Jokić: Utjerajte strah u kosti političarima. Glasajte, to je jedino čega se boje - Monitor.hr
14.04. (08:00)

Uzeti kišobran i na biralište

Jokić: Utjerajte strah u kosti političarima. Glasajte, to je jedino čega se boje

Premda će razloge za pad izlaznosti politika brzo potražiti u sunčanom ili kišnom vremenu, odlasku na obiteljske događaje i duge vikende…, istraživanja ukazuju na to da se uzrok većine glasačke apstinencije nalazi upravo u političkom djelovanju u prethodnom razdoblju, a često i u samoj izbornoj kampanji. Tako se u istraživanju Eurobarometar kao osnovni razlozi odustajanja od izlaska na birališta navode manjak povjerenja i općenito nezadovoljstvo politikom, vjerovanje da pojedinačni glas nema nikakvog utjecaja na živote i društvene procese te manjak interesa za politiku. Navedeni razlozi osnova su povećanja apstinencije i kod nas. Paradoksalno, neizlazak na izbore odgovara onim političkim opcijama koje su relativni izborni pobjednici. Drugim riječima, igrate za njih iako ste u potpunosti protiv. Premda po mnogo čemu nesavršena, demokracija je najbolji sustav do kojeg smo kao ljudska vrsta došli. Boris Jokić za tportal.


Slične vijesti

28.04. (20:00)

Most koji razdvaja

Jokić: Marija Selak Raspudić iskočila je iz političke kaljuže. Respect

Iza nas su bile godine televizijskih rasprava u HRT-ovoj emisiji “Peti dan”, u kojima smo često bili na suprotstavljenim stranama. Bez obzira na ponekad vrlo žestoka sučeljavanja, televizijski bismo studio napuštali civilizirano i u korektnim odnosima. Ideja da ljudi koji imaju različite poglede na politiku, filozofiju, društvo i umjetnost mogu žustro razgovarati bez da se međusobno vrijeđaju i psuju svidjela se mnogima. Odluku da televizijski forum (kvazi)intelektualnih rasprava zamijene onim političkim smatrao sam hrabrom i dugoročno korisnom za hrvatsko društvo.

Premda javnost ne može saznati sve razloge političkih odluka, istup Marije Selak Raspudić treba pohvaliti jer je u vaganju između osobne koristi i pozicija i određenih principa odabrala ovo potonje. Rijetka je to pojava u našoj politici u kojoj se većina aktera prodaje za mjesto državnog tajnika, dionicu pruge do njihovog mjesta ili službenog vozača. Njihov odlazak je za Most veliki gubitak jer time (p)ostaju tek jedna od niza desnih stranaka koje će se vratiti starom obrascu hrvatske desnice.

Odlaskom iz Mosta Marija Selak Raspudić i Nino Raspudić u osobnom i političkom smislu dobivaju. Njihov politički potencijal ovom odlukom dugoročno raste, a čin odlaska ostat će zabilježen kao signaliziranje vrline integriteta u političkoj kaljuži. Boris Jokić za tportal.

09.04. (00:00)

