Braća po peru iz susjedstva
Jergović: Teofil o Laszlu

Prije desetak godina za jednu je hrvatsku publikaciju Teofil Pančić pisao tekst o knjizi priča “Seiobo je bila tamo dolje”, u prijevodu Viktorije Šantić i u izdanju Naklade OceanMore. Vrijeme je to kada i relativno liberalne hrvatske novine prihvaćaju taj običaj da članke svojih srpskih suradnika, ili intervjue sa srpsko-ekavskim sugovornicima prepjevavaju na loš hrvatski. Teofil se jednako grozio lošeg hrvatskog, kao i lošeg srpskog, pa je svoje tekstove za hrvatsko novinstvo počeo pisati na odličnom, vrlo bogatom i bujnom hrvatskom jeziku, u finoj ijekavici, s dalekim zagrebačkim štihom. Tih čisto hrvatskih tekstova Teofila Pančića nije, na žalost, bilo mnogo. Nije ih, na žalost, bilo dovoljno da poprave uvijek ukočeni i ceremonijalni jezik hrvatskoga novinstva, koji će se u najnovije vrijeme transformirati u bakelitni jezik Umjetne Inteligencije. Ovaj Teofilov tekst naročito mi je drag, jer je valjda i najljepši, najprisniji esej/prikaz o Laszlu Krasznahorkaiju, do danas objavljen u hrvatskom tisku. Teofila o Laszlu možete čitati na Jergovićevom blogu… povodom Nobelove nagrade za književnost, na fejsu.