Jurkas: Thompson se u intervjuu sa mnom i pred kamerama HTV-a odrekao ustaštva i Ante Pavelića - Monitor.hr
Danas (07:00)

Ne vole škakljiva pitanja

Jurkas: Thompson se u intervjuu sa mnom i pred kamerama HTV-a odrekao ustaštva i Ante Pavelića

“MPT: cijena domoljublja“ naslov je dokumentarnog filma koji o Marku Perkoviću Thompsonu upravo završava redatelj, pisac, novinar, urednik i glazbenik Anđelo Jurkas. Za velike koncerte u inozemstvu elaborati se, tvrdi, moraju davati mjesecima, a ne tjednima unaprijed. Radi se o koncertu visokog rizika bez obzira na političku konotaciju – faktor velikog broja ljudi, gužvi, protokola za koncert i visokih temperatura su dovoljni da dođe do neželjenih posljedica. Tvrdi da je za HTV snimao intervju s Thompsonom koji je na kraju bio cenzuriran, a u kojem se pjevač odrekao ustaštva, istovremeno kritizirajući komunizam. Iz prve doživio sam ga kao vrlo kulturnog, civiliziranog, pristojnog i korektnog sugovornika koji samo pristaje na činjenicu da služi kao Pinokio svojim gepettima. Je li to licemjerno ili autentično prema svojoj publici apsolutno je irelevantno. Kao pjevač je nimalo originalni, ali funkcionalni amalgam Bebeka, kombinacija Tife i Alena Islamovića, a kao skladatelj rubno funkcionalan. Njegova fenomenologija duguje prvenstveno publici i medijima u kombinaciji izostanka osnovne školske izobrazbe iz povijesti, hrvatskog i glazbenog. Nacional


Slične vijesti

Srijeda (20:00)

Zvuci s Jaruna

Jurkas: Drugi dan INmusica #17 pokazao je račvanje dva paralelna festivala

Jedan na glavnoj pozornici koji udovoljava atmosferi pa ritmu, a drugi na manjima koji nužno back-upaju ne osobito plesan, već lounge line up. Kasabian je imao paradiranje kroz niz pjesama koje više zvuče kao playlist za festivalske WC-e, nego kao nešto što se pamti. Pjesme se izmjenjuju, beatovi slažu, vizuali trepere – ali fali pjesama. Ili makar razlika. Michael Kiwanuka i Kim Deal donijeli emociju i stav. Urbana forma protiv ruralnog duha? Ne nužno. Više zvukovi za različite svjetove unutar dva festivalska prostora istog grada. Svima pomalo. Anđelo Jurkas za Mixer. Svoje viđenje drugog dana festivala iznio je i tportal.

02.04. (16:00)

Pozdrav Azri, makar s nekog drugog hipodroma

Jurkas: Samo bi još jedna osoba možda mogla postići ovo što je Thompson, samo da želi – Branimir Štulić

Bi li itko drugi mogao izazvati ovakav interes za koncert u Hrvatskoj? “Da ga to zanima i da je u autorskom naponu, možda bi mogao Štulić, ali nitko više. Da se odluči vraćati iz Amsterdama i da hoće prodavati nostalgiju kao što to Bregović radi. Mogao bi, otprilike, taj red veličine. Ali mislim da nitko drugi ne može” – kaže glazbeni kritičar Anđelo Jurkas za Index. Ipak, Thompson je, svakako puno više od Štulića, specifičan po tome što je istovremeno zabavljač i politički simbol. Zadnjih desetljeća Thompson takvo ponašanje ne potiče, ali ga ne može ni kontrolirati jer se, govori Jurkas, “stalno provlači mit o njemu kao nacionalnom zaštitniku”. Jurkas napominje kako u Hrvatskoj kronično nedostaje senzacija, pa onda javnosti dobro dođe netko kao Thompson, iako su njegove poruke već repetitivne.

13.02. (10:00)

Možda nije problem u pjesmi

‘Ako ne znaš šta je bilo’ – hit koji je izazvao kontroverze zbog nominacije za Porin

Thompson se vratio u velikom stilu – neupitno je da zna što radi, a kontroverze su samo dio brenda. Pjevač ih ne potiče niti poriče, drži se podalje od medija i radi svoje uz ogroman uspjeh. Pjesmu Ako ne znaš šta je bilo napisao je Nenad Ninčević, čije ste pjesme sigurno čuli, bilo da ih izvodi Oliver, Grdović ili Thompson otprije. Za ovu pjesmu kaže da nema ratne tematike te da je zapravo ljubavna i da ga veseli što je uz nju na trgu bio zagrljen i sjever i jug. Anđelo Jurkas komentira kako je ta stvar postala hit zbog glazbene nepismenosti velikog broja slušatelja, jer se radi “o rubno pismenoj kompoziciji, i lirski i glazbeno”. Mislim da je bazna psihologija toga da što slušatelje nešto manje tjera na razmišljanje, to su veće šanse da bude hit. Ninčević tvrdi kako nije opterećen nagradama te se na dodjeli ni neće pojaviti, a odgovara i od napada na Remi. Index

11.08.2024. (20:00)

Nešto se i utržilo

Jurkas: Rekordni hipodromski Ed Sheeran i role model zdrave pop ekonomije

Imati takvu globalnu zvijezdu trenutka u peeku glazbene komercijalne snage prvenstveno je potez za pozdraviti isključivo iz financijskih i ekonomskih razloga. Naime, htjeli nehtjeli njegove floskule o skromnim počecima s 18 godina prestale su biti referentnima onog trena kad računica glazbenih mu kalkulacija, pluseva, minuseva, znakova jednakosti i ostalih simboličkih imena albuma, počnu obračunavati multimilijunske svote. Koje daleko premašuju interes samo njegova managmenta, produkcije, booking agencije i organizatora koncerta već prokazuju interesantne role modele zarade mnogih rukavaca samo posredno vezanih za pop kulturu i glazbenu scenu. Službeni kapacitet Hipodroma Zagreb je ovisno o rasporedu prostora od 75 000 do 100 000 ljudi. Prodano je 70 000 ulaznica cca službeni info organizatora. Svota je cca 7 milijuna eura. Zbrajajući i oduzimajući okvirne troškove 1 koncerta ostaje po koncertu oko 3 500 000 E do 4 000 000 E čiste zarade Edu Sheeranu i njenom management teamu. Uzmite odstupanje 10% up down. Anđelo Jurkas za Mixer.

08.07.2024. (20:00)

Jer osamdesete su bile godine...

Dokumentarni film ‘Brats’: Modificirana hollywoodska nostalgija za pionire glumačke šminke 80-ih

‘Brats’ je dugometražni dokumentarni film redatelja Andrewa McCarthyja koji istražuje fenomen ‘Brat Packa’, skupine mladih glumaca koji su obilježili Hollywood sredinom 1980-ih pružajući prvenstveno nostalgičan pogled na grupu glumaca okupljenih oko ikoničnog filma ‘The Breakfast Club’ i njihov ‘utjecaj’, točnije pojavnost u kinematografiji tog razdoblja. Film je više od dokumentarca o skupini mladih glumaca; meditacija je to o prolaznosti vremena i o tome kako se sjećanja oblikuju kroz leću osobnih iskustava, kaže Anđelo Jurkas za Mixer.

