Klauški: Kuščević je trebao biti najuren, a ne dostojanstveno ispraćen - Monitor.hr
09.07.2019. (21:30)

Lovrin vijenac

Klauški: Kuščević je trebao biti najuren, a ne dostojanstveno ispraćen

Plenković je trebao smijeniti Kuščevića, kao i prije toga Martinu Dalić. Nije smio pustiti ih da dostojanstveno odu, da odglume žrtve, prikažu se kao pravednici i na koncu dobiju fotelju u Hrvatskom saboru ili promociju knjige, već da ih on smijeni. To bi onda bila barem nekakva poruka javnosti. Javnost bi vidjela da kompromitirani ministri dobivaju otkaz, a ne daju ostavku – Tomislav Klauški za 24 sata.


Slične vijesti

Danas (18:30)

Edukativan sadržaj u sezoni kiselih krastavaca

Basara: Letnja škola liberalne demokratije

U zemljama liberalne demokratije – kojih nema mnogo – često se dogodi da se na vlast uspentraju konzervativne partije, u Velikoj Britaniji, npr, SAD, ali i na nekim drugim mestima. Stvar prosta ko pasulj, dobio si na izborima, izvoli, konzerviriraj koliko hoćeš, ali u granicama ustava i zakona. Pogledajmo kako to funkcioniše u praksisu. Kao ni mnoge druge zemlje, čari nacizma nisu zaobišle ni Englesku, u kojoj je ser Osvald Mozli osnovao i uredno registrovao nacističku stranku, ne znam kako se tačno zvala, mrzi me da brljam po internetu. I šta? Sve dok se bombarderi Luftvafea nisu pojavili na nebu iznad Londona, ser Mozli je nesmetano politički delovao i – bez uspeha, treba reći – širio nacističke ideje. O tome kako je završio Oswald Mosley u okviru liberalne demokracije u prvoj sesiji ljetne škole Svetislava Basare.

Jučer (16:30)

'Janko Polić-Kamov bi, da je ovo doživio - napisao Psovku!'

Alić: Živimo u globalnom spektaklu birokracije

Umjetnost i kultura i ranije su bili na respiratorima Ministarstva kulture. Ovo što se događa danas više podsjeća na kuhinje u kojima se hrane umjetnici u gladovanju s ‘certifikatom‘. A da je netko prije par desetljeća zabranio kulturna gibanja, druženja, predstave, koncerte, predstavljanja, kazališne i filmske predstave… na ulicama bi barikade otpora rasle kao gljive. Ali… Nevidljivi agresor nepoznatog podrijetla omogućio je uvođenje mjera koje kulturna zajednica nikad ne bi dopustila. Proizvodnja straha u ljudima, nažalost, toliko nas je disciplinirala da se ljudi kulture sa sramom sjećaju – slobode u sebi. Sead Alić za Glas Slavonije.

Prekjučer (14:30)

O kolovođama, u doslovnom i prenesenom značenju

Jergović: Je li užičko kolo najgore zlodjelo u hrvatskoj policijskoj povijesti?

Kadetkinja Policijske akademije izbačena je naglavce iz škole, jer je inicirala snimanje i objavu na društvenim mrežama snimke na kojoj se vidi kako kadeti igraju užičko kolo. Ovaj događaj zanimljiv je po mnogo osnova. Ali prva je što je riječ o najbrže postignutom pogotku u povijesti Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Naime, ta mlada djevojka, kojoj na žalost ne znamo ime, policajka je, pripravnica ili učenica za policajku, kojoj je uspjelo da učini takav prekršaj zbog kojeg se prema pravilima Hrvatske policije, MUP-a i ministra Božinovića najbrže leti iz službe. Miljenko Jergović za 24 sata.

Prekjučer (11:30)

Sljedbenici olova i olovnih žica

Sead Alić: O jeziku olova ili autocenzuri

Autocenzura je uvijek uspješnija od cenzure. Ona je nevidljiva. Za nju se nikad nikoga ne može okriviti. Barem ne službeno. Uvijek je prisutna tamo gdje se ništa ne kritizira, a cijelo vrijeme govori o važnosti kritike. Autocenzura suvremenog kukavičluka ima estetski karakter. I jezik je sredstvo i autocenzure i cenzure. Jezikom se podižu zidovi koji su viši i snažniji od bodljikave žice na granicama. Osim toga zidovi jezika omogućuju da se uljezi prepoznaju i kad prijeđu granice ukrašene bodljikavom žicom. Za zidove jezika ponajviše je krivo – olovo. Ono je omogućilo tiskarsku tehnologiju, a ova je tehnologija omogućila nacionalizme. Tako je govorio Marshall, a ja mislim da je bio u pravu. Svi veliki nacionalisti ljudi su tipografskoga uma. O autocenzuri, olovu i o tome zašto je važno vjerovati u propagandnu poruku Budimo odgovorni (ironično, doduše), povezuje i zaključuje Sead Alić u novom tekstu za Epohu.

