“Svaka politika je klasna politika. Kada zatražite više jednakosti, oni vam daju – više različitosti”

"Klasa, a ne rasizam ili diskriminacija, ima središnje mjesto u svakoj raspravi o društvenim nejednakostima"

Veća individualizacija u društvu godinama nakon ere Margaret Thatcher i erozija klase kao izraza kolektivne svijesti omogućili su da se siromaštvo predstavi kao proizvod moralnog neuspjeha, a ne društvenih problema; kao posljedica individualnog djelovanja, a ne strukturnih nejednakosti. Ako je dugogodišnje uvjerenje koje krivnju pripisuje pojedincu iskrivilo debatu o siromaštvu, na debatu o nejednakosti utjecao je jedan suvremeniji trend: tendencija da se jednakost promatra u sklopu različitosti. „Kada zatražite više jednakosti, oni vam daju više različitosti“, primjećuje američki profesor Walter Benn Michaels. „Ali raznolika elita ne prestaje biti elita samo zato što je raznolika.“ Michaelsovo zapažanje dio je nove zbirke eseja provokativnog naslova “Svaka politika je klasna politika”. Tekstove su on i njegov kolega, profesor i aktivist Adolph Reed mlađi pisali posljednjih 20 godina, kritizirajući prelazak s jednakosti na različitost i brisanje klase iz analize nejednakosti. Kenan Malik