Klauški: Pelješki most - od Sanaderove sramote do Plenkovićeve prćije - Monitor.hr
27.07.2021. (17:30)

HDZ revizionizam serviran na hladno

Klauški: Pelješki most – od Sanaderove sramote do Plenkovićeve prćije

Na izjavu Olega Butkovića da će na otvaranje Pelješkog mosta zvati samo one koji su zaslužni za njegovu izgradnju, a pripomenuvši kako je Milanović bio protiv gradnje, kolumnist komentira: Milanović je kao premijer na početku bio protiv Pelješkog mosta, jer je to bio simbol HDZ-ovih promašaja i manipulacija, pa i financijske štete. No kasnije se priklonio ideji izgradnje tog mosta, čemu je uvelike pridonio i ulazak Hrvatske u EU. Plenković, međutim, koristi čak i Pelješki most kao sredstvo osobnog obračuna s predsjednikom države, kao svoj sitni kapric i osvetu, kao ljubomorno nabijanje na nos svima kako HDZ na svoju privatnu zabavu neće zvati one koji mu nisu simpatični. Piše Tomislav Klauški za 24 sata


Slične vijesti

Danas (07:00)

Samo stoj na svjetlu, i doći će kraj tami

Šajatović: Dan velikih planova – Možda ipak bez recesije u 2023

Naravno, uz uvjet da rat u Ukrajini ne eskalira izvan njezinih granica i da za Hrvatsku najvažniji partner – Njemačka, ne zaroni u ozbiljnu recesiju. Ali, ako se najgori scenarij i ne dogodi, ključne riječi koje su se pred 350 sudionika ponavljale su nesigurnost, volatilnost, manje kredita, investicija i potražnje te rezanje troškova. Centralna banka, dakle, za sada predviđa usporavanje rasta i stagnaciju potkraj sljedeće godine. U glavnoj projekciji nema recesije. Kroz turbulencije trebali bi proći manje loše od nekih susjednih zemalja koje nisu usvojile euro. Mađarska forinta je, primjerice, oslabjela već 18 posto prema euru, što uz domaću inflaciju zadaje teške udarce stanovništvu i političkom vodstvu. Ispada da je za Hrvatsku uvođenje eura, koliko god on slabio u odnosu na dolar, zaista faktor kakve-takve stabilnosti i otpornosti. Miodrag Šajatović, Lider.

Jučer (20:00)

Velike životne teme i dileme

Andrea Andrassy: Sto žena, dvjesto kompleksa – Koliko se netočno osjećate u vlastitom grudnjaku?

Kad bi na jednom mjestu skupili 100 odraslih žena (i dvjesto sisa, bravo, nikad to nismo čuli), priča ne bi bila puno drugačija – našlo bi ih se možda desetak koje su skroz zadovoljne svojim (ne)oblinama, a ostatak bi vjerojatno rekao da su se stvari mogle i bolje posložit. Da na jednom mjestu skupite 5 frendica, priča bi bila ista. Jedna bi se žalila da je ravna ko daska. Druga da želi da su manje jer se osjeća jeftino u uskim majicama. Treća da joj previše vise. Četvrta da joj vise premalo, što zvuči nelogično ali sigurno ima i takvih. Peta da ih mrzi jer ne može normalno trčat i da ju bole leđa. Eventualno bi se pojavila i šesta koja je skroz zadovoljna, ali i ona bi vjerojatno našla nešto što bi moglo bit bolje. Ja sam ova druga, inspirirana dugogodišnjim “znanjem” da su sise indikator pameti – tako sam naučila kad sam imala 10, a stvari koje naučiš s 10 nekad teško zaboravljaš… piše Andrea Andrassy za Miss7

Jučer (18:00)

Lijepo čovjek pita

Klauški: Manje Srba, manje prava. Zašto onda ne može – manje katolika, manje novca Katoličkoj crkvi?

Srbi u Vukovaru izgubit će pravo na isticanje vlastitog jezika i pisma jer im je u popisu stanovništva udio u stanovništvu grada pao ispod 33 posto. Istodobno, pao je i broj katolika. Ali to neće smanjiti prava Katoličke crkve. Pa ako se povodimo za tim pokazateljima, kao što Penava sada više ne dovodi u pitanje broj Srba u Vukovaru, zašto se onda ne bi povela rasprava o smanjenju prava Katoličke crkve u Hrvatskoj? Možda i za reviziju Vatikanskih ugovora? Budući da prava hrvatskih građana srpske ili neke druge nacionalnosti ovise o njihovu broju – što ih je manje, manja prava uživaju – tada bi jedino ispravno bilo i da financiranje Katoličke crkve, a onda i sam utjecaj Crkve, primjerice u obrazovanju, ovisi o broju katolika… piše Tomislav Klauški za 24 sata.

Jučer (15:00)

Spot recenzija

Dežulović: Lamentacija Valenta Žganca

Piše Boris Dežulović u svojoj kolumni Srpska posla o novom spotu fudbalske reprezentacije Srbije: “U prvoj sceni tajanstveni neki šumski čovek sa pravim, živim orlom krstašem na desnom ramenu stiže na Banjsku stenu iznad kanjona Drine, odakle ptičurina dalje mora sama. Već u sledećem kadru eto je tako u Holandiji, gde u klasičnoj sačekuši presreće Dušana Tadića, kapitena Ajaksa i srpske reprezentacije: orao glasno drekne, a ovaj razumevši poruku otrči ravno kući da spakuje stvari… Ima Krleža i o takvoj mobilizaciji lep jedan pasus, divnu kajkavsku “Lamentaciju Valenta Žganca zvanog Vudriga” iz romana “Na rubu pameti”. “Gda su nas četrnajste zmobilizjerali”, priseća se Vudriga priprema pred Mundijal 1914., “bili sme si kak jeden: se sami fešfajn dečki, kak z pleha zrezani! Nova obleka, novi mantlