Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Njemu ipak nije toliko do love i slave
Jergović: Je li baš Marko Livaja kriv što su nas Turska i Wales pregazili kao plitak potok?
Nema baš nikakve sumnje da je Zlatko Dalić oslobodivši reprezentaciju Livaje osvojio srca, duše i pameti onoga dijela hrvatske nogometne republike koji nije za Hajduk. I neka je tako. Od prvoga je dana ovaj vispreni i vješti Livnjak pokazao izniman talent za središnjicu. Kada si hrvatski nogometni izbornik, naučio je to Dalić dobro, još u Mamićevoj zlatnoj eri, ti si na neki način izbornik i trener Nad-Dinama, i reprezentaciju vodiš kao Nad-Dinamo. Dinamovci su te izabrali za izbornika, dinamovci te drže na tom položaju. Marko Livaja u protekle je dvije sezone, u to nema nikakve sumnje, bio daleko najmoćniji i najbolji igrač koji je u posljednjih trideset godina nastupio u hrvatskoj nogometnoj ligi. I Modrić, i Prosinečki, i Asanović, i neki drugi u hrvatskoj su ligi nastupali prije nego što će postati veliki igrači, ili nakon što to više nisu bili. Nitko nikad nije bio ono što je u protekle dvije godine bio Livaja. Miljenko Jergović za svoj blog.
