Jergović: Marko Livaja, nogomet skuplji od novca - Monitor.hr
30.11.2021. (19:00)

Nogometne poredbe

Jergović: Marko Livaja, nogomet skuplji od novca

Ali ono što je tako slično u igri te dvojice stoljećima udaljenih igrača jest da su i Slišković i Livaja na igralištu i izvan njega djelovali kao svojevrsni nogometni odmetnici. Obojica pomalo izvan ritma kolektivne igre, osamljeni i drugačiji, dugo naizgled neprimjetni i neprisutni, ili prisutni tek kao opterećujući faktor u postavljanju protivničke obrane. A onda bi samo u jednom trenutku sijevnuli, pojavili bi se niotkud, i nekim jednostavnim, često naizgled običnim potezom rješavali utakmicu. Još nešto im je zajedničko: njihova ubacivanja, ti famozni centaršutevi – kako se to nekad govorilo, pogađaju u trepavicu. Slišković (177 cm), pet centimetara od Livaje niži, golove je davao i iz kornera. Livaja, premda nema visinu protivničkih stopera, golove daje glavom. Ali obojica to čine na način koji u njihova gledatelja stvara dojam da su veći od igre. I da svojim darom nadmašuju svakog tko se našao s njima na istom igralištu. Obojica crni, jake brade, tako da bi se mogli dvaput dnevno brijati. Obojica lokalni heroji, koji se u svojim mostarima, splitovima i marsejima pamte duže nego što će se pamtiti ijedan igrač iz njihove generacije. Kažu da je vrijeme kriterij književne i umjetničke vrijednosti. A nogometne, zašto nije? Piše Miljenko Jergović 


Slične vijesti

Jučer (11:00)

Bolje sit gladan, nego sit glup

Basara: Kolektivna neinteligencija

Saznadoh prekjuče preko mog prozora u svet Vajbera da sam, skupa sa ostatkom sunarodnika, u proseku najgluplji u bivšoj Jugoslaviji. (Sad će neprejebivci da graknu: Pa je l’ ti trebo Vajber da to saznaš?)… Ako je prosečna nacionalna inteligencija obična glupost, takozvana kolektivna inteligencija je naučna činjenica. I definisana je ovako: „Sposobnost grupe za pronalaženje boljih rešenja za rešavanje problema nego što su u stanju njegovi pojedini članovi.“ Iz napred priloženog proizlazi da pripadnici određene grupe/društva uzeti pojedinačno mogu biti izuzetno inteligentni, ali da kao grupa postupaju neinteligentno, glupo, čak idiotski. Pojedinačne inteligencije što se tiče – mislim na inteligenciju u osnovnom značenju snalažljivosti i prilagodljivosti – Srbi se mogu podičiti IQ-om od 280. Ne preterujem, nema im tu premca, niko drugi, nigde u svetu nije u stanju umesiti tako ukusnu pitu od govana i napraviti auto na drva, ubaciti „budž“, prebaciti žicu preko elektrovoda pa krasti struju, naći „vezu“, umuvati se preko reda, odseći uvo pa zakrpiti dupe, da ne nabrajam, spisak je ogroman and counting… procjenjuje inteligenciju naroda Svetislav Basara.

Prekjučer (23:00)

Nova disciplina misaone olimpijade

Alić: Oglašivačko mišljenje

Ne čudi da se u vremenu u kojemu se u tiskanim medijima i na portalima manje više čitaju samo naslovi, svi osjećaju kao da su izabrani u – naslovna zvanja. Dio je to vremena u kojemu je staromodnim postalo svako mišljenje koje se ne može izraziti grafikom ili brojem. ‘Dijagonalno čitanje’ ustupilo je mjesto dijagonalnom čitanju naslova. Proces čitanja ubrzan je tako do neshvatljivih razina. No, nije to jedina promjena. Ne objavljuju se više ni u znanstvenim časopisima misaoni tekstovi, nego nešto što više sliči na oglase o namjeri ili dobroj volji da se o nečemu misli. Zbir citata u tekstu i u fusnotama jednak je zbiru nepoznanica o razlogu njihova uvrštavanja u tekst. Sve je postalo namjera. Bitno je ‘biti na putu’. Pozamašan broj tako sročenih namjera postaje knjiga, a oglašivač autor. Kaže Sead Alić za Epohu.

Subota (23:00)

Kad porastem biću kengur

Nacionalna groupie: Kengurovina

Stari mi i dalje boravi u prostorijama udruge U ime obitelji. Čeka moju ispriku kao što je Novak Đoković čekao u emigrantskom prihvatilištu hoće li ga ili neće deportirat iz Australije. Na inzistiranje Željke Markić došao sam danas na drugi pokušaj mirenja sa starim nakon što sam na Fejsbuku objavio podršku ocu Novaka Đokovića, a svog starog u toj objavi prikazao kao obiteljskog nasilnika i dodatno pred srpskim življem prikazao hrvatske branitelje kao teške agresivce, priča Nacionalna groupie o svom pokušaju pomirbe s ocem. Javno će mu se ispričati ukoliko ga odvedu na pečeno meso kod srpskog vlasnika mesnice. Na akciji je bilo meso od klokana, koje se tamo peklo u znak protesta zbog Đokovićevog protjerivanja iz Australije…

Subota (21:00)

Idem tamo gdje je prirez po mom

Modrić: Koliko posto prireza plaća Plenkovićev najbliži suradnik i od kada?

Jasno je zbog čega se vraćamo na ovaj slučaj iako o njemu nemamo nikakvih novih vijesti. Šifra je: Zvonimir Frka Petešić. Predstojnik Ureda premijera – do 2011. godine prijavljen s obitelji u zagrebačkoj Gajevoj ulici, a od tada u Dubravi – odjavio se 2017. iz Zagreba i prijavio se u očevoj kući u Salima na Dugom otoku. Analogija je očigledna. Kad bi općenito vrijedilo Vladino najnovije izvlačenje i petljanje da Petešić nije dobio državni stan zato što je prijavljen u Salima nego jer u vlasništvu nema stambenu nekretninu, tada bi svaki dužnosnik koji je eventualno podstanar ili živi u kući koja je u vlasništvu roditelja morao automatski imati pravo na državni smještaj. Takvih je bilo i ima ih, ali se ne javljaju Državnim nekretninama da ih se skući na državni trošak. Sanja Modrić za Telegram

Srijeda (19:00)

Ni na nebu ni na zemlji

Starešina: Tri strateška hrvatska uspjeha i tri najveća propusta u trideset godina

Od uspjeha, na prvome je mjestu, dakako, ostvarenje temeljnog cilja bez kojega je sve ostalo nemoguće – samostalne, teritorijalno cjelovite i međunarodno priznate države. Ostala dva su ulazak u NATO i EU te pozicioniranje i prepoznatljivost u svijetu. Tri najveća propusta neuspješno su stvaranje hrvatske političke elite, neuspjela izgradnja državnih institucija i nedostatak temeljne državne strategije. Mi nemamo izgrađenu svijest o sebi: ni o onom dobrom ni o onom lošem; ni o onome što smo bili, što jesmo i kamo želimo stići. Kao da država leti na autopilotu dok se niz napuhanih kvazipilota slika za zapovjednim pultom. Ali to su, očito, zadaci za neku novu generaciju, neku novu gospodarsku, društvenu i političku elitu, onu koja će tek izrasti. Valjda dotad naš automatski pilot neće naletjeti na brdo. Višnja Starešina za Lider.

Srijeda (15:00)

Gdje je tu zrelost?

Pilsel: Đokoviću od srca želim da se opameti: nije sve u titulama

Prvo: pravo je Novaka Đokovića da se ne cijepi. Nerazumno je to ponašanje, ali je to njegovo pravo. To se pravo kosilo s imigracijskom politikom Australije. Drugo: pravo je australskih vlasti da ne rade protiv vlastitih zdravstvenih politika i ne dovode vlastite građane u temeljne nesporazume apliciranjem ”dvostrukih pravila ponašanja”… Novak Đoković nam, rekoh, otvara neke važne dileme. Imamo li obavezu ili nemamo kada do nas stižu medicinske spoznaje ili kada tražimo pomoć doktora? Imamo li obavezu prema patnicima i bolesnicima ili ju nemamo? Smije li naš svjetonazor i ono što ga određuje, makar privremeno, biti važnijim od općeg dobra i blagostanja, od potrebe da svijet bude solidarnije, a prilike u njemu humanije? Pita se Drago Pilsel za Autograf

17.01. (20:00)