Koalicija koju nitko ne želi vidjeti, čak ni oni

Jokić: Politička psihopatologija – Ne ide na desnici ljuta trava na ljutu ranu

Andreju Plenkoviću bi za formiranje nove vlade mogle biti dostatne ruke zastupnika Domovinskog pokreta i/ili Mosta – dvije stranke čije su ideološke smjernice, premda oni to ne vole pročitati, najbliže HDZ-ovim. Ne krećemo u zajedničku akciju s onima koji o nama opetovano lažu, javno nas psuju, prijete fizičkim obračunom…Psihologija ukazuje na to da su odnosi utemeljeni na takvim ponašanjima nezdravi i dugoročno neuspješni. Premda su hrvatske političarke i političari odavno pomaknuli granice ‘normalnog’ ponašanja, bilo bi ‘znanstveno nevjerojatno’ da hrvatska desnica prijeđe preko svega što je rečeno i učinjeno u prethodnom razdoblju. Most je već dva puta bio u vlasti s HDZ-om, pri čemu ga je u drugom pokušaju prije sedam godina Andrej Plenković doslovce istjerao iz Vlade. Gotovo je jednako neugodna komunikacija između članova Domovinskog pokreta i Mosta čiji se članovi međusobno nazivaju ‘tajkunskim pijunima’, ‘ruskim plaćenicima’, ‘ćuprijašima’… S ljudima koje smatrate lopovima, kriminalcima i prevarantima valjda i ne pomišljate biti u Vladi. Kada bi se i ostvario, taj odnos mogao bi se smatrati patološkim. Boris Jokić za tportal.

04.04. (15:00)

Ako ništa, barem imamo više predizbornih songova

Boris Jokić: Kada nemate sadržaj, onda je najlakše vrijeđati i poticati mržnju

Smatram da smo već osam ili 10 godina u situaciji velike polarizacije u hrvatskom društvu. Ono što trenutno vidimo u kampanji je sam kraj tog polarizacijskog procesa. Ono što se događa u kampanji je dosta negativno i vodi nas u smjeru otrovne polarizacije. Gotovo sve strane koriste različite elemente da ocrne druge i da ne uđu u smislen razgovor. Oni koji nas vode u radikalizaciju će dugoročno izgubiti. Isto tako, svi akteri trebali bi biti odgovorni i znati da radikalizacija ima štetne, dugoročne posljedice. Kako se trenutačno razgovara u kampanji i na društvenim mrežama, tog nema nigdje. Politika je trenutno najgori dio hrvatskog društva, analizirao je za Novu TV dosadašnju predizbornu kampanju Bori Jokić. Život u kojem se razgovara o tome kako je starjeti u Hrvatskoj, kako je odrastati, kako je biti dijete, kako mladi mogu doći do stana, gdje je obrazovanje, kakav je status nastavnika i učenika. To su teme o kojima mi u ovoj kampanji još ništa nismo čuli. Index

03.03. (20:00)

Buka u modi

Jokić: Mladi Slavonci ne griješe: Turbofolk će uskoro biti lanjski snijeg?

U doba u kojem se čini da je glazbeni val predvođen Aleksandrom Prijović nezaustavljiv, glasovi mladih s istoka Hrvatske ukazuju na to da je njegov vrhunac možda već prošao. Još će se neko vrijeme puniti velike dvorane, ali ‘upozorenja’ iz 3.c treba ozbiljno uzeti jer slavonske učionice diktiraju glazbene trendove. Štoviše, one su prije gotovo 20 godina i najavile turbofolk. U istraživanju koje smo u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu 2003. godine provodili širom Hrvatske postavili smo ista pitanja kao i prošle srijede. U to preddigitalno doba folk i turbofolk nisu bili vidljivi ni prisutni u hrvatskom medijskom prostoru, već pomalo zabranjeno voće bez radiostanica posvećenih takvoj glazbi. Prije 21 godinu slušali su Milu Kitića, dok su im na plejlistama danas Leb i Sol i Disciplina kičme. Povijest suvremene glazbe ukazuje na prolaznost trendova. Posebice je tako u današnje instant doba, karakterizirano masovnom produkcijom i drugačijim načinom slušanja glazbe, u kojem ključnu ulogu igraju streaming servisi i društvene mreže poput TikToka. Boris Jokić za tportal.

17.02. (18:00)

Par pitanja za sedmaše

Jokić: Laž ne poznaje granice, ali u Hrvatskoj se laže bez posljedica. Zašto?

Ono što mladi možda ne znaju jest da laž ne poznaje granice. Baš kao i u Hrvatskoj, ima je u značajnoj mjeri i u Norveškoj, Kanadi, Novom Zelandu ili Njemačkoj. Razlika je da kada se ona u javnom prostoru otkrije, slijede posljedice. Političari daju ostavke jer su ulovljeni kako javnim novcem kupuju sendviče djeci, češljeve ljubavnicima, karte za balet ili hokejašku utakmicu rodbini. Znanstvenicima se oduzimaju titule ukoliko plagiraju rezultate istraživanja. Suci snose sankcije ako ih se ulovi u društvu optuženika kako jedu jastoge ili igraju nogomet. U Hrvatskoj te umjesto pozivanja na odgovornost, u parlamentu izaberu da odlučuješ o pokretanju postupaka i gonjenju onih koji ne govore istinu, otimaju i kradu. Odabir je to koji je, usprkos surovoj političkoj borbi u kojoj se ne biraju sredstva, nemoguće opravdati. Boris Jokić za tportal.

21.01. (15:00)

Lekcija humanosti

Jokić: ‘Čađavi’ Bienvenido iz Filipina vam je spasio djecu. Što ćemo sad?

Javnu raspravu o velikom broju stranih radnika koji su došli u Hrvatsku prati većinom negativan prizvuk. Vjerojatno ste u svojoj okolini čuli da se ‘kreću u grupicama i pitanje je trenutka kad će početi napadati’, ‘zbog njih nećemo imati posla’, ‘kultura im nije u skladu s hrvatskim identitetom’. Ovakve reakcije ni po čemu se ne razlikuju od reakcija Nijemaca 1970-ih godina kad je mnoštvo Hrvata krenulo tražiti posao i životnu perspektivu u okolici Stuttgarta ili Essena – premda ‘bijeli’ za mnoge su oni tada bili ‘čađavi’. Iz psihološke perspektive ovakav negativan stav je donekle očekivan jer bez prethodnog kontakta, drugi i drugačiji nam se uvijek čine opasnijima nego što uistinu jesu – kaže Boris Jokić u novoj kolumni za tportal, opisavši ksenofobne komentare na herojski čin jednog Filipinca koji je spasio mnoge živote djece, a time i obitelji.

08.01. (00:00)

Biraj one koji ne psuju u javnosti

Jokić: Politika MI protiv NJIH radi i u Zagrebu i u Calgaryju – što možemo naučiti od Kanađana?

Velika naljepnica ‘Fuck Trudeau’ ponosno strši na prtljažniku crvenog Fordova kamioneta F-150 koji polako klizi prema centru Calgaryja. Aktualni premijer u Alberti, koji vlada od studenoga 2015., nikada nije bio omiljen – preliberalan i premekan za konzervativne cowboye koji svoj standard temelje na niskim porezima, nafti i prirodnom plinu. Ipak, psovka na javnom mjestu uvelike odudara od pristojnosti Kanađana. Društvo je to u kojem je učtivost ponekad dovedena do ‘nepodnošljivosti’, a kršenje pravila smatra se potpuno neprihvatljivim. Poticanje političke polarizacije svjesno je djelovanje političkih snaga u gotovo svim zapadnim demokracijama – argumentirano, uključivo i pomirljivo postaje gubitnička pozicija. Političke stranke većinom računaju na svoje birače promicanjem dva osnovna negativna emocionalna obrasca – straha i mržnje. Tu utakmicu mržnje i straha igraju baš svi, a posebice će tome biti tako 2024. godine u Hrvatskoj i Kanadi. Javnost treba obratiti pažnju na one koji neće odmah opsovati i mrziti samo zato što se misli drugačije. One koji će biti jasni u svojim stavovima, ali istovremeno u komunikaciji, možda ne baš kao ovi u Kanadi, biti pristojni i civilizirani. Boris Jokić za tportal.

23.12.2023. (20:00)

Zlu ne trebalo

Jokić: U praškom užasu ima barem nešto pozitivno

Premda se na prvi pogled možda ne čini takvim, masovno ubojstvo koje se u četvrtak dogodilo na Filozofskom fakultetu Karlovog sveučilišta u Pragu i ono iz svibnja u Beogradu imaju dosta zajedničkih elemenata i jednu veliku razliku. U oba slučaja radi se o svirepim djelima u odgojno-obrazovnim ustanovama koja su kao ishod imala brojne nevine žrtve, slomljene obitelji i društva suočena s pitanjem – kako je to moguće ovdje? Odmah nakon što je postalo jasno o čemu se radi, češke, praške i sveučilišne službe organizirale su različite oblike psihološke pomoći svima koji su izravno ili neizravno pogođeni okrutnim činom pojedinca. Takva reakcija nije slučajna, već plod pomnog planiranja upravljanja kriznim situacijama (dok je slučaj u Beogradu obilježen nedostatkom koordinacije i nejasnim ulogama u reakciji prema djeci, roditeljima i zajednici). Ishod u Pragu je zajednica koja suočena sa zlom u prvom odgovoru nalazi osnovu za manje negativne posljedice. Hrvatska može mnogo naučiti iz ova dva primjera. Prvo je da su i kod nas ovakve situacije moguće, kaže Boris Jokić za tportal.

09.12.2023. (19:00)

Posjetite ga dok nije i tamo počelo...

Jokić: Je li Sánchez izdao Španjolsku ili je pretvorio u Jugoslaviju, a Madrid u Beograd?

Taman kad se mislilo da su španjolski socijalisti nakon ovogodišnjih izbora i teškog poraza gotovi, sazvani su novi gdje su se Sánchezovi uspjeli vratiti, a da bi ostali na vlasti i osigurali potporu nekoliko stranaka iz Katalonije, Baskije i drugih regija. Među njima je i Zajedno za Kataloniju na čijem je čelu omraženi Puigdemont. Junts je za političku potporu s zatražio opću amnestiju svih onih koji su od nacionalnih vlasti gonjeni zbog pokušaja organizacije referenduma o katalonskoj neovisnosti. Na demonstracijama protiv ovakvog političkog dogovora koje se redovito održavaju na madridskim ulicama uz državne zastave, nose i on iz frankističkog doba. Kliče se Francu i doziva njegov povratak. Za desnicu koalicija sa separatistima znači nacionalnu izdaju, dok ljevica isti postupak prikazuje kao korak k većem jedinstvu i poštivanju razlika. Boris Jokić u posjetu Madridu, za koji kaže da je “čist i siguran grad nevjerojatne energije u odnosu na kojeg Zagreb desetljećima zaostaje u svakom pogledu”, za tportal.

26.11.2023. (23:00)

Neće svi biti dobri ljudi, ali će svoju plaću zarađivati drugdje

Jokić: Nije obrazovanje ono što čovjeka čini dobrim, kaže novi ministar Anušić. Stvarno?

Među doktoricama i doktorima znanosti, uz sve one poštene, analitične i stručne, nalaze se i iskreno zli, do srži pokvareni i olako potkupljivi ljudi. Ima tu i onih koji su te svoje diplome s pečatima kupili na benzinskim stanicama Bosne i Hercegovine baš kao i brigada onih koji su u strastvenom tangu s hrvatskom politikom završili u Remetincu. To da razina obrazovanosti nije povezana s dobrotom osobe u Hrvatskoj bila bi dobra lekcija koju bi trener Anušić (za kojeg vjerujem da je ok osoba) dao svojim štićenicima na treningu četvrtkom navečer. Od svih obrazovnih programa i sektora svoju budućnost izvan granica zemlje vide učenici prirodoslovno-matematičkih gimnazija (52,5%). Oni čije bi obrazovanje i stručnost u uzbudljivim i neizvjesnim vremenima moglo pomaknuti Hrvatsku k pozitivnim perspektivama. U zapadnim ih državama dočekuju otvorenog zagrljaja jer znaju da su dobili jackpot – inteligentne i radišne mlade ljude u koje su njihovi roditelji i učitelji uložili veliki trud, a društvo znatna financijska sredstva. Boris Jokić za tportal.