Klauški: HDZ se od grobara hrvatskog gospodarstva želi pretvoriti u glavnog spasitelja - Monitor.hr
07.04.2020. (21:30)

Uništi pa vladaj

Klauški: HDZ se od grobara hrvatskog gospodarstva želi pretvoriti u glavnog spasitelja

“U budućnosti moramo raditi na promijeni strukture hrvatskog gospodarstva koje danas karakterizira relativno niska zastupljenost industrije u dodanoj vrijednosti, a visoka zastupljenost sektora usluga, uz nizak udio robnog izvoza u BDP-u te znatnu uvoznu ovisnost”, izjavio je ministar financija Zdravko Marić. Trideset godina HDZ je vodio hrvatsko gospodarstvo prema provaliji, a sada će HDZ biti taj koji će povući ručnu i u zadnji trenutak spasiti ono što je sustavno uništavao – piše Tomislav Klauški.


Slične vijesti

Jučer (11:00)

Fasada drži, a temelji klize

Šajatović: Premijer obnavlja krov, zanemario prizemlje i podrum

Predsjednik Vlade Andrej Plenković uporno svaki svoj javni nastup počinje nabrajanjem što je sve njegova vlada do sada učinila. Nabrajanje traje od pet do deset minuta. U dijelu javnosti to ne izaziva negativne reakcije, ali moglo bi se reći da je za veći dio opće javnosti takvo nabrajanje iritantno. U svojim uvodnim opservacijama predsjednik Vlade ne iznosi neistine. Zajedničko je svemu navedenom da je riječ o stvaranju infrastrukture u širem smislu riječi koja bi trebala blagotvorno djelovati na nacionalnu ekonomiju. O krovu koji bi trebao osiguravati da geostrateške i ekonomske oluje ne pogode one koji žive i rade u zamišljenoj zgradi. Tu, međutim, nastaju nevolje. Blagodati investicijskog rejtinga, EU fondova, eura i Schengena osjećaju uglavnom oni koji su bliže krovu, na višim katovima. Miodrag Šajatović za Lider.

Prekjučer (21:00)

V megli, zgubleni

Klauški: Oporba ne odlučuje između Ukrajine i Rusije, već između tima Plenković i tima Milanović

Lijeva oporba ima veliki problem. Mora slijediti Milanovića, ali se ne slaže s njegovim stavovima. Treba rušiti Plenkovića s kojim prečesto dijeli stavove. Tako je sada i u raspravi o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Stvari bi u Hrvatskom saboru bile mnogo jednostavnije da se radi o izboru između Ukrajine i Rusije. I oporba se s time jutros nosila kako je znala: neki su oportunistički pobjegli od rasprave, poput Mosta, neki su očajnički tražili alternativne formulacije, poput Možemo!, neki su uporno tvrdili da su protiv HDZ-a, ali za Ukrajinu, poput Suverenista. Pritom je ponovno Ustav bio kolateralna žrtva političkih natezanja i manipulacija. Svatko se za njega hvata kad mu to odgovara, ignorira ga kad mu smeta. I Ustav je bio paravan iza kojeg je oporba željela sakriti svoju izgubljenost u odlučivanju između Plenkovića i Milanovića, više nego između Ukrajine i Rusije… piše Tomislav Klauški za 24 sata o problemu nerazmišljanja vlastitom glavom.

Prekjučer (08:00)

Sad ću da ti mešam genetski materijal

Basara: Degenetičari

Prejaka reč nekog ubije, nekog ojača. Boškić Obradović spada među ove druge… Nacionalizam Boškićevih prethodnika na poslu odbrane svega što je srpsko od svega što nije srpsko, Ćosić i Šešelj – koji su takođe počeli kao ekspres-lonci, prešli u fazu ekspres-lokomotive, pa završili kao džezve – bio je (i ostao) striktno politički. Boškić je otišao korak dalje i upustio se u biološki nacionalizam. Najavljenu vantelesnu oplodnju – umal, grešna mi duša, ne napisah osemenjavanje – srpskih nerotkinja o trošku države Srpski pokret Dveri, sa Obradovićem na čelu, dočekao je na krv i nož. Najpre su u priopćenju za javnost osporili Visokom Mestu ustavno pravo da se bavi poslovima oplodnje, jer da nije „stručan“, a onda su, kao valjda stručni podastrli rezultate dverjanskih (de)genitčkih istraživanja, citiram: “Ako znamo da se prilikom svake oplodnje” – zašto ne jebačine (prim. S. B.) – “meša genetski materijal oca, postavlja se pitanje genetičkog materijala uvezenog od nepoznatog donora, što može uticati na promenu genoma budućih generacija.” Krv ti jebem, šta drugo reći, mada bi neki cinik mogao reći da bi uvozni genetički materijal možda i popravio stvar jer se dosadašnji srpski genom i nije baš nešto pokazao… komentira zbivanja u podnožju doktor svemira Svetislav Basara sa svog mudrog brda. Usput, tu je i raniji osvrt na utakmicu Srbije i Brazila.

