Jergović: Komentari na portalima uništit će novinstvo u Hrvatskoj - Monitor.hr
30.01.2019. (23:30)

Vrata pakla

Jergović: Komentari na portalima uništit će novinstvo u Hrvatskoj

Kada se u balkanskoj krčmi pogase svjetla, tada komentari ispod tekstova objavljenih na web portalima postaju važniji od samih tekstova… U tim crnim jamama prostaštva i socijalne pornografije godinama se već rađaju i razvijaju najteže hrvatske boleštine, koje će na kraju, u to nema baš nikakve sumnje, do kraja pomoriti slabašne ostatke novinstva u Hrvata – Miljenko Jergović, Jutarnji.


Slične vijesti

Jučer (16:00)

Narod prašta, kolumnisti ne

Klauški: Zašto su Međimurci opet birali korumpiranog župana Posavca?

Ipak, uvjerljiva pobjeda Matije Posavca sa čak 80 posto glasova na izvanrednim izborima na međimurskog župana daje pomalo iskrivljenu sliku. Na izvanredne izbore izašlo je 27 posto birača. Na izbore su, dakle, izašli motivirani i odani birači. U Bandićevu slučaju to su obično bili zaposlenici gradske uprave i njihove obitelji, oni koje je zapošljavao ili davao posao. Slično je i s HDZ-om. Stranačka vojska disciplinirano izlazi na izbore, očekujući od HDZ-a konkretnu i direktnu korist. Cinici bi stoga rekli da su na međimurskim izborima za Posavca, osvjedočenog primatelja mita, glasali oni koji od njega očekuju istu uslugu. Oni će mu platiti, on će ih zaposliti. Kao politički džuboks: ubaci žeton i on svira… Prezir i gađenje luksuz je za neke druge… piše Tomislav Klauški za 24 sata.

Jučer (13:00)

Kad ti ne preostane ništa drugo

Rajko Grlić: Moja priča o hrabrosti. Hrabrosti stvaranja i hrabrosti egzila

Gospođi Ani i meni nije trebalo “analitičko sagledavanje stvarnosti” da u jednom “malom noćnom razgovoru” zaključimo da idemo, da je zaludno demantirati optužbe, pokušati se umiliti onima koji te prozivaju ne bi li ti dali za koricu kruha. Tako smo jednoga dana svoje živote prebacili s jednog na drugi kontinent, prešli iz jednog u drugo agregatno stanje, iz kakve-takve izvjesnosti u krajnje krajnju neizvjesnost, a sve u nadi da nas stari Seneka nije obmanjivao kad je tvrdio: “Za mudrog je čovjeka svako mjesto njegova zemlja.” Za ostati to što si bio potrebna je hrabrost. No ona je jednako tako potrebna i za drugu opciju; promjenu i potpunu prilagodbu novom životu. Za svaki početak, za svaki novi korak treba imati hrabrosti, a egzil je upravo to: stalno koračanje u nepoznato. Zato vjerujem da nužnost (ekspres-lonac), znatiželja (glad za novim) i hrabrost (lišenost druge mogućnosti) čine bermudski trokut egzila u koji kad se jednom zakorači povratka više nema. Kao i kod žena nakon što naprave prvu plastičnu operaciju… piše Rajko Grlić za Telegram

Jučer (11:00)

Dozvolite da mislim drugačije

Pofuk: Nitko od ljudi kojima sam bio okružen prije, za vrijeme i nakon prosvjeda nije zaslužio etikete kakve nam se svima lijepe

Ovu kolumnu ispisujem kao jednu malu reportažu, jer ja sam i na Trgu bio i ostao novinar koji je svojedobno i u rat otišao u prvom redu zato da bi svojim očima vidio i provjerio sve što mu se govori i servira. Ali tamo sam otišao u prvom redu kao prosvjednik, duboko uznemiren time što se događa našim državama i društvima. Kao novinaru osobito mi je bilo dragocjeno iskustvo koje je slijedilo, baražna vatra zgražanja, uvreda i svakojakih optužbi temeljenih na samoj činjenici mog prisustva na prosvjedu i iz toga izvedenih zaključaka o mojim neizgovorenim mislima i nenapisanim riječima. Bilo je to uistinu razbuđujuće i opominjuće iskustvo koje me je, skupa s nekim novim divnim prijateljima koje sam tamo upoznao, navelo da sam sebe unatrag preispitam jesam li i sam na isti način bilo kada riječima pržio sve oko sebe ispunjen svetim i samodopadnim osjećajem intelektualne i moralne nadmoći poput viteza apsolutnog dobra u boju protiv apsolutnog zla… piše Branimir Pofuk hladne glave izvještaj sa COVID prosvjeda od pred 10 dana koji će neki označiti “antivakserskim”.