Utorak (19:30)

Političke tenzije na vrhu

Krasnec: Procedura imenovanja novog predsjednika Vrhovnog suda potaknula je kontroverze

Komisija ne ulazi u to tko je u pravu u sukobu mišljenja kojeg je isprovocirao predsjednik Republike Zoran Milanović inzistirajući na svojoj specifičnoj proceduri predlaganja Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda, koju je Hrvatski sabor većinom glasova odbio. U Komisijinu izvješću samo se bilježi činjenično stanje, ali na kraju tog bilježenja stoji i nešto što se tiče hipotetskog scenarija u kojemu bi se za predsjednicu(-ka) Vrhovnog suda imenovala osoba koja dotad nije bila sudac, kao što je slučaj sa Zlatom Đurđević. Piše Tomislav Krasnec za Večernji list

Utorak (15:30)

Masovna skepsa Hrvata

Hrvoje Horvat: COVID potvrda postaje novi standard za masovna okupljanja, sviđalo se to nekome ili ne

Nova pravila u skladu su s onima koja važe i u EU, ali slabija domaća procijepljenost još uvijek ne može osigurati dovoljan broj procijepljenih za neke masovnije događaje. Dakako, problem su i rokovi za pripremu okupljanja s publikom koja ima isključivo COVID potvrde, ali to nije bio problem Englezima da napune stadion Wembley nekoliko puta, kao i drugim europskim državama u kojima se održavalo nogometno Europsko prvenstvo. Jer, oni su se procijepili, neki poput Velike Britanije i do 80 posto populacije, pa se sad mogu okupljati bez ograničenja, a gostujuće putnike i navijače tjerati u samoizolaciju deset dana. Stoga, kod nas nisu problem samo kratki rokovi nego i višemjesečna domaća indolencija publike spram postkorona “otvaranja” za koje je najjednostavnije bilo – cijepiti se. Piše Hrvoje Horvat za Večernji list

19.07. (13:00)

Doviđenja u sledećem ratu

Basara: Genius loci

Naša današnja tema su crne tačke istorije, to jest pitanje od 1.000.000.000 sendviča – zašto je Balkan Ibarska magistrala Evrope? Godinama lupam glavu o tome i – osim što sam zaradio gomilu čvoruga – malo sam odgovora dobio. Što ne znači da ponešto nisam dokonao. Ne može se, recimo, osporiti da se najveći pičvajzi evropske istorije – a tušta ih je i tma – nisu dogodili na brdovitom Balkanu, a opet, malo zahvaljujući manipulacijama Evropejaca, više zahvaljujući samim Balkancima – Balkan se etablirao kao carstvo evropskog zla iliti kao Bronks Evrope, što reko jedan moj književni lik. Problem je u tome što balkanski narodi – svi do jednog, sa Srbima kao liderima u regionu na čelu – imaju jako loš menadžment pičvajza, u datom slučaju ratova. Na Balkanu – a naročito u Srbiji – postoji samo ratni i mobilizacijski politički narativ, nijedan drugi nije temeljno izgrađen niti se primio, bila su dva-tri pokušaja i svi su neslavno završili. Uopšte uzev, Srbija možda i želi, ali naprosto ne ume (a verovatno i neće) da živi u miru između dva rata. Videlo se to po kontrakomemoracijama na komemoraciju u Potočarima, a naročito po poricanju srebreničkog genocida sa stranica zvaničnog organa srpske tupoumnosti, Politike, koja je 1/3 nedeljnog broja posvetila tvrdnjama uglednih svetskih ništaka – veovatno iznuđenih za mastan honorar – da pokolja u Srebrenici nije bilo – piše o premudri Svetislav Basara.

18.07. (19:30)

Zakučice populizma

Klarić: Roditelj-odgajatelj nestvarno je skupa i neučinkovita mjera. Desnica manipulira činjenicama da to sakrije

Na temu gašenja mjere roditelja odgajatelja kolumnist piše: Mjera je, dakle, užasavajuće skupa, a kad se govori o demografiji, prilično je očito da bi bilo učinkovitije da se za te novce izgrade vrtići u kojima u glavnom gradu nema mjesta za dovoljno djece. Pritom je i posve neučinkovita. Idejni autor mjere roditelj-odgajatelj, demograf izrazito desnih stavova, Stjepan Šterc, pokušao se nedavno poigrati brojkama kako bi opravdao njeno uvođenje. Jer, eto, u odnosu na 2015. godinu, broj novorođene djece u Zagrebu raste, za razliku od ostalih gradova u Hrvatskoj gdje je u padu. Piše Jamin Klarić za Telegram

18.07. (11:30)

Mitovi i predaje

Šonje: Stanje stvari u pandemiji – Demetrina tuga

Panaceja ne postoji. Efikasan i radikalan lockdown u europskom okviru, kao i brza kolektivna imunizacija cjepivom koja će respiratornu bolest staviti pod kontrolu jednom zauvijek vjerojatno ne postoje. Teško je priznati da je „cijepi se – misli na druge“, inače tako plemenito zamišljena poruka, možda bila promašaj. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog vjerojatno veće učinkovitosti slogana „cijepi se – misli na sebe“ koji se mogao koristiti kao okvir za kampanju edukacije i informiranja koja bi usporedbom rizika na primjerima pokazala ljudima za koga je rizik zaraze mnogostruko veći od bilo kakvog zamislivog rizika cijepljenja. Piše Velimir Šonje za Ekonomski lab

18.07. (00:00)

Nole uspješno izbjegava političare, ali će malo teže izbjeći lemure

Basara: Lemur i bog tenisa

Lepo je Lazar Džamić u tekstu u vikend izdanju Danasa pojasnio da je Ðoković sve to postigao zahvaljujući dibidus nesrpskim osobinama – što će reći – upornosti, samoodricanju, prilježnom radu i nepribegavanju improvizacijama i da je, svim tim postignućima uprkos, ostao ličnost od integriteta, na pristojnoj distanci od ovdašnjih karavilajetskih kalakurnica i skandala. Kažem „na pristojnoj“ jer je u Srbiji, čak i monasima, nemoguće napraviti neku veću distancu. Bilo kako bilo, Ðoković je izbegao – a za to mu je, garantujem, bila potrebna velika diplomatska veština – politizaciju svoje pobedonosnosti, iako ne i tabloidizaciju, ali to je neizbežno. Famozan i malo drugačiji pogled na Đokovićev uspjeh iz pera Svetislava Basare.