Jergović: Smrt dječaka čiji roditelji nisu vjerovali u zdrav razum i medicinu - Monitor.hr
10.10.2021. (12:00)

Koji je bog ispravan

Jergović: Smrt dječaka čiji roditelji nisu vjerovali u zdrav razum i medicinu

Dimnjačaru i njegovoj ženi umro je sin, jer ga nisu na vrijeme odveli liječniku. Možda je doista za to kriva fatalno i fanatično protumačena vjera u Višnu. To svakako može biti, kao što je bivalo, i svakodnevno biva, da poklonici Boga jedinoga, katolici, pravoslavni i muslimani zanemaruju razum i medicinu. Pa nije li upravo tog dana dok smo nesretne roditelje gledali u lisicama neki pomahnitali katolički pop ispred zagrebačkog Rebra predvodio demonstracije protiv cijepljenja i testiranja na covid-19, kako medicinskih radnika, tako i svih ostalih? Mislite da to nije usporedivo s time što dvoje vaišnavista nisu dijete odveli liječniku? U medicinu se, kao u najuzvišeniji ljudskom pameću stvoreni izraz zdravog razuma, pouzdajemo, ili se u medicinu ne pouzdajemo, nego vjerujemo isključivo u Boga, koji kod nekih nastanjuje i teorije zavjere, pa se bori protiv Billa Gatesa, komunista, Židova i masona. To što je nekim nesretnim ljudima umro dječak, jer su oni zanemarili medicinu, samo je jedna od krajnjih konsekvenci društva koje se odriče razuma. Piše Miljenko Jergović


Slične vijesti

Jučer (22:00)

Prvaci u obmanjivanju

Krušelj: Plenkovićev je kabinet ipak u nečemu jako uspješan

U Hrvatskoj se državna vlast previše ne bavi ozbiljnom politikom. Zvuči to jako čudno, ali tome je doista tako. Vladajući nemaju potrebe za racionalizacijom društvene zbilje. Oni u većini domena bježe od bilo kakvih opipljivih i provjerljivih činjenica. Zaobilaze statističke podatke i svakovrsne brojke. Izbjegavaju usporedbe s ostalim zemljama Europske unije. Maestralne piarovske predstave ne bi bile moguće da u njima ne nastupa tako talentirani glavni glumac, zacijelo i oskarovski potencijal, kao što je premijer osobno. Taj ni da trepne kad govori i najveće političke i gospodarske neistine. Kad se, pak, hvali, a često se hvali, od njega bi mnogo toga mogao naučiti i barun Minhauzen osobno. Već sedmu godinu skupo prodaje običnu maglu, ali tržišna ga inspekcija, metaforički rečeno, još nije uhvatila u prevari hrvatskog biračkog tijela. Možda i zato što on plaća one koji bi se trebali baviti Vladinim muljažama. Željko Krušelj za Glas Podravine

Jučer (22:00)

Prihvatimo da smo multi-kulti

Šajatović: Austrijanac, Nepalac, Poljak i umjetna inteligencija

Ekipa s fakultetskim diplomama s odobravanjem gleda na dolazak Nepalaca, Indijaca ili Filipinaca. Nisu im konkurencija. Možda njima nisu, ali bit će njihovoj djeci, a pogotovo unucima, kad se ovdje stvore nove zajednice pa ambiciozna djeca današnjih građevinaca, konobara i dostavljača krenu na fakultete. A dok oni ne stasaju, pojavio se ChatGPT, koji prijeti da će zamijeniti mnoge poslove fakultetlija. Sigurni su samo oni koji će moći – svojom natprosječnošću – sudjelovati u hibridnom radu ljudske i umjetne inteligencije. Što domorodačka zajednica može učiniti? Prvo i najizglednije jest – ignorirati nove okolnosti i nastaviti drijemati. Druga je varijanta braniti se svim sredstvima, ali to je unaprijed izgubljena bitka. Treća je usporavanje izazova. Promišlja Miodrag Šajatović za Lider.

Ponedjeljak (21:00)

Nalogokracija

Picula: Hoće li premijer Plenković do izbora sve češće korigirati vlastitu stranku?

HDZ se, naravno, neće buniti dok god ga netko drži na vlasti i dok god mu netko jamči da će i nakon sljedećih izbora za Hrvatski sabor biti vladajuća stranka. Problem je za vladajuće to što polako crpe ‘sedam godina vjernosti’, što je HDZ imao u prvom i drugom višegodišnjem obnašanju na vlasti. Sada je HDZ u kontinuitetu na vlasti od siječnja 2016., a sam Plenković od listopada iste godine. Bit će to podvig osigura li stranka treći put zaredom apsolutnu većinu u Hrvatskom saboru poslije novih parlamentarnih izbora. Hoće li HDZ dosaditi biračima? I dok mu kadrovska politika ne ide na ruku, na ruku mu ide situacija u oporbi – u odnosu na izbore 2000. i 2011., ona nema ni suvislu koaliciju koja se može suprotstaviti HDZ-u, ni barem poneko lidersko ime koje ima težinu, Boško Picula za Tportal.

Ponedjeljak (18:00)

Tako je govorio stari Đido

Basara: Dnevničke nelagode 2

Gde god zaviriš u Ðilasov dnevnik, naletiš na neku „veliku“ reč zapisanu mešavinom komitetskog i svetosavskog vernakulara – izgovorenu zbog neke sitne računice. Ko god da dođe u Ðidov salon, ili je „zabrinut“, ili „užasnut“. Svi su, međutim, saglasni da je momenat takav da „nacionalno mora da prevagne nad demokratskim“. Istini za volju, Ðilas ne učestvuje u amaterskom rešavanju nacionalnog pitanja, ne prekraja teritorije, ne crta nove mape, štaviše, upozorava ahbabe da stvar neće izaći na dobro. Epilog za svako (prividno) uvaljeno mudo, kolektivni Zapad je uvaljivao po jedan qwrz. I nastaviće da uvaljuje dok jednog dana – koji sumnjam da će osvanuti – neko u Srbiji ne dokona da se neki projekti ne mogu ostvariti, ne zato što to ne dopuštaju Vatikan i kolektivni Zapad, nego zato što to ne dopušta stvarnost. Svetislav Basara o nastavku čitanja Dnevnika.

Ponedjeljak (14:00)

Labuđi pjev

Starešina: Xijev ‘poljubac smrti‘ međunarodno izopćenom i onemoćalom ruskom vođi

ICC-ov uhidbeni nalog za Vladimira Putina, iako bez operativne snage, dodatno je podcrtao njegovu međunarodnu izopćenost, ali i njegovu političku slabost u odnosu na kineskog vođu Xija. A Xijeve lijepe želje moskovskom ‘prijatelju‘ da se sljedeće godine kandidira na predsjedničkim izborima i laskanje kako će na njima sigurno pobijediti u podtekstu zvuče prilično nepovoljno za rusku političku elitu i duboku državu. Naime, to bi značilo nastavak međunarodne izolacije Rusije od Zapada. Drugo, još jedan mandat Vladimira Putina značio bi nastavak rata protiv Ukrajine, koji je već izgubio, ali se više ne može iz njega povući jer bi time potpisao vlastiti kraj. Naprotiv, da bi otklonio pozornost s izgubljenog rata za pokoravanje Ukrajine, prisiljen je širiti žarišta sukoba na druge države: od Moldavije i Gruzije do Crne Gore ili BiH. Rusija tim sukobima dobiva status proizvođača problema. Višnja Starešina za Lider.

23.03. (23:00)

Iz pera Crnogorca

Basara: Dnevnička nelagoda

Dočitah konačno „Dnevnik 1989-1995“ iz pera Milovana Đilasa. Uprkos poodmaklim godinama, Đido piše solidnim, jasnim, malčice pretencioznim, epskim stilom, neizbežnim za Crnogorce (svih boja). Uprkos nelagodi, Đilasovi dnevnici su pravi must read jer su prvorazredni istorijski dokument, a osim toga – kad bi se u Srbiji išta moglo dokazati – solidan dokazni materijal. Kao čovek posebnog kova, drugi po rangu najinteligentniji, najobrazovaniji i najpronicljiviji pripadnik komunističke vrhuške, Đilas još 1988. lepo vidi kuda stvar vodi i svojim jakim ahbabima Ćosiću i Bećkoviću – svima, uostalom, koje to može interesovati – kaže da će, nastavi li se tako, Kosovo biti izgubljeno, a Srbija izgubiti rat. Retkima u Srbiji koji ne žive unutar mehura vekovnih iluzija i koji pročitaju Đilasove dnevnike biće jasno kao dan – i dokumentovano – koliko su neznaveni i osioni bašibozuk, bagra i brabonjici bitno uticali na sunovrat, kaže Svetislav Basara.

23.03. (18:00)

Sjeća li se itko predsjedničkog kandidata Juričana?

Šajatović: Korupcija, nepotizam i kronizam postali su nevažna tema

Trenutačno je na djelu kvaka 22. Bez smanjivanja korupcije, nepotizma i kronizma bitan je dio razvojnog potencijala zemlje poništen. To bi se možda moglo promijeniti pobjedom oporbe na izborima. Ali glasači ne reagiraju na obećanja o smanjenju korupcije, nepotizma i kronizma. Onih pedeset posto s pravom glasa koji ne izlaze na izbore bar su desetak puta poručili da ih tema o korupciji neće izvesti na birališta. Shvativši realnost, biznis-zajednica prihvatila je da su korupcija, nepotizam i kronizam zadane veličine. Teoretski, rješenje kvake 22 bilo bi u stavljanju te teme među prioritete vlade Andreja Plenkovića. Ali s obzirom na to da to izborno nije odlučujuća tema, a unutarstranački je vrlo nezgodna, nema izgleda da se takav preokret dogodi. A ako bi se na skorašnjim parlamentarnim izborima i dogodilo čudo, teško da bi se neka oporbena koalicija uspjela u kratkom roku obračunati s čvrstom institucionalnom mrežom koja se formirala u godinama HDZ-ove vladavine. Miodrag Šajatović za Lider.

20.03. (12:00)

'Nemamo vojne sile, ali nam zato sile gluposti ne manjka'

Basara: Legija Qwraza

Svijet je ovaj poprište grdnih neizvesnosti, ali moj omiljeni filozof Ludvig Vitgenštajn smatra da nije sve crno i da se poneka izvesnost ipak može naći, pa piše sledeće: „Čovek kome je amputirana noga sa stoprocentnom izvesnošću može biti siguran da mu noga neće ponovo izrasti.“ Slično je i sa amputacijama delova teritorija, koje su – kao i u slučaju amputacija nogu – uglavnom posledica neke gangrene. Ako tajanstvena logika istorije nekom nešto oduzme, nema te sile koja će to povratiti. Evo, recimo, Rusiji ne manjka sile (ni političke volje) da povrati Ukrajinu, koju – u formatu kakav je od ‘91. naovamo – nije ni posedovala. Rusija bi, u stvari, da povrati teritoriju SSSR, što je mission impossible jer, da je SSSR mogao opstati, ne bi se ni raspao. Drugim rečima – Rusija ide uskurac istoriji i džaba kreči. S tim što će – za razliku od moje neznatnosti – Rusija papreno naplatiti krečenje i Ukrajini i ostatku sveta. Svetislav Basara, točka.

16.03. (14:00)

Rodni svjetonazor, a tek onda ideologija

Vučetić: U ime obitelji bi najbolje upravljali državom pukih tjelesa

Da U ime obitelji ne okuplja stručnjake za rodnu ravnopravnost i da ova udruga nije posebno senzibilizirana za rodnu tematiku, država joj ne bi dala prebijene pare za širenje rodne ravnopravnosti. Nadalje, da U ime obitelji nije prethodno proglasila moratorij na rodnu ideologiju, ne bi se mogla prijaviti na natječaj ili poziv za financiranje aktivnosti u svrhu ostvarivanja rodne ravnopravnosti. Oni koji su protiv roda kao roda, svodeći ga na puki spol, najprije su morali proglasiti moratorij na rod kao spol, kako bi širili rodnu ravnopravnost kao ravnopravnost moratorijem sediranog, zaboravljenog spola. Takvi stručnjaci bi najbolje upravljali Hrvatskom, državom pukih tjelesa. Tim tjelesima HDZ daje, ali i oduzima dušu. Marko Vučetić za Autograf.

16.03. (13:00)

Tko ne leti, ne vrijedi

Šajatović: Svjetska ekonomija je poput bumbara – leti, a ne bi trebala

Koliko god izgledalo da su recesija i depresija neizbježne, taj se scenarij, srećom, do sada nije dogodio. Nejasno je je li izostanak svjetske recesije rezultat otpornosti stvorene globalizacijom i efikasna državnog intervencionizma ili će se prave posljedice samo odgoditi za godinu-dvije. Glavni argument zašto se svjetska ekonomija drži na okupu možda najviše leži u dividendi triju desetljeća globalizacije. S jedne strane, otvorena su mnoga tržišta, industrijski pogoni ravnomjernije su raspoređeni. Ekspanzivne su monetarne politike uza slobodnija tržišta stvorile nove platežno sposobne pripadnike potrošački potentnih pripadnika srednjih slojeva u nastajanju. (Na kraju još o bumbaru. Istraživanja su pokazala da je tajna njegova letenja u tome što za razliku od drugih letača ne maše krilima sinkronizirano. I to, začudo, daje rezultat.) … Miodrag Šajatović za Lider.