Ponedjeljak (18:00)

Povratak otpisanih

Jergović: Kratka povijest čuda na svjetskim prvenstvima

Najveće čudo u toj povijesti, s kojim i započinje era čudesa na svjetskim prvenstvima, zbilo se 1954. u Švicarskoj. Nikad u povijesti nogometne igre nije na zeleni teren istrčala moralno-politički problematičnija i u svakom pogledu poraženija i poniženija ekipa od te Njemačke iz 1954, koja u to vrijeme i nije bila najdobrodošlija. Pritom, bili su jaki kao zemlja! Nijemci i Madžari našli su se 1954. u istoj skupini, igralo se drugo kolo, i Herberger je na Madžarsku poslao rezervnu ekipu. Računao je da tu utakmicu ne može pobijediti. Igralo se po kiši, usred nekoga mitskog blata, najvećeg blata u sveukupnoj povijesti svjetskih prvenstava, i Madžari su u tom blatu masakrirali Nijemce nečuvenim rezultatom 8:3. No, to ih nije demotiviralo, a dogurali su čak do finala gdje su se susreli – upravo s Madžarima. Ostalo je povijest, prisjeća se Miljenko Jergović.

Ponedjeljak (11:00)

Sjedenje na dvije stolice

Starešina: Zbog dubine svojih ruskih veza Austrija danas ima baš ozbiljan problem

Pokušaj austrijskog ministra unutarnjih poslova Gerharda Karnera da zaustavi – ili barem da na razini EU problematizira – širenje šengenskog prostora (i) na Hrvatsku trajao je jedva pet dana. Tehnička priprema Hrvatske za Schengen u uvjetima sve veće migrantske krize bila je toliko dugotrajan i kompleksan projekt, ne samo hrvatski već i europski, da je austrijski ministar unutarnjih poslova s njime morao biti upoznat mnogo prije završnice. Razlog bi mogli biti problemi s kojima se Austrija danas suočava zbog svoje duboke uključenosti u ruske poslove u Europi. Klupko se, barem u javnom prostoru, počelo odmotavati nakon što je ljetos otkriveno da obavještajac austrijske unutarnje obavještajne agencije Egisto Ott nije samo špijunirao za Ruse, već je zajedno sa suradnicima planirao reformirati obavještajnu službu austrijskog ministarstva vanjskih poslova. Višnja Starešina za Lider.

25.11. (19:00)

Što je previše, previše je

Hrvatska glazba i regija (5. dio) – inflacija vrijednosti nagrada

Za glazbenu scenu je važnije da postoji uhodana i organizirana infrastruktura za njeno predstavljanje, tj. dobra mreža distribucije glazbe i mogućnost koncertne aktivnosti u cijeloj zemlji. Nekadašnji problem distribucije glazbe riješili su internetski servisi – gdje ima signala, tamo je dostupna i sva glazba ovog svijeta. No klupska mreža je sasvim drugi par rukava. Situacija je već desetljećima na terenu nesređena, neujednačena i jednako riskantna i promotorima i glazbenicima. S druge strane u međuvremenu se pored Porina namnožio sijaset raznih nagrada posebno pod kapom struke, kao da učestalost njihovih dodjeljivanja može riješiti konkretne probleme na terenu. U stvari, samo se stvara efekt Potemkinovog sela, kao što i ta inflacija nagrada devalvira njihovu vrijednost koja bi u sređenijim uvjetima mogla imati nekakvog efekta, kaže Zoran Stajčić u petoj epizodi svoje analize domaće glazbe i scene za Ravno do dna.