Subota (21:30)

'Prima rosa iz vremena okrutnih kalendara'

Jergović: Uloga kite jaglaca u obrani Republike Hrvatske

Među tolikim budalaštinama i opskurnostima, koje svakodnevno proizvedu hrvatski ministri, i koje zatim završe pod prstima i tipkovnicama domaćih novinara, vjerojatno je najbudalastija ova s jaglacima. Naime, pripovijest, koja je po svoj prilici autentična, govori kako je Mario Banožić, tada još obični seljačić s dalekog istoka Hrvatske, išao po šumi i brao jaglace. Ne zna se što mu tad bi, ali nakanio je nabrati cijelu kiticu, i darivati jaglacima Gabrijelu Žalac, ponešto perspektivniju jedru snašu. Ona mu je u to vrijeme, priča dalje govori, velika zaštitnica. Očito je da se cvjetna kontroverzica odvila jedne zime. I to u ono zimsko doba, krajem siječnja, početkom veljače, najkasnije prvih dana ožujka, kada se iz smrznute zemlje sluti proljeće. Gabrijela je bila već udata za mjesnog automehaničara koji je Marija uputio da kiticu nosi svojoj ženi, jer da bi inače jaglace mogao izjesti. Miljenko Jergović o jaglacima za 24 sata.

Srijeda (00:00)

U svom stilu

Vedrana Rudan: Smrt novinarima!*

Ja si utvaram, što bi rekao moj dobri znanac Ćiro Blažević, imam čast i privilegiju da mogu bez vladine dozvole napisati što mislim. Imam čast i privilegiju da mogu pročitati što pišu neki koji ne misle poput mene i bez straha se smijati njihovim objavama. Nisu svi te sreće. Nekim je ljudima posao izvještavati sa skupova koji se bez dozvole održavaju na hrvatskim trgovima. Ti jadnici nisu sigurni da će među borcima za demokraciju sačuvati živu glavu. Divim im se. Za bijedne pare obavljaju grozan posao, a o glavi im rade ambiciozni, alkoholizirani odlično plaćeni političari koji huškaju narod da bi se tako mogli dokopati još više moći, ukrasti još više love i isprazniti još više boca. Dragi novinari. Zašto radite taj posao? Kako možete izdržati smrad divljaka koji vas mlate u ime njihove demokracije? Raspitajte se o rezultatima popisa stanovništva. Vaši pametniji vršnjaci odavno su brisnuli. Piše Vedrana Rudan

23.11. (20:00)

Gdje ima prilike, ima i oportunizma

Ante Tomić: Desničari s uglednim diplomama su strašniji od svih; znali su oni da je čitav taj prosvjed ‘bulšit‘, ali nisu mogli propustiti priliku – sezonsko sniženje glasača

Intelektualni podlaci došli su se na Trg dodvoravati nevoljnicima izbezumljenim informacijskim kaosom, uplašenim glasinama i ispunjenim iracionalnim strahovima jer su im oni lak plijen. Oko njih se ne treba mnogo mučiti. Samo valja raspaljivati predrasude prosvjednika, dražiti njihov bijes i dobit će ih jeftino, na akciji, kao banane sa smeđim točkicama i voćne jogurte kojima sutra istječe rok trajanja. Desničari s uglednim diplomama su strašniji od svih. Bezobzirni oportunisti žive od loših emocija, od poticanja mržnje i straha u drugima. Oni stružu ono crno i zagoreno na dnu lonaca. Tužno je da bi neki od njih vjerojatno mogli bolje od toga, da su imali pameti i talenta svidjeti se pametnijim glasačima, ali im je nedostajalo samopouzdanja. Sami sebi nisu vjerovali da mogu biti vođe pametnih pa su izabrali glupane jer se oko glupana treba manje truditi. Nećemo ih ipak žaliti zbog toga, ne kad je ovakvo stanje s koronom. Dok već i bebe leže na intenzivnim odjelima na respiratorima, zastupnici na prosvjedima samo nas ispunjavaju gađenjem. Piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju

23.11. (19:00)

Bez crvene vrpce

Kulačin: Beogradski metro nema ko da ’osvešta’

