Jergović: Uloga štakora i kljusadi u investicijskom preporodu Zagreba - Monitor.hr
12.06.2019. (09:30)

Jergović: Uloga štakora i kljusadi u investicijskom preporodu Zagreba

Kljusinama se, dakle, gradonačelniku čine konji koje gledamo dok prolazimo pokraj hipodroma. A kako je on toliko puta izabran i potvrđen od većine građana, njegovim očima možete vjerovati više nego svojim vlastitim. Bolje će vam tako biti, jer će se nastavak priče odviti po njegovoj, a ne po vašoj volji. I još ćete zaboraviti da ste imali neku volju… Zagreb/Beograd na vodi je po definiciji svojoj nezaustavljiv. Kao agresivni, invazivni Manhattan na mozgu – piše Miljenko Jergović za Jutarnji (i svoj jergović.com)


Slične vijesti

Jučer (14:00)

Život nije film. Već televizija

Veljača: Žene iz “Seks i grad” su moj feministički mokri san

Kaže urbana legenda (i serija “Seks i grad”) da postoje žene koje vole izaći u grad, provesti se divlje, neobuzdano, neobavezno i ludo, ujutro se otuširati i nakon toga zamahnuti friško opranom kosom koju tek prosuše te veselo, posve mirne u duši, odlepršati na posao, dati deset kuna dečku koji im uparkira auto na zeznuto mjesto, namignuti portiru, spustiti kavu za van na svoj uredski stol, nasmijati se grleno i krenuti u dan… Taj narativ mi je famozan, duboko ga podržavam… Seks, droga i rock’n’roll ili seks, brak i svećenik je sve što nam se nudi, dok je, iz meni nepoznatog razloga, siva zona nestala, a ljubav postala barokno prezrena, ismijana i patetična. Feminizam je nekako opet uspio biti odgovor na muške potrebe… piše Jelena Veljača za Jutarnji.

Jučer (12:00)

Beskrajan tjedan

Dežulović: Sjećate li se izbora?

Sve što se dogodilo u prvom tjednu nakon tih prijelomnih, povijesnih izbora, jednako bi se, naime, dogodilo i da je na izborima pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović, baš kao što bi se sve u proteklih pet godina jednako dogodilo i da je predsjednik bio Ivo Josipović: najzad, i sve što će se dogoditi u ove dane za pet godina, jednako bi se dogodilo i da su one historijske nedjelje pobijedili Nedjeljko Babić ili Ivan Pernar… Ova Republika, shvatili ste valjda u ovih desetak dana, ako ne u proteklih trideset godina, nepopravljivo je pokvarena, i kamo lijepe sreće da je – kako onomad reče jedan prodavač usisavača – riječ o ‘slučajnoj državi’, u kojoj bismo se barem mogli nadati da kakvim čudesnim slučajem proradi… piše Boris Dežulović za Novosti.

Windows 7 su završili svoj životni ciklus, a ja ih još uvijek koristim. Što mi je činiti?

Kada su Windows 7 izašli u listopadu 2009. Microsoft je obećao 10 godina podrške. Od 14. siječnja Microsoft više ne podržava Windows 7. Prema podacima s Netmarketshareu, Windows 7 operativni sustav i dalje se vrti čak 26 posto svih računala za koje ubuduće neće biti novih sigurnosnih nadogradnji i biti će sve izloženija novim virusima i sigurnosnim napadima. Windows 10 možete kupiti izravno od Microsofta po cijeni od 139 USD, cijena Windows 10 Pro kreće od 199,99 USD. No, ako koristite kupon za popust NYOFF35 na Keysworlds.com cijena je samo 9,09 €! Pogledajte koje se još lude prilike nude...

Jučer (10:00)

Traži se

Basara: Sistem administrator

Ruku na srce, ovakva „država“ i treba da se raspadne, to će se na kraju – koji uopšte ne mora biti daleko – i dogoditi, razvoj situacije u „srpskim zemljama“ ukazuje da sve ide u tom pravci. Proročanstvo Jova Bakića će se ostvariti, biće jurnjave po ulicama, tu je Jovo u pravu, ali neće se tu (bar neko vreme) znati ko koga ganja. Evo, gledam u kristalnu kuglu i vidim da će to – zbog entropije koja se bliži nultoj tački – pre biti jedan veliki „puf“, nešto nalik na kompjuterski pad sistema, nakon koga se pojavljuje noćna mora kompjuterdžija – famozni blue screen of death. E, tad će se, Jovo, morati nanovo, što će reći – moraće se poraditi na ponovnom podizanju sistema, a za taj posao je neophodan dobar sistem administrator. Da bi se pojavio sistem administrator, neophodno je da najpre padne sistem – piše Svetislav Basara još odličniji nego inače, a inspiraciju za kolumnu je našao u ovom događaju (oprez nježne duše, nasilje, chick fight).

Jučer (07:00)

Zlostavljani dječaci

Ante Tomić: #MeToo pokret u HDZ-u

“Ne može se više šutjeti”, rekao je prije nekoliko dana drhtavim glasom vukovarski gradonačelnik Ivan Penava na naslovnici Hrvatskog tjednika, i bio je to prvi glas o strahotama koje je ovaj hadezeovac doživio pod vlašću Andreja Plenkovića, stravičnim tjelesnim i duševnim mukama koje je otrpio od svoga stranačkog šefa i predsjednika Vlade. Treba svakako pozdraviti njegov odvažni istup, iako je nešto neozbiljno da je on objavljen u novinama. S mališanom je, mišljenja smo, prvo trebala razgovarati pravobraniteljica za djecu u pratnji njegova roditelja ili skrbnika… Javio se, na zaprepaštenje mnogih, i Karlo Ressler, mali dječak kojega je Andrej Plenković, činilo se, najviše ljubio… piše Ante Tomić za Jutarnji (a mi citiramo i spominjemo imena dječaka koja inače nikad ne bismo spomenuli).

Prekjučer (00:30)

Država koje nema, ili je loš primjer

Viktor Ivančić: Maske i masakr

Ivančić u Novostima komentira slučaj njegovog mladog sugrađanina koji je smaknuo dilere, i reakcije na to trostruko ubojstvo: “Izgleda da je u slučaju masovne podrške splitskom ubojici nastupio princip samoregulacije u zoni gdje država sa svojim ideološkim aparatom ne koordinira počinitelje i njihove adorante. Pitanje glasi: kako bi kriminalne bande mogao zauzdati državni režim koji je regrutirao kriminalne bande?”.

Petak (16:00)

Zločin ili samoobrana

Vedrana Rudan: U zemlji krvi i idiota

Što je u Hrvatskoj samoobrana? To je kad se netko bogat brani od kriminalaca pa ih ili ubije ili pošalje u komu. Kad se od kriminalaca brani jadničak godinama zlostavljan od roditelja, sistema, Boga i dilera, onda je “samoobrana” potpuno isključena iz priče… U Hrvatskoj se i dosad ubijalo, ubijat će se još. Ovo je zemlja krvi i idiota. Međutim, prvi put se dogodilo da se na zadnje noge, na užas “sistema”, digao “narod” i stao na stranu splitskog zločinca. Ili ipak samo nemoćnika koji je one izrešetao u samoobrani? “Sistem” se s pravom brine. Ako je “narod” na strani ubojice, što ćemo s narodom? – pita se Vedrana Rudan i ilustrira dilemu vlastitim iskustvom.

Petak (14:00)

Domovska sigurnost

Fižulić: Kada vam spomenu nabavu aviona, sjetite se šest staraca koji su izgorjeli u domu u Andraševcu

Prije nešto više od osam godina izgorjelo je pet teško pokretnih osoba u domu za starije i nemoćne u Bjelovaru, a vlasnica i ravnateljica doma nedavno je pravomoćno osuđena na tri godine zatvora. Obuhvaća li sada već čuvena i slavna “domovinska sigurnost” sa svim svojim dronovima, termovizijskim kamerama, patrijama, crnim jastrebima i višenamjenskim borbenim avionima i požare u staračkim domovima?… Slovenski ukupni trošak za obranu te javni red i sigurnost bio je pretprošle godine 4.085 kuna po stanovniku, a hrvatski 3.703 kune, slovenski trošak za zdravstvo i mirovine iznosio je 31.155 kuna po stanovniku, a hrvatski 16.648 kuna… – vrti mnoge brojke Goranko Fižulić i zaključuje: Koliko god to okrutno i surovo zvučalo društvo se neće raspasti zbog devet izgubljenih ljudskih života, društvo se rasipa zbog svega što je nakon toga uslijedilo ili nije uslijedilo, zbog manjka elementarne empatije i solidarnosti, zbog vlastite nesposobnosti da državu pretvori u učinkovit i jeftin servis svih njenih građana.

Petak (11:30)

Širenje ljubavi prema susjedima

Tomislav Marković: Patrijarhovo brisanje granice na Drini

Izgleda da je patrijarh Irinej malo doradio hrišćansku poruku ljubavi, u duhu narodne izreke koja kaže da ljubav ne zna za granice, pa je rešio da izbriše granicu na Drini koja više od sto godina predstavlja trn u oku vernicima velikosrpskog nacionalizma… “Republika Srpska je srpska država, a u našim srcima kuca ljubav prema srpstvu i svetome Savi”, bubnuo je patrijarh Irinej i ostao živ… Prošle godine je lepo čovek objasnio Crnogorcima ko su i šta su, da ne lupaju glavu i ne zamaraju se tim komplikovanim identitetskim pitanjima, tu je patrijarh kao stručnjak za nacije da utvrdi ko je ko: “A šta su Crnogorci nego Srbi iz Crne Gore?! Kao što postoje Šumadinci, Vojvođani, Ličani, Bosanci, Hercegovci, tako postoje i Srbi Crnogorci”. Nije se ni tu patrijarh zaustavio u širenju ljubavi prema susedima, kad nekog voli on prosto ne zna za dosta… piše Tomislav Marković za Al Jazeeru.

Petak (10:30)

Rezime

Basara: Konfliktni identitet

Uskoro će biti trideset pet godina – više, dakle, od polovine mog dosadašnjeg života – otkako se bavim istraživanjem ovdašnjih paranormalnih (i parapolitičkih) fenomena tokom kojeg perioda sam došao do samo jednog sigurnog zaključka – Srbi naprosto nisu u stanju da opstanu bez konflikta, a da ne izgube „nacionalni identitet“. Do tog zaključka sam došao metodom poređenja srpskog ponašanja iz perioda kada su Srbi, silom prilika (i pendreka) živeli koliko-toliko beskonfliktno – mislim na doba SFRJota – i perioda koji je započeo slomom Jugoslavije, a koji, kako stvari stoje, nikada neće završiti… Posle pada komunizma, kada je konfliktnost opet postala dozvoljena, pa i društveno poželjna, decenijama potiskivano srpstvo prelilo se i preko granica Srbije, po komšiluku, pa se – posle svima poznatih krvavih peripetija – podvijenog repa (skraćeno za Kosovo) vratilo u svoj atar. Da li je srpstvo izvuklo neke pouke? Da li je pokušalo da okrene ćurak naopako i da se lati izgradnje, ako ne baš beskonfliktnog, a ono uljuđenog i tolerantnog društva? Izvesno vreme (i na silu Boga) – da, čak mu je i dobro krenulo, sve dok složna braća nisu streljala Đinđića. Posle je ponovo nastupilo doba – moglo bi se reći „zlatno“ – konfliktnosti, s tim što su se mržnja i zloduh razdora okrenuli prema unutra i ograničili se na unutarsrpska prepucavanja, za sada manevarskom municijom. A posle – posle ko zna – piše Svetislav Basara čiju poeziju bi bilo šteta kratiti.

Petak (00:30)

Sistematski pregledatelj

Kregar: Treba pojačati političku ulogu predsjednika

Josip Kregar ima jedan jedini, ali ključaj prijedlog proširenja ovlasti predsjednika – “da uskratiti svojoj potpis kod proglašenja zakona pri čemu se tada zakon vraća u parlament na izglasavanje uz kvalificiranu većinu”. Što bi se time dobilo: “Zakoni se kod nas većinom donose po kratkom postupku, u jednom čitanju, usvajaju vladi lojalnom većinom. Suspenzivni veto bi bio prepreka takvoj praksi, povratio bi dio utjecaja predstavničkom tijelu, stvorio potrebno raspoloženje da se teži kompromisima”.