'Kad nemaš love za platiti stan i hranu, ipak ti ostaje blues' - Monitor.hr
03.04.2020. (21:00)

Nije sve tako crno kako izgleda

‘Kad nemaš love za platiti stan i hranu, ipak ti ostaje blues’

Blues je glazba proizašla iz teških vremena i teških uvjeta života afro-američkih žitelja pa je primjerena i za ova, sada i nama teška vremena. No, ne slušam je zato što je blues, kako većina ljudi smatra, tužna i depresivna glazba nego zato što jednako često slavi život i užitak. Unatoč svemu oko nas. Baš kako reče Wolf, ‘kad nemaš love za platiti stan i hranu, ipak ti ostaje blues’, piše Aleksandar Dragaš.


Slične vijesti

28.04.2022. (13:00)

Kao i glazba, kvaliteta opada

Dragaš: Kako se mijenjalo novinarstvo od 1985. do danas

Aleksandar Dragaš hrvatski je kritičar čiji se tekstovi mogu čitati još od 1985. kad je njegov prvi članak objavljen u Poletu. U svojoj je karijeri švrljao po diskografskom uredništvu, bio je urednik Croatia Recordsa, novinarstvu, pisao je za Polet, Studentski list, Nedjeljnu Dalmaciju, Heroinu što sveukupno čini preko 3000 napisanih tekstova, organizaciji koncerata, no trenutno je najaktivniji u novinarstvu gdje viđen može biti kroz članke, recenzije, izvješća ili intervju koje piše za Jutarnji list. Svoj sam kritičarski stav uvijek više gradio na tome da ukažem ljudima na ono što mislim da je vrijedno da trebaju čuti, a možda bi im promaklo ispod radara. Danas je puno lakše ući u svijet glazbene kritike jer ima puno portala radara, no pitanje je koliko vi mlađi danas možete od tih portala biti plaćeni za tekstove koje pišete. Intervju donosi Muzika.hr.

18.03.2022. (11:00)

Dobra stara americana

Novi album grupe Big Thief nalik je glazbenoj razglednici Amerike

Nešto je jako “staroamerički” u “novoj” americani grupe Big Thief. Bend je predvođen Adrianne Lenker, intrigantnom pjesnikinjom koja je konstantno u potrazi za promjenom, ali i smirenjem, propitivanjem sebe, ali i svoje okoline. “Love, love, love” jedna je od najljepših pjesama s novog dvostrukog albuma “Dragon new warm mountain I believe in you” – piše Aleksandar Dragaš. Jutarnji…

17.09.2021. (22:00)

Malo su pretjerali

Dragaš: The Metallica Blacklist – je li ovo najbizarniji ‘tribute‘ album u povijesti pop glazbe?

Sav prihod od prodaje ovog obimnog izdanja ide u dobrotvorne svrhe po izboru učesnika i to je lijepo, no unatoč tome ideja iza “The Metallica Blacklista” je na prvi pa i drugi pogled – luda. Čak i besmislena jer zašto bi itko na istome albumu slušao pet prerada “Hollier Than Thou”, šest “Enter Sandman”, sedam “Sad But True” i “The Unforgiven” ili dvanaest inačica “Nothing Else Matters”. No kad znamo povijest Metallice, obremenjenu i sudskim obračunima s fanovima radi piratskog downloadanja (kad još nije bilo streaminga) i grupne sense kod psihijatra (prelivene i u dokumentarni film), nenormalno bi bilo očekivati normalan “tribute” album kojeg su “organizirali” u svoju čast. Piše Aleksandar Dragaš za Jutarnji list

27.08.2021. (23:00)

Plovimo na melodiji

Long Lost – kandidat za album godine

Na albumu “Long Lost” Lord Huron će pažljivije slušatelje podsjetiti na Fleet Foxes, no to je samo dio naravi tog sastava jer njihov zamaman glazbeni složenac sačinjen je od najfinijih sastojaka baroque i noir-popa, folk, surf, psihodeličnog i indie-rocka, americane, country & western glazbe – piše Aleksandar Dragaš. Jutarnji…

13.06.2021. (23:30)

Korona kao 'prilika da se čovjek odmori od kapitalizma'