U zemlji u kojoj su zaludni državni i lokalni funkcioneri otvarali raskrsnice, semafore, znakove, puštali u rad kućice za vrapce, sa velikom pompom i uz direktno uključenje u program televizija sa polaganja kamena temeljca i ko zna čega još, početak radova na izgradnji beogradskog metroa niko nije posetio. Nije bilo svečanosti, polaganja kamena temeljca, prodaja karata. Ni predsednika, ni premijerke, ni gradonačelnika, ni zamenika gradonačelnika. Nikoga da ga „osvešta“… I šta je sada tu sporno? Mnogo toga, kao i u svakom poslu koji naprednjaci danas rade u Srbiji. Posao je dodeljen Kinezima i Francuzima. Tako Vučić radi. Deli poslove velikim kompanijama, velikih sila, i niko se ne buni. Jedan od najvećih problema je taj što se početna stanica i najveći depo prave u Makišu i to u neposrednoj blizini izvorišta vode koju Beograđani piju. Tolika mehanizacija, radovi, bušenja i ko zna šta sve, ostaviće, tvrde kritičari, glavni grad Srbije bez pijaće vode. Naprednjaci su samo odmahnuli rukom na sve ovo. Piše Nenad Kulačin za Al Jazeeru

23.11. (16:00)

Elegija za državu

Dežulović: Laku noć, kokošari

Tako je u grimizni suton propala slavna Republika Hrvatska. Nakon tridesetogodišnjeg zuluma hadezeovskih pljačkaških hordi, opustošenom i spaljenom zemljom dokrajčenom pandemijom koronavirusa bauljaju još samo strvinari i sitni kokošari: u svemu, među čađavim ruševinama od cijele veličanstvene Države ostala je samo jedna bočica parfema, karton konfekcijskog rozea, tri koluta sira, paketić smrznutih liganja, pola kilograma pečenog odojka, jedan pivac, pola kokoši, janjeća glava i dva paprčnjaka, te hiljadu i pol božićnih CD-ova Miroslava Škore i Ladarica. A u starom, pohabanom novčaniku – samo trenutak da istresem i zbrojim – devetsto devedeset četiri, devetsto devedeset pet, devedeset šest, devedeset sedam… dakle točno devet stotina devedeset osam kuna. S one dvije što je ostao dužan ministar zdravstva, taman Mariju Banožiću za odvojeni život, Glovo dostavu i pretplatu na PornHub. Piše Boris Dežulović za N1

23.11. (13:00)

Kolumnistica o prosvjedu

Sanja Modrić: Pustimo strah od čipiranja, zanima me što je radila policija

Jer, činjenica da za održavanje prosvjeda nije zatražena dozvola nepobitno upućuje na zaključak da je takvo okupljanje po zakonu trebalo biti spriječeno. Dozvola je uvjet čak i kad bi skromne cvjećarice s Dolca htjele prosvjedovati protiv skupih pristojbi za štandove. Nedopušteni skup ne može biti dopušten. Ovo malo zvuči kao Alan Ford, ali nismo mi krivi što nas Policija nagoni na takve asocijacije. Što je, prema tome, Policija mogla i bila dužna učiniti? Ne bih se u to htjela plesti kao stručnjakinja kad nisam, ali neke od metoda ipak spadaju u abecedu. Recimo, mogli su na periferiji zaustaviti autobuse kojima su se prosvjednici protiv cijepljenja, Covid potvrda, mjera i Sotone dopremali u Zagreb. Piše Sanja Modrić za Telegram

23.11. (09:00)

Svježi ritam

Hrvoje Horvat: Praktična uživancija u vinilnom izdanju albuma koji pokazuje da žanrovi nemaju granica

Istoimeni treći album Kozmodruma zaokružuje široki teren po kojem se kreću asocijativnom glazbom koja izbjegava kruta žanrovska određenja i trpanja u ladice. Kraće, Kozmodrum pokazuje da među žanrovima nema granica ako vam “leže”. Smjesom svirke uživo, elektronike, jazza, housea i ambijentalnog downtempa, Novoselić i suradnici nude vam praktičnu uživanciju, jer ovakva glazba osim umjetničkih užitaka, poput davnih receptura Briana Enoa i pionirskih albuma poput “Music for Airports”, ima sasvim praktične upotrebne mogućnosti u svakodnevnom životu. Piše Hrvoje Horvat za Večernji list