihova glavna briga je da se relativno stabilan svakodnevni život nastavi neometano. Većina ljudi ne želi stvarnu demokratiju, u kojoj zaista mogu da odlučuju: žele privid demokratije, gde slobodno glasaju – ali gde ih neki viši autoritet od poverenja stavlja pred izbor i ukazuje kako treba da glasaju. Većina je zbunjena kad ne dobije nikakve jasne indikacije i situacija u kojoj bi trebalo da odluče se paradoksalno doživljava kao kriza demokratije, pretnja po stabilnost sistema (Ovo važi ne samo za bivše francuske kolonije već i za demokratiju uopšte). Međutim, kada se takozvana tiha većina zabrine i kad iz njih izbije iskreni bes, stvari po pravilu postaju mnogo gore. Ljudi žele da odluče, da se njihov glas čuje, i čineći to – kao što pokazuje tekući talas desničarskog populizma širom sveta – izlažu se daljoj manipulaciji, postajući plen teorija zavere.
11.09. (01:00)

Beroš pljuje po svim onim liječnicima koji su dragi, stručni, divni ljudi koji sa svojim jezivim šefom nemaju nikakve veze

Vedrana Rudan: Hrvatska ima dobrih liječnika

Otpratili su me u sobu u kojoj je na foteljama ležalo desetak bolesnih ljudi. Legla sam na alkoholom opranu, udobnu fotelju, pokrili su je papirom. Oko mene su ležali ljudi s različitim tegobama, među njima je bio i jedan stranac. Ni doktorice ni sestre nisu mi rekle da moj slučaj nije hitan. Izvadili su mi krv, napravili EKG, pregledali srce i pluća, objesili mi oko vrata neki aparat koji mi je snimao stanje “elektrolita” u tijelu, ako sam dobro zapamtila. Kad sam ušla na Hitnu izmjerili su mi tlak. Bio mi je 200/100. Kad sam legla na fotelju, zatražila sam da mi daju tabletu za sniženje tlaka. Nisu mi dali. “Sačekajte da napravimo pretrage.” Nakon sat vremena, a ostala sam tamo dva sata, tlak mi je bio 140/60. Oni koji su ikad bili na sušačkoj Hitnoj pomoći znaju zašto. Tamo vlada takav nevjerojatan red, oprema je poput onih koju vidimo u američkim filmovima, ekipa mladih doktorica i sestara je fenomenalna, bilo je tamo i nekoliko medicinskih bratova. Ne pokazuju nervozu, strpljivi su i empatični. Svatko tko živi u Hrvatskoj trebao bi skočiti do njih. Oni liječe načinom kako se ophode prema pacijentu, oni svakome od nas brišu iz sjećanja Beroševu njušku i nekako nam poručuju da nisu svi hrvatski liječnici gadovi poput ministra i njegove ekipe. Rudan

10.09. (19:06)

Predizborna kampanja i kvaka 22

Viktor Ivančić: Klasa i moć

  • Kolinda Grabar-Kitarović, međutim, nije tzv. obična građanka. Ona je bivša predsjednica Hrvatske. Iako joj je mandat istekao prije tri i pol godine i od tada nije bila politički aktivna, te bi bilo razumno pretpostaviti da se u pogledu statusa pridružila tzv. običnim građankama, ona uživa 24-satnu policijsku zaštitu, i to o trošku tzv. običnih građana, tj. poreznih obveznika. A taj trošak zasigurno nije mali. Kao članica Međunarodnog olimpijskog odbora Kolinda Grabar-Kitarović veći dio godine provodi na putovanjima, uglavnom do fancy destinacija, uvijek u pratnji dvaju policajaca u civilu. Pritom, shodno običajima u rečenoj organizaciji, boravi u najluksuznijim hotelima, tako da i pripadnici osiguranja uživaju reprezentativan smještaj, a njihovi se računi ne podmiruju iz kase MOO-a, već iz hrvatskog državnog proračuna. Koliko točno košta zaštita bivše predsjednice i zašto ju se štiti najmanje je poznato onima koji je plaćaju.
  • O opasnosti koja doista prijeti rashodovanoj hrvatskoj predsjednici, tako, ostaje nam jedino nagađati. Zabavnija među špekulacijama mogla bi glasiti ovako: ako običnim građanima skaču živci zbog toga što bivši političari o njihovome trošku dobivaju tjelesnu stražu, to je dovoljno rizična okolnost da se bivšim političarima osigura tjelesna straža. Povlastica je posljedica kolektivne zavisti na toj povlastici, te je krug zatvoren kvakom 22. Druga špekulacija čini se ipak bližom realnosti: gospođa Kolinda Grabar-Kitarović putuje biznis klasom po svijetu u pratnji dva tjelohranitelja i trži imidž osobe koja je u stanju izložiti riziku vlastiti život zbog rada za opće dobro. U Međunarodnom olimpijskom odboru! Kombiniranim djelovanjem usplahirenog ega i otkočenog pištolja dade se u dobroj mjeri oplemeniti posthumno razdoblje političke karijere. Novosti