Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Novac i sloboda
Jergović: Čemu zavist pred imovinskom karticom Urše Raukar?
Na čemu, dakle, zavidim Urši Raukar? I zašto baš njoj, pa nije Urša najbogatija? Zavidim joj, i ne mogu si pomoći, na onoj vrsti slobode koju čovjeku mogu pružiti samo novac i ostala materijalna dobra. Kako živimo u društvu u kojem vas gotovo svakodnevno materijalno ucjenjuju, u društvu korumpiranog i razbojničkog pravosuđa (Osječkim sucima, kao ni pojedinim sucima Vrhovnog suda, ne zavidim na materijalnom bogatstvu. Aktivno prezirem svaki njihov euro, dolar, kunu!), tako je blagodat, gotovo bih rekao blagoslov zajamčene materijalne sigurnosti nešto što je neprocjenjivo vrijedno u životu. Na prvom mjestu je, bez ikakve dvojbe, fizičko čovjekovo zdravlje. Ali na drugom mjestu su, prije duševnog zdravlja i obiteljske sreće, novac i materijalna dobra. Zašto? Zato što novac i materijalna dobra u ovakvoj zemlji i ovakvom svijetu jamče onu vrstu sigurnosti, slobode i zaštite iz koje gotovo sigurno proizlaze duševno zdravlje i obiteljska sreća. Piše Miljenko Jergović
