Jergović: Uloga štakora i kljusadi u investicijskom preporodu Zagreba - Monitor.hr
12.06.2019. (09:30)

Jergović: Uloga štakora i kljusadi u investicijskom preporodu Zagreba

Kljusinama se, dakle, gradonačelniku čine konji koje gledamo dok prolazimo pokraj hipodroma. A kako je on toliko puta izabran i potvrđen od većine građana, njegovim očima možete vjerovati više nego svojim vlastitim. Bolje će vam tako biti, jer će se nastavak priče odviti po njegovoj, a ne po vašoj volji. I još ćete zaboraviti da ste imali neku volju… Zagreb/Beograd na vodi je po definiciji svojoj nezaustavljiv. Kao agresivni, invazivni Manhattan na mozgu – piše Miljenko Jergović za Jutarnji (i svoj jergović.com)


Slične vijesti

Danas (18:30)

Diploma iz cenzorskog fakulteta

Viktor Ivančić: Betoniranje strahovlade

Rektor i ravnatelj, vlast i vlast, hadezeovac i hadezeovac, puni iskrenog poštovanja jedan prema drugome, utvrđuju protokol betoniranja strahovlade – i pritom bez zadrške cipelare novinarsku profesiju i njene osnovne uzuse – a ljepota prizora leži u tome što oboje ordiniraju u ustanovama u čijim je svetim spisima zlatnim slovima upisana riječ ‘autonomija‘ – osvrće se Viktor Ivančić na slučaj u kojem je zagrebački rektor sabotirao izbor dekana Filozofskog, a ravnatelj HRT-a se ispričavao jer je HRT zasmetao; i nikom ništa.

Jučer (18:00)

Politička televisa presenta

Klauški: Zoki misli da je vođa pokreta otpora, ali zapravo je HDZ-ova vreća za udaranje prije izbora

Radi se o simbiozi: Milanović se pravi da animira ljevicu i ruši neke noseće stupove HDZ-ove samovolje, a Plenković se pravi da štiti nacionalne vrijednosti, Domovinski rat, parlamentarnu demokraciju, pa čak i zakone.”… “Što smo dobili? Predsjednika koji bojkotira državne praznike i demokratske izbore, premijera koji politizira praznike i štanca afere. Očito nismo bolje ni zaslužili“, zaključuje Tomislav Klauški u sarkastičnoj kolumni za 24 sata.

Prekjučer (23:00)

Pavičić: U slučaju Josipe Rimac funkcija je bila sporedna, njena glavna titula bila je ‘utjecajna HDZ-ovka’

Kad za pedeset ili sto godina umni historičar bude istraživao kakvo je bilo hrvatsko društvo ranog 21. stoljeća, najpametnije bi mu bilo da se okani službenih izvora, državnih dokumenata i javnih ideoloških iskaza. Da bi shvatio svagdan hrvatskog društva u eri zrelog HDZ-a, najbolje bi mu bilo čitati tekstove koje je kreirao najpouzdaniji kroničar: a to je Državno odvjetništvo. Jer, upravo iz marnih proznih uradaka hrvatskih istražnih organa budući će povjesničar najbolje razumjeti mentalitet Hrvatske u zreloj epohi HDZ-a. A među takve odsječke života – odsječke koji poput munje rasvjetljuju sve – spada i ovaj kojem svjedočimo danas. U trenutku dok u medije cure okrajci afere vezane za vjetroelektranu Krš-Pađene, čovjek se ne može oteti dojmu da je u toj priči – priči o “hobotnici” Josipe Rimac – kao u kapsuli briketirana čitava Hrvatska 2020. – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

Prekjučer (21:00)

Kauboj Vaso otišao u zalaz s vjetrom u kosi

Sanja Modrić: Smrt mita o nezamjenjivom političkom geniju Milijanu Brkiću

Sanja Modrić

Duboka grla iz Plenkovićevog kruga tvrde da Milijan Brkić neće braniti boje HDZ-a ni na jednoj izbornoj listi. Izgleda da ga nitko živ naprosto nije predložio. Stranačko članstvo previdjelo je i Miru Kovača. Brkić je izvisio čak i u vlastitoj lokalnoj organizaciji HDZ-a, kamo se pripada valjda po mjestu stanovanja. Kad su u njegovom temeljnom ogranku Stenjevec dizali ruke da kažu koga bi sve trebalo uvrstiti na listu za Sabor, odjednom se nitko od stranačkih drugova nije mogao sjetiti dojučerašnjeg potpredsjednika HDZ-a i potpredsjednika Sabora. Kako se ono zvao? Identično je prošao i Miro Kovač. Prebrisan spužvom… – piše Sanja Modrić za Telegram.

Prekjučer (20:00)

Kim Džong Vučić

Svetislav Basara: Druga strofa

Nema praktično dana da me neki detalj iz naše takozvane stvarnosti ne podseti na scenu iz nekog filma, po pravilu – neke parodije ili nekog teškog mraka, ponekad i horora… Pa na koji film me je ovo podsetilo? Eh, na koji. Film je teška lakrdija, neće se naći među kandidatima za Oskara, zove se Intervju, a „radi se“ o dvojici američkih novinara koji su potegli u Severnu Koreju da naprave intervju sa dragim unukom, Kim Džong Unom, u čemu (bar u filmu) i uspevaju… (rez) …Druga, međutim, strofa nešto je sasvim drugo. „Hvala tebi“ – pevuši nadalje devojčica, a ja citiram po sećanju, u stvari improvizujem – „dragi, druže Un, što si genijalan kakav si/ napravio moćne interkontinentalne rakete sa nuklearnim glavama/ koje će uskoro preleteti okean i američke gradove ogrezle u kapitalističko zlo smrviti u prah i pepeo. Hvala tebi, dragi druže Un/ što ćeš nama, korejskoj socijalističkoj deci, omogućiti da u direktnom prenosu gledamo kako mozgovi, ruke i noge kapitalističke dece lete u vazduh.“ – piše i prepjevava po sjećanju Svetislav Basara za Danas. Ako niste ništa razumjeli čitajte cijeli tekst.

Prekjučer (15:00)

Država, to sam ja, stranka

Pavičić: Dan državnosti je dan kad je HDZ došao na vlast i neskriveno pokazuje što su za stranku država i državnost

Neki drugi Dan državnosti slavio bi zajedništvo, slavio bi ustavni poredak, slavio bi temeljne vrijednosti, slavio bi prihvaćanje u različitosti i vjeru u politički model koji te različitosti pomirljivo artikulira. Umjesto toga, mi imamo Dan državnosti koji je dan kad je The Stranka prvi put došla na vlast. Time se neskriveno pokazuje što za HDZ jesu i država i državnost. Država je njihovo trajno feudalno leno, posjed koji su dobili kao plijen i koji drže čvrsto u čamperama čak i u onim rijetkim, časovitim trenucima kad slučajno nisu na vlasti. Pošto je dolazak stranke na vlast ujedno i dan države, podrazumijeva se da su stranka i država neraskidivo isprepleteni. Isto kao što su neraskidivo isprepleteni stranka i nogomet, stranka i Crveni križ, stranka i Državni inspektorat, stranka i Agencija za zaštitu osobnih podataka, stranka i kliničke bolnice, stranke i kazalište, stranka i Crkva, stranka i krizni stožer. Kao što su neraskidivo povezani, eto recimo, stranka i javni RTV servis – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

Prekjučer (11:00)

Tko bi gori sad je doli

Ante Tomić: Prije pet godina Karamarko, Brkić i Rimac bili su zvijezde, a danas…

Jesen dvije hiljade petnaeste. HDZ se s velikim poletom sprema preuzeti vlast. Zagrnuti bijelim šalovima s natpisom “Zajedno za jaku Hrvatsku” nasmijano se grle predsjednik Tomislav Karamarko, njegov odani suradnik Milijan Brkić i nova zvijezda stranke, direktorica predizborne kampanje, lijepa provincijska gradonačelnica Josipa Rimac. Gdje god dođu, narod je na nogama. Velikim sportskim dvoranama odjekuju aplauzi i jecaji. Zaštitari jedva obuzdavaju obožavatelje koji se tiskaju da Karamarku stisnu ruku, poljube Brkića u obraz ili škaricama za nokte odrežu za djevojački spomenar uvojak Josipe Rimac – piše Ante Tomić za Jutarnji.

Prekjučer (01:30)

Gušeće koljeno

Boris Jokić: U osnovni rasizma je osjećaj ugroženosti od drugih i drugačijih…

…Osjećaj da samo ti imaš pravo na san za čije neostvarivanje nikada nećeš biti sam kriv. U takvim situacijama javit će se oni koji će pretvoriti iskru u društveni požar neslućenih razmjera. Najgori među njima je Donald Trump. On za svoje političke neuspjehe i promašaje već dugo traži krivca. Kina i Iran su daleko, a Minneapolis mu je tu, iza ugla. U situaciji ekonomskih neuspjeha, neizvjesnosti reizbora i potpunog nedostatka sadržaja najlakše je upotrijebiti isprobanu formulu kojom ćeš u nedostatku pravih osobnih i društvenih vrijednosti učiniti Ameriku ponovno velikom: točno onoliko velikom koliko je sitno ljudsko srce ispunjeno mržnjom – piše Boris Jokić (koji se školovao u SAD-u i osjetio taj rasizam na sebi).

Prekjučer (00:30)

Svijet u kojem je samo kratko pamćenje dugoga vijeka

Viktor Ivančić: Ne-idiotizam

Televizijski prizor, u kojem se hrvatski intelektualac vrpolji i crveni, u kojemu muca i panično mulja, u kojem poseže za novim i novim nesuvislostima ne bi li odagnao sumnju da je nekoć paktirao s vragom, na svoj je način dirljiv, a u nekom opscenom pogledu i vjerodostojan: Nino Raspudić priložio je prijesnu laž kao ulaznicu u politički život, što je za domaće prilike savršena licenca – osvrće se Viktor Ivančić u iznimnom tekstu na novog političara u Hrvatskoj.

Subota (23:30)

Tko nabroji tri praznika - dobije tri dana slobodno

Antun Vujić: Nikako ne bi bilo dobro testirati znanje zastupnika o blagdanima i spomendanima

Dan državnosti jest datum, a datum može biti i konvencija, puki dogovor, ali ostvarivanje državnosti je proces, težak proces koji smo imali i nikakav spor o datumu ne bi ga smio umanjiti, a bilo bi dobro da datum, kakav bio, poštujemo i dostojno obilježavamo svi, i to zajedno, a ne u različitim  povorkama – piše pomirljivo Antun Vujić za Večernji.