24.02.2024. (11:00)

Još malo o bombi

Einstein and the Bomb – ono što su propustili spomenuti u Oppenheimeru

Igrana dokudrama o ulozi velikog mislioca i fizičara Alberta Einsteina u ‘Projektu Manhattan’ i lani populariziranoj ulozi uz Oppenheimera, nastavlja tamo gdje su s igranim hitom stali s faktografijom. Dokumentarac se koncentrira na tri razdoblja – Einsteinovo vrijeme u Njemačkoj, deport u Britaniju na zaštićeno imanje te poslije otkrivanja lokacije, preseljenje u Ameriku. Shodno njegovom migriranju mijenjali su se stadiji napretka nacističke Njemačke na putu prema atomskoj bombi. Tko je utrku dobio i kako povijest je pokazala, no u ovom se dokumentarcu otkrivaju neki fakti izostavljeni u Oppenheimeru. Izvrsni arhivski materijali u suštoj su suprotnosti s patetičnim i dramski plošno postavljenim igranim dijelovima te se propušta poentirati upravo tamo gdje se traži najveća autentika i uvjerljivost. Inače solidno i razumljivo povijesno gradivo za učenike osnovnih i srednjih škola, Anđelo Jurkas za Mixer.

27.09.2023. (00:00)

Šećerna vuna za oči i uši

Anđelo Jurkas: TV talent showovi kao groblje talenata i servis traka Umjetnoj Inteligenciji

MAJA ŠUPUT ZABLISTALA U ŠLJOKICAMA I PERJU OD GLAVE DO PETE: 'Čisto da se prašina digne' - Zagreb.info

  • Ima svega u konceptu – predavati i preprodavati svoju osobnost kroz tuđi rad. Imitirati ili se bar truditi zvučati kao netko poznat, popularan, ali netko drugi. Jer gledateljima je tako najlakše. Poistovjetiti se s hitovima, evergreen melodijama, pa onda određivati se u kontekstu sjajna reinterpretacija do uništena i oskvrnjena. No, bitno je ličiti na nešto. Ili nekog. Ono što se ne traži je autorska kompetencija i vještina skladanja, umijeće sviranja, više i poglavito riječ je o divoti popjevanja.
  • Gotovo svaki Tv program ima svoj show za nove talente. I vidi slučajnosti, štoviše začuj čuda, svi izgledaju isto. Pardon, slično. Scenografije se i fontovi slova mijenjaju. I termin emitiranja. Da si baš ne zapišavaju dvorišta u utrkama za shareove, postotke i ostale tablice gledateljskog engagementa. I inih varijanti mjerkanja i pečatiranja “uspjeha”. Formalno. Sadržajno, neki novi klinci defiliraju pred stručnjacima i stućljacima, više-manje zvijezdama i više-manje javnim osobama koji ih komentiraju više ili manje pristojno i ohrabrujuće prošli-neprošli. I tako u krugovima od eliminacije do kulminacije i pumpanja nepostojeće fascinacije. Sjajna paradigma sad već desetljećima. Jedino što natjecateljima nitko nije prišapnuo: nema tu leba, deco, niti puta do superzvijezda, povijest je pokazala. Pitajte sve osim Natali Dizdar, ona je drugo. Anđelo Jurkas
04.06.2023. (20:00)

Soundtrack za moj život

Anđelo Jurkas: Biti Tina

Umrla je Tina Turner - Glazba.hr

Tina Turner je puno više od brojki. Njene šljokice, njena griva, njen glas koji je bilo nemoguće fulati, sve se to sabralo u formi jedinstvene i teško kopirajuće pojave. Zapravo, gotovo da nije bilo prostora ni situacije gdje se nije osjećala, a ni predstavljala kao kraljica. I taj je vibe širila oko sebe bez da se itko osjećao manje vrijednim, naprotiv. Davala je pažnju i zaštitnički se odnosila spram svoje ekipe i ljudi, svirača, plesačica, talk show domaćina, svih segmenata u glazbenom ili showbizz lancu. A tako joj se i vraćalo. Tinin život bio je prilično drčna poruka. Ne samo ženama, ali njima najprije. S obzirom na naše vrijeme u kojem su batine i dalje sredstvo komunikacije, a provincija state of mind za barem 2/3 stanovništva Lijepe Naše Prćije, nema nam druge nego Tini posthumno dati još pokoji naklon i nastaviti slijediti njen primjer – dići glavu, suočiti se s ništarijama i svojim životom. I izaći kao pobjednica. Kraljica. Budite ne kao Tina. Budite Tina. Mixer

