Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Jer ne pričamo njihovim jezikom, a i njihovi se jezici međusobno razlikuju
Jergović: Zašto ne možemo razumjeti tinejdžera koji je razrednu drugaricu izbo nožem?
Ako doista mislimo da je trinaestogodišnjak izbo školsku drugaricu zbog svoje mizogine muškosti, zbog loših uzora u obitelji, ili zbog mizoginog imbecila i manijaka Andrewa Tatea, a okolnost da je dječak bio zlostavljan jer nije dovoljno muško smatramo toliko nebitnom da ćemo je prešutjeti, tada živimo u kulturi i u zajednici u kojoj je moguće komunicirati ili zamišljati svijet samo u krajnostima. Pritom, između djevojčice, koja zastupa stranu žrtve, i dječaka-ubojice, ne samo da nema bitne razlike u ekspresiji i eksplikaciji, nego između njih nema ni nesporazuma. Ona nije inferiorna u odnosu na njega zato što je žensko, niti je on superioran zato što je muško. Uznemirujuće je, međutim, što ni jedno, ni drugo nisu u stanju artikulirati svoj unutarnji svijet, nisu ga u stanju izraziti riječima. I to ih čini tako nečuveno bijesnim i agresivnim. Oboje su inteligentni i osjećajni – nema tu govora o djeci psihopatima – ali oni ne vladaju jezikom koji bi stvarao kontekst njihovih misli i osjećanja. Miljenko Jergović o seriji Adolescence za svoj blog.
