Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Časne i cajke
Jergović: S epidemiološkog stajališta, molitva i psovka jednako vrijede
Nema, i ne može biti razlike u bolesti, u epidemiji, u društvenom tretmanu između đakovačkih časnih sestara i zagrebačkih posjetitelja narodnjačkih klubova. Ni jedni ni drugi nisu se bavili ničim ilegalnim, zarazili su se živeći svoj život, a nitko nema pravo, ni Grba Bujević, ni Božinović, o ostalim capazima da i ne govorimo, da se bavi okolnostima nečijih života, i da ih onda vrednuje prema vlastitim ideološkim nazorima. Sa stanovišta epidemije i epidemiologije savršeno je svejedno je li se netko zarazio čineći dobro, ili se zarazio pjančujući, lumpajući, dernečeći, partijajući, tulumareći… Sa stanovišta epidemije, kao i sa stanovišta osnovnih građanskih i ljudskih prava, čije je kršenje postalo hobi stranački organiziranim članovima epidemioloških stožera po Hrvatskoj, molitva i psovka jednako vrijede, piše Miljenko Jergović.