31.05.2023. (23:00)

JK Rowling je oduševljena nastupom LET 3 i počinje pisati fantastičnu trilogiju “Mrle i njegovi hologramski teleportacijski letovi”

Anđelo Jurkas: Iznad ili ispod crte ŠČ manije – post festum Eurosonga

🇭🇷 Croatia | Let 3 - Mama ŠČ! (First Semi-Final)

Ono što ostaju kao fakti mimo dojmova je sljedeće:

  • Nijedan domaći Dora/Eurosong pobjednik/izvođač dosad nije ni upola uložio PR i medijskog truda kao LET3, i koliko god nerealno bilo, oni ispadaju veći Hrvatine i Hrvatice nego ovi barjaktari koji čuče pod U i predstavljaju zemlju kvalitetnije po tome koliko su uložili u to.
  • Nijedan domaći Dora pobjednik/izvođač dosad nije ni upola digao interes Eurosong javnosti – štogod mislili o tome. Ej BBC, NME, etc. pišu/pričaju o Let 3 kao interesantnom audio vizualnom spektaklu, spominju Prlju u kontekstu Freddieja Mercuryja prepisujući naše glazbene recke koje su prve pustile glas o “Bohemian Rhaspody” điru “Mame ŠČ”. Određuju se prema njima voljeli ih ne voljeli, ali ih nitko ne može podcijeniti.
  • Voljeli ne voljeli njihov (f)art, ni jedan izvođač nije imao toliko osmišljen vizualni i scenski koncept nastup/performans, spomene li itko krila na onom dečecu koje je cijukao u visokim registrima prije par godina ili Žakovo troglasje iz istog trbuha slijedi gađanje prvim oštrim predmetom u blizini.
  • Ni o jednom domaćem predstavniku nije se diglo toliko medijske frke i polariziranih mišljenja kao o njima, ni o jednom domaćem predstavniku nije se toliko dugo pisalo/pričalo od trena domaćeg izbora do trena nastupa u finalu.
  • Ni jednog domaćeg predstavnika na Dori/Eurosongu nije više bolio turac kao njih 5-oricu za Eurosong itself, ali to nisu koristili kao ispriku da kad su već tamo ne odigraju najprofesionalnije uloge do zadnjeg kraja. Mixer

https://www.youtube.com/watch?v=hGuGfdEJ5Pw

05.03.2023. (12:00)

Vjerujem u kramp, udaranje i rad, rad, rad

Anđelo Jurkas: “Šokira me letargija društva, ali i bespomoćnost onih koji se bore protiv sustava”

Teško je i nabrojiti filmove koje u ovom trenutku snima ili završava Anđelo Jurkas. Njegov dokumentarni film „Sutra ću biti“ koji govori o štićenicima hrvatskih odgojnih domova dobio je sjajne kritike.  – Planirate snimati i nastavak, ovoga puta o djevojčicama iz domova, radnog naslova “Rekli su da kleknem”. U kojoj je to fazi i kakva je uopće distribucija filma „Sutra ću biti“? “Već smo počeli s radnim snimkama nastavka „Domaca“, ovoga puta kompletno fokusirani na problematiku tretmana i socijalne slike djevojčica iz domova po RH te preko njihova slučaja progovaramo o poziciji i tretmanu žene u mačističkom, provincijalnom, konzervativnom i klečećem mužjačkom društvu. Socijalni sustav samo je zorna refleksija cijelog društvenog i državnog neuređenja posljednjih 30 godina pseudodemokracije usranih gaća, a zapravo tek goreg klijentelističkog režima nego je to bio socijalizam. Iluzorno bi bilo očekivati da će socijala bljeskati, kad se raspada jednako kao i zdravstvo, kultura, ekonomija, sport.” Nacional