Grgić o novoj knjizi Aleksandra Dragaša: Beskonačno urnebesni komadići djetinje dražesnosti

Aleksandar Dragaš za vrijeme korone nije mirovao, već je ostao dosljedan svom kanonu slušanja i pisanja o glazbi. O knjizi kao svojevrsnom hibridu kratkog dnevnog komentara, eseja, vinjete ili pak “pričice” (Rockmark), Velimir Grgić u recenziji za Ravno do dna kaže sljedeće: “Pjesme u doba korone” su Dragašev osobni glazbeni dnevnik, sučeljavanje čovjeka s izgubljenom mladosti i odjecima sveživotnog hedonizma, sudarenog s posljedicama izolacije kao otvaranja prostora za razmišljanje o prošlosti – i sve to kroz nostalgiju glazbene selekcije. Daleko od birtija u kojima je, kako sam piše, zapio najmanje jedan polovni BMW, Dragaš potvrđuje tezu da se u dobu kriza ljudi očajnički hvataju za poznato.

13.03.2021. (09:30)

Žena za sva vremena

Dragaš: Zdenka Kovačiček, mačka s devet glazbenih života, i dalje pokazuje zavidnu kreativnost

“Konstatacija jedne mačke” nije suvremen R&B album, a i bolje da nije koliko je takva glazba otišla na kvasinu, ali jest revitalizirana i respektabilna, sočna i moćna fuzija rocka i bluesa, funka i jazza, soula i disca. Zdenkina lakoća uklizavanja u “crnačke” stilove i danas je fascinantna pa se čini da je teže bilo Davoru Gopcu u “Jaka” i Matiji Cveku u “Tvoje usne” parirati Zdenki nego njoj njima, dočim je duet “Pozitivan primjerak” s Remiizvrstan hibrid disco ritma, zveckave funk gitare, efektnih gudača i rapa… Konstatacija? Glazba je i danas ovoj mački s devet života poziv i strast, igra i ljubav, avantura i fora. Piše Aleksandar Dragaš za Jutarnji list

30.01.2021. (18:30)

Zaslužili Rock & Off nagrade za životno djelo

Dragaš: Posveta pionirima pop i rock kritike u Hrvatskoj – što dugujem Profesoru i Vrdi

Vjerovali ste im “jer su bili poput vas, pričali vašim jezikom, voljeli iste bendove, plovili istim brazdama”. Ispravno je konstatirano i kako su Glavan i Vrdoljak koristili novinske stupce i retke da lica s omota ploča i s koncertnih pozornica predstave mainstreamu”, ali i da nisu “samo pisali tekstove i knjige, snimali radijske emisije, uređivali izdanja i osnivali glazbene nagrade” nego bili i “rock pedagozi i instruktori dobrog ukusa” koji su “rock kulturu učinili dostojanstvenom, jednakovrijednom drugim, ‘elitnim’ glazbenim žanrovima” dočim “sada imate TikTok i YouTube”. Piše Aleksandar Dragaš za Jutarnji list

03.01.2021. (15:30)

Kakvo vrijeme, takva glazba

Dragaš: ‘Komorna opera‘ Nicholasa Lensa i Nicka Cavea, glazba za tužno vrijeme u kojem živimo

Nije to lako djelo, kao što nije to bio ni plod njihove suradnje na muzički brutalnoj suvremenoj operi “Shellshock” (2016.) o strahotama (Prvog svjetskog) rata, kao što umjetnost niti ne bi trebala biti. Ipak, na neki misteriozan način, kako to već biva sa spiritualnim prosvjetljenjem, da ne kažem velim ukazanjem, to iskanje svjetlosti i milosti u posvemašnjem mraku svijeta – kako su ga osmislili Cave i Lens, a potom u Lensovu domu u Bruxellesu jedan po jedan snimili glazbenici, njih jedanaest, te glasovima “izmolili” Lensova kći Clara-Lane, Nicholas L. Noorenbergh, tenor Denzil Delaere i sopranistica Claron McFadden – djelovalo je pročišćujuće i u konačnici umirujuće. Barem na mene. Piše Aleksandar Dragaš za Jutarnji list