25.11. (18:00)

Mudre misli

Vučetić: U neslobodnom društvu slobodni pojedinci ulaze u bitke koje moraju izgubiti

Jean-Paul Sartre je slobodu poimao kao svojevrstan ”rez ništavila”, odnosno mogućnost da se čovjek odijeli od vlastite prošlosti koja bi ga uvjetovala da nešto mora činiti. Da nema ”reza ništavila” djelovali bismo, potpuno bezlično, kao puki element u uzročno-posljedičnom lancu. Ako nas prošlost uvjetuje u donošenju odluka, onda odluke ne donosimo mi, nego naša prošlost. Bez ”reza ništavila” nismo slobodni, osuđeni smo na bezličnost zarobljenika prošlosti u besmislenoj sadašnjosti. Koji, naime, smisao ima sadašnjost koja je kontrolirana opunomoćenica prošlosti? Nikakav. Budući da je sloboda dislokacija iz dominantnog uzročno-posljedičnog lanca, svi slobodni pojedinci računaju s time da ih neslobodna većina nikada neće prihvatiti jer to ni ne može. Marko Vučetić za Autograf.

25.11. (12:00)

Skretanje ekonomski udesno

SDP – propast od stranke: Znaju li na Iblerovom trgu što je to socijaldemokracija?

Brojevi sad izgledaju tako da SDP od HDZ-a dijeli punih 10 postotaka. Proboj famozne psihološke granice istodobno se bilježi u suprotnom smjeru, prema trećem u poretku. Više uvaženih predstavnika SDP-a, na primjer, izjašnjavalo se u posljednje vrijeme o porezu na ekstraprofit. nače, ova se zemlja diči razmjerno veoma regresivnim porezom, tj. nepoštenim spram najširih slojeva. Krasi nas izuzetno visok PDV, namet koji potonje najviše pogađa, te podjednako izniman porez na dobit, ali u obratnom smjeru. Kraće rečeno, ovdje se naglašeno povlađuje kapitalu, na štetu rada i socijale. A brana tome, u tradiciji zapadnog političkog kruga, imala bi biti socijaldemokracija. No, oni tvrde kako vlada ne može tako opterećivati poduzetnike i očekivati da će oni biti u stanju isplatiti plaće svojim radnicima. Lupiga

24.11. (13:00)

Obrnuto shvaćanje situacije

Šajatović: Vladine projekcije za 2023. – Rast državne potrošnje, pad turizma

Dakle, najviše će rasti, treba li to biti iznenađenje, državna potrošnja. Očekivano, u minusu će biti izvoz. Kako bi to rekli političari eufemisti, izvoz robe i usluga imat će ‘negativni rast‘ od minus 0,2 posto. Ipak, unutar toga zbirnog kretanja izvoza krije se nemalo iznenađenje. Javnost bi očekivala da će padati robni izvoz. Iznenađenje je da Plenkovićeva vlada, koja se tek tu i tamo sjeti robnih izvoznika kao pouzdana generatora rasta BDP-a, predviđa da će u 2023. robni izvoz ipak rasti. I to po stopi od 0,9 posto. Još je veće iznenađenje da je djelatnost koja je miljenica svih dosadašnjih vlada, izvoz usluga (u prijevodu: turizam), ta koja će BDP, prema projekcijama iz Banskih dvora, 2023. vući prema dolje, ono najbitnije donosi Miodrag Šajatović za Lider.

24.11. (08:00)

Ratno novinarstvo svedeno na brifinge s Twittera

Starešina: Iz rata u Ukrajini imamo manje slika nego iz Prvoga svjetskog rata

Već devet mjeseci svakodnevno pratimo rusko-ukrajinski rat, koji ima obilježja svjetskog sukoba. Jeste li uopće primijetili da u tome ratu gotovo nema ratnih dopisnika na kakve smo navikli od hrvatskog rata za neovisnost 1991. pa sve do novijih ratova u Afganistanu ili u Iraku? Najpoznatiji ratni reporter koji iz ratne Ukrajine izvještava zapadne medije zapravo je predsjednik države Volodimir Zelenski. Pratimo li razvojnu putanju medijskoga ratnog izvještavanja od rata u Hrvatskoj kao prvog rata na europskom tlu nakon Drugoga svjetskog rata do današnjeg rata u Ukrajini, kao da je zatvoren krug – od potpune slobode do potpune kontrole. Rat u Ukrajini samo je nastavak trenda strogo kontroliranih ratnih informacija. Višnja Starešina za Lider.