Jergović: Mržnja zagrebačkog gradonačelnika prema vozačima i ostalim konzumentima fosilnih goriva - Monitor.hr
14.11.2024. (18:00)

Zagreb, kak' imam te rad

Jergović: Mržnja zagrebačkog gradonačelnika prema vozačima i ostalim konzumentima fosilnih goriva

Dan nakon što je gradonačelnik Tomašević plašio publiku zlodjelima šofera sklonih nepropisnom parkiranju, na Indexu izlazi zanimljiva priča sa zagrebačkog Gornjeg grada. Naime, jednog je jutra građanka iz Opatičke ulice ostavila svoj auto ispred kuće, na propisnom parkirnom mjestu i u parkirnoj zoni na koju ima pravo, te je kao i svakog dana otišla na posao. Kada se vratila, mjesto na kojem je parkirala bilo je oglašeno kao invalidsko, a za brisač zataknuta joj je kazna od 90 eura. Cure i momci iz Tomaševićeva Zagrebparkinga potrudili su se, valjda uz pomoć specijalno obučenih štakora, da ispod parkiranog auta iscrtaju i – invalidski znak.

U nekoj ozbiljnoj državi, u kojoj sudovi vode računa o pravu i pravdi, te o zaštiti građana, ovo se, naravno, ne bi moglo dogoditi. Ali ako bi se ipak dogodilo, građanki bi se već ispričavali i direktor Zagrebparkinga i zagrebački gradonačelnik, što iz elementarne pristojnosti, a što od straha pred odštetom koju bi grad za ovakvo što u slučaju tužbe platio. U Zagrebu, međutim, vlasnici automobila ne ostaje ništa drugo nego da plati kaznu, koja nije kazna za pogrešno parkiranje, nego je oblik ideološkog terora, haračom i poniženjem, što ga nad njom provodi zeleno-liberalna gradska vlast. Miljenko Jergović za svoj blog.


Slične vijesti

Danas (16:00)

Kad ti je car draži od heroja

Kardum: Zašto dio zapadne desnice bira Putina umjesto Ukrajine

Dio zapadne „alternativne desnice“ pokazuje iznenađujuću simpatiju prema Rusiji i Putinu, iako njihova ideologija navodno počiva na nacionalizmu, časti i otporu imperijalizmu — vrijednostima koje danas utjelovljuje upravo Ukrajina. Ta fascinacija Rusijom proizlazi iz antipatije prema liberalnom Zapadu, a ne iz dosljedne političke logike. Ipak, Putinova Rusija predstavlja suprotnost onome što desnica tvrdi da brani: centraliziranu državu, kulturnu heterogenost i prijezir prema nacionalizmu. Ukrajina, homogena i prkosna u borbi za opstanak, zapravo je ogledalo ideala koje bi ta desnica trebala cijeniti — ali ga uporno izbjegava. Naš čovjek, Tomislav Kardum, za britanski The Critic

Jučer (00:00)

Očito nisu čitali Hegela

Žižek: Zli ljudi i plemeniti duhovi

Na komemoraciji Čarliju Kirku u Arizoni 21. septembra njegova udovica je oprostila ubici, ali ne i Tramp koji je Kirka opisao kao „misionara plemenitog duha u velikoj, velikoj misiji“. Zatim je nastavio: „Nije mrzeo svoje protivnike. Želeo im je najbolje. Tu se nisam slagao sa Čarlijem. Ja mrzim svoje protivnike i ne želim im najbolje.“

Ta očigledna nedoslednost je ključna karakteristika trampovskog univerzuma. Tramp naravno nije „plemenit duh“: on mrzi svoje protivnike i smatra ih smećem koje treba satrti. Međutim, da bi nekako opravdao svoju brutalnu mržnju potrebna mu je figura poput Kirka kao dobrog čoveka koji želi najbolje čak i svojim neprijateljima. (To je pomalo kao kod hrišćana kojima je potreban dobri Hrist, čija smrt opravdava brutalni progon antihrišćana.) Zato Kirka treba uzdići u figuru mučeništva gotovo božanskih razmera. To uzdizanje je samo naličje brutalnosti trampovskog etosa.

Stav da naprosto nećete da slušate svog protivnika (ako ste jači od njega) danas stalno srećemo u visokoj politici – pa čak i u filozofiji. Jedna od standardnih kritika Hegela kaže da pojam dijalektičkog progresa podrazumeva potrebu da se razmišlja i iznese svaka posledica određene misli ili stava… Slavoj Žižek za Peščanik

Prekjučer (19:00)

Ali kaznu za parking zbog krivo upisane registracije, žao nam je, morate platiti

Andrassy: Nećemo valjda tjerat ljude u zatvor u terminu u kojem već imaju upisanu Grčku

Fast forward u godinu Gospodnju 2025., Gabrijela Žalac, osoba osuđena na dvije godine zatvora zbog trgovanja utjecajem, zloporabe položaja i ovlasti – s pripadajućom financijskom štetom – osoba koja se u ponedjeljak, ovaj koji nam je već iza leđa, trebala javiti u zatvor na izdržavanje kazne, nekoliko dana ranije traži odgodu odlaska u zatvor zbog… poslovnih razloga. Neodgodivih, jasno, your WeTransfer will expire soon. Javljanje u zatvor je u Hrvatskoj očito manje-više isto kao kad netko u HM-u preko razglasa moli Katarinu da se javi na Divided blagajnu, a Katarina sama odlučuje koliko će se brzo ili sporo javit – s tim da bi Katarina vjerojatno dobila ukor da se javi s prevelikim kašnjenjem, a eto, za zatvor koji je planiran za ponedjeljak možeš tražit ispričnicu u petak. Andrea Andrassy za Miss7

Prekjučer (15:00)

Banka ti vjeruje, država još razmišlja

U SAD-u ništa bez kreditne kartice, do koje možete doći i bez stalnog boravka

Lakoća kojom je Maruška Vizek došla do američke kreditne kartice s limitom pokazuje koliko se duboko možete integrirati u američko društvo, i bez državljanstva, i bez trajnog boravka, a ponekad i bez ikakvog legalnog imigracijskog statusa. Sve je počelo s Reaganovom velikom imigracijskom reformom, koja je mnogima omogućila lakši put prema legalnom statusu, a unatoč pokušaju regulacijama, povećala broj dolazaka imigranata. Procjenjuje se da je sredinom 2023. godine u SAD-u živjelo oko 13,7 milijuna ilegalnih useljenika. A kad se ta brojka stavi u širi kontekst, u zemlji od oko 340 milijuna ljudi ispada da je svaki dvadeset i peti stanovnik zapravo ‘ilegalac’. No dok politika vuče crte i obećava zidove, svakodnevica i dalje pokazuje nešto drugo. U zemlji u kojoj strana državljanka može bez ikakvih prepreka dobiti kreditnu karticu jasno je da sustav u praksi ostavlja daleko više prostora za integraciju nego što bi se to htjelo priznati. tportal

Prekjučer (11:00)

'Ili kao Pavelić koji će zdimiti u Španjolsku, a trupe ostaviti na Bleiburgu'

Beck: Plenković kao Tito koji je Bošku Buhi dao bombe u ruku i poslao ga na nacistički bunker

Nastao je jedan čudan trenutak u subotu kad se Andrej Plenković obratio mladeži HDZ-a. Bilo je to u Tuheljskim Toplicama gdje se okupilo dvjestotinjak alumnija Političke akademije Zaklade hrvatskog državnog zavjeta, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

Premijer ih je, kako su izvijestili mediji, pozvao da se dokažu kroz politički fight argumentima, znanjem i retorički vješto: “Da biste to mogli, morate dobro trenirati, morate sve znati. Dokažite se u političkoj borbi protiv protivnika, nemojte spavati u zavjetrini. Nije da će netko drugi stalno primati udarce ili štititi cijeli sustav, a netko ispod kišobrana ili suncobrana živjeti mirno. To tako ne ide.” U sklopu toga ih je pozvao da se aktiviraju na društvenim mrežama, od kojih je znao navesti samo TikTok, a ostale je nazvao „instagramima“, i da napadaju protivnike pod imenom i prezimenom.

Plenković zna da je zavladao HRT-om i Hinom, ali da tako može ispirati mozak samo još penzionerima (koji i glasaju za njega), no da ne stoji baš osobito na internetu. Dapače, nove stranke poput Možemo puno su uspješnije u klipovima na društvenim mrežama nego u stvarnosti, pa im se to onda honorira i na izborima. Svoju tanku većinu u stvarnom svijetu nada se povećati aktivnošću u virtualnom. Ružna strana te ideje je da će mlade, on i ostali glavonje koje stoje zaštićeno iza saborskih govornica i mikrofona na press konferencijama, bez ikakve grižnje savjesti baciti trolovima i hejterima. Cijeli tekst na Narodu

Prekjučer (00:00)

A samo nekoliko meseci pre su se ponosili obnovljenim kolodvorom...

Dežulović: Ko je ta žena?

Sada više nije bilo nikakve sumnje. Opozicija i studenti udruženi u zločinačku terorističku mrežu finansiranu od strane zapadnih centara moći organizovali su pre godinu dana urušavanje nadstrešnice i smrt šesnaestoro lica, sve kako bi za to optužili korumpiranu vlast Vučićevih naprednjaka.  Molim lepo, snimak ne laže: aktivista i pokrajinski odbornik Miša Bačulov prolazi ispod nadstrešnice neposredno pre njenog urušavanja.

Vučićevi tabloidi u pravednom su se gnevu onda pitali zašto neko ko zbog urušavanja nadstrešnice traži Vučićevu glavu nikada nije rekao da je toga jutra bio pod tom istom nadstrešnicom?

Sem što – ne znam kako drugačije da formulišem – jeste.

Sem što je tu stvar – da je 1. novembra 2024. za dlaku izbegao smrt – Miša Bačulov rekao i nakon tragedije, i u gotovo svakom intervjuu u sledećih jedanaest meseci. I sem što je to na kraju ponovio i 21. septembra, samo dakle dve nedelje pre Vučićevog otkrića, u podkastu “Iza kulisa” Ivana Milanovića, kada je po ko zna koji put ispričao kako je tog jutra čekao voz za Beograd i kako je samo pola sata nakon polaska saznao da se srušila nadstrešnica u Novom Sadu. Boris Dežulović razotkriva misterij za Novosti.

Subota (22:00)

'Prvi se brčići u vodu bacaju'

Ivančić: Hitler iz našeg sokaka

Ivica Šola bi hapsio. “Ako se ove optužbe protiv Sorosa i mreže njegovih udruga pokažu samo upola točnima, vlasti u RH nemaju izgovora da ne poduzmu ozbiljne mjere prema medijima i udrugama koje, još od devedesetih, dok smo krvarili, financira Sorosova mreža.”

To stoji u zaključku svježeg uratka redovnoga kolumnista Slobodne Dalmacije. Uredništvo se pobrinulo da tekst opremi konciznim naslovom: “Je li George Soros financijer (pro)terorističkih organizacija? I što je s Hrvatskom? Pričekajmo istragu…”

A dok svi skupa čekamo, Šola piše, kipteći od nestrpljenja. Jer – trebat će hapsiti. Pokažu li se rezultati istrage povoljnima, vlasti se neće moći izmotavati i odbijati da “poduzmu ozbiljne mjere” protiv onih koji u Hrvatskoj – “još od devedesetih, dok smo krvarili” – provode Soroseve terorističke planove. Dogodi li se da navijanje Ivice Šole za to da politički protivnici budu proglašeni teroristima, a zatim ušutkani “ozbiljnim mjerama”, ne poluči željene rezultate, pa se provincijski sljedbenik znamenita soboslikara osjeti ozlojeđenim, uvijek postoji sljedeći pokušaj. Viktor Ivančić za Novosti.

Petak (22:00)

Svatko od nas treba učitelja

Gotovac: Društva koja ulažu u nastavnike i sustavno povezuju obrazovanje s razvojem, žive trajni prosperitet. Hrvatska je suprotan primjer

Što je obrazovanje? Ono nije trošak već temeljni razvojni poticaj svake države. Kada se ono pretvori u robu i industriju diploma, prestaje biti ljudski kapital i postaje društvena iluzija. Društva koja tako oblikuju svoje sustave ne samo što produbljuju socijalni jaz, nego i riskiraju ostanak u klopci srednjeg dohotka: postaju preskupa da bi bila jeftina, a premalo inovativna da bi bila konkurentna. Bez javno vođenih standarda kvalitete i strateškog usmjeravanja upisnih politika, „ljudski kapital“ pretvara se u naziv diplome, ne i stvarnu sposobnost društva da stvara vrijednost.

Danas su domovi pretrpani, stipendije simbolične, a paralelno niču moderni privatni kampusi. Obrazovni pejzaž podsjeća na dvoslojno društvo: jedni imaju luksuzne dvorane, drugi klimave klupe i nedostatak nastavnika. Institucije se pritom ne ruše izvana, već se urušavaju iznutra. A svaka ozbiljna razvojna analiza podsjeća da je upravo jednako i dostupno obrazovanje glavni mehanizam socijalne pokretljivosti i dugoročnog gospodarskog rasta. Kada ono nestane, društvo ne gubi samo pravednost već i budućnost. Viktor Gotovac za Nacional

Petak (19:00)

'Nije vam rock kako što zvuči, nego što nešto znači'

Jergović: Severina je posljednji hrvatski rock’n’roll

Ta žena, naime, nije potekla iz rock kulture, niti je u njezinoj pojavi i nastupu ikad trebalo biti ičega kontrakulturnog. Ona je pjevačica zabavnih pjesama, koja nastupa u velikim sportskim dvoranama, u domovima kulture i ispod velikih šatora postavljenih na pustim poljanama, na čije se koncerte obiteljski odlazi da bi se doživjelo nešto što će, možda, čovjeka utješiti u mukama njegove svakodnevice, ali što definitivno neće mijenjati ni popravljati svijet. Tako bi, naime, to trebalo biti. A zabava kakvu Severina nudi, po prirodi supkulture iz koje je proizašla, trebala bi biti visokokomercijalna.

To znači apolitična, ako ne i antipolitična. U samoj naravi posla pjevačice zabavnih pjesama, pogotovu u jednoj maloj zemlji kakva je Hrvatska, i na tek nešto većem teritoriju bivše Jugoslavije, na kojemu je Severina popularna, trebalo bi biti to da su osobni stavovi umjetnice vrlo precizno upjevani i usklađeni s vladajućim društveno-političkim normama. Severina Vučković je, gospodo draga, umjetnica sa stavom. Njezin stav je, ponovimo još jednom, kontra vladajuće kulture i kontra nasilja koju ta kultura, makar još uvijek samo na riječima, upravo poduzima. U posljednjih šezdeset godina takav se kontrakulturni stav povezivao s rock kulturom. I, doista, stav Severine Vučković djeluje kao nešto što je rock i što je punk. Miljenko Jergović za svoj blog.

06.10. (10:00)

Kad tjeralica progovori o izdavaču: sam svoj cenzor

Ivančić: Josip Jović i 7 batinaša

Po običaju, Hrvatski tjednik je objavio potjernicu na naslovnoj stranici. Ovoga puta na njoj se našlo “7 novinskih batinaša”, uz fotografije i imena, redom – Jurica Pavičić, Ante Tomić, Ivica Ivanišević, Branimir Pofuk, Miljenko Jergović, Boris Dežulović i potpisnik ovih redaka. Grafički je to udešeno tako da su fotografije postavljene na sivkasti zid od cigli, čime se valjda želi poručiti da bi “novinske batinaše” trebalo “izvesti pred zid” i u boljem slučaju strijeljati. Tekst koji podupire naslovnu tjeralicu, štivo o “7 novinskih batinaša”, međutim, ispisao je Josip Jović, nekadašnji novinar i glavni urednik Slobodne Dalmacije.

Stvar postaje još zagonetnija kada se biografije lica s potjernice ukrste sa životopisom njena tvorca. Ako me pamćenje ne vara, barem četvorica od sedam “novinskih batinaša” pisali su za Slobodnu Dalmaciju u vrijeme dok je Joviću trajao mandat sekretara Saveza komunista u toj medijskoj kući, a da sami nisu pripadali partiji čijim je ogrankom dotični rukovodio. Za razliku od postjugoslavenskog, postpizdunski intelektualni rad obilježen je agresivnošću kao temeljnom metodom krivotvorenja vlastite prošlosti. Zato se i agitator Hrvatskog tjednika očituje kao čovjek koji je, vrišteći od hajke do hajke, drugu polovicu života odlučio posvetiti dekontaminaciji one prve. Viktor Ivančić za Novosti