Što je premijer zapravo rekao

Klauški: Plenković želi reći da samo HDZ smije demontirati ovu državu

HDZ je demontirao Sanaderovu državu, HDZ je sa šatorašima i stožerašima demontirao SDP-ovu državu. Ali sada Andrej Plenković optužuje za “demontažu države” one koji pišu o aferama u institucijama… “Imate aktere koji rade na demontaži države i svih institucija”, kazao je premijer u intervjuu HRT-u. “Nakon Petrinje došlo je do orkestriranog napada i na Crveni križ. Unazad mjesec dana na tapeti su HNB, HRT, Vrhovni sud i DORH. Radi se o sustavnom napadu – oni idu ‘salama taktikom’ i režu ‘feticu po feticu’ svakih mjesec dana. Jedan je cilj ugroziti Schengen, a drugi europodručje.” Istodobno, Plenković je taj koji demontira institucije, primjerice postavljajući na čelo HRT-a osobu koja je u sukobu interesa, da ne kažemo i u bliskim odnosima s ministricom kulture. On želi osakatiti Povjerenstvo za sukob interesa, on zatvara oči pred nasiljem policije na granici u svrhu ulaska u Schengen, on Žalac drži u Predsjedništvu HDZ-a, on se mora rješavati ministara u aferama i skandalima, on je državu pretvorio u HDZ-ov trampolin… piše Tomislav Klauški za 24 sata.
Inače, Plenković se požalio da nitko ne komentira njegov intervju za HRT u trajanju od 40 minuta. Fakat samo 1,064 pregleda, pa klikajte malo.

17.01. (09:00)

Think negative

Andrea Andrassy: Just don’t do it – Novogodišnje “odluke” za savršeno isklesani summer mind

Teško se riješit navika koje imaš, pogotovo kad ti netko drugi kaže da bi bilo dobro da ih se riješiš – ali možda i nije toliko loše barem pokušat. S tim da bi možda bilo pametnije da ih ne zovemo “odlukama”, barem mi koji reagiramo s “neću” na sve što nam netko kaže da bi bilo dobro za nas. Na primjer, ja sam osoba koja uvijek želi oprat suđe – OSIM kad mi netko kaže da ga operem. Onda je to zadnja stvar koju želim radit jer imam osjećaj da moram. Odluke – kao i knjige koje MORAŠ pročitat za lektiru – sa sobom donose određenu vrstu pritiska koji te motivira da odustaneš, zato ćemo se danas družit s nečim što ćemo nazvat “novogodišnji pokušaji.” Da se lektira zvala “pokušaj čitanja”, možda bi ju lakše podnijeli. Dobro došli u epizodu “novogodišnji pokušaji” – stvari koje bi bilo pametno napravit, ali ne moraš ako nećeš.

  1. PRESTANI PUŠIT (tuđe gluposti)… Slijedi 10 korisnih savjeta, odluka koje vam je složila Andrea Andrassy na Miss7 / 24 sata
16.01. (17:00)

U australsku ambasadu nakon kupnje gaća

Jergović: Afera Đoković, ili kako se obraniti od neprijateljevih vrlina

Zašto bi Australce bilo briga ako je Đoković prenosio virus po Srbiji? Njima bi, iz protuepidemijskih razloga, trebalo važno biti samo da je Đoković spoznao virus i da je virus spoznao Đokovića. Nacionalističkoj svijesti teško je prihvatiti da je neprijatelj ispravan ili da je neprijatelj u nečemu najbolji. Nema teže uvrede od ove: Novak Đoković najbolji je individualni sportaš današnjice i vjerojatno najbolji tenisač u povijesti. Spasili bi se od samih sebe i od strašnog demona koji ih progoni samo kada bi konačno negdje pronašli gdje je i kada Novak Đoković ružno govorio o Hrvatima ili Bošnjacima. Skoro bi čovjek i poželio da napokon on nešto takvo izgovori. I da ispsuje sestre i braću, na pasja preskakala. Samo bi tako mogao spasiti i nas i njih. I pokazati da jedan smo rod. Tako je govorio Miljenko Jergović za svoj blog.

15.01. (19:00)

Nemreš bilivit

Baretić: Krstitelji jarića opet u akciji! A što ćete, recimo, s ovom dvojicom?

Hrvatska je, evo, baš od danas, točno 30 godina međunarodno priznata država, njezin je jezik jedan od službenih u Europskoj uniji, na nj se, pa i s njega, prevode tisuće knjiga i filmova – a tek se šačica istinskih domoljuba i lučonošâ hrvatstva s vremena na vrijeme usudi javno zapitati: čekajte malo, braćo i sestre, pa kako je to uopće moguće ako za takove činidbe ne postoji ama baš nikakva zakonska podloga? To se čak ne može proglasiti ni ilegalnom djelatnošću, jer da bi nešto bilo ilegalno, dakle nezakonito, pače protuzakonito, morao bi sa suprotne strane stajati i nekakav zakon, a mi takva zakona ni tri puna desetljeća od međunarodna priznanja, sestre moje, i braćo također! Tko je to dopustio, tko i zašto stoji iza te podrivačke rabote uslijed koje već tri puna desetljeća, svoji na svome, vlastitim jezikom govorimo i pišemo mimo ikakve pozitivne legislative? Nije li napokon kucnuo čas da se tom i takvom bezakonju stane na kraj? Pita se Renato Baretić za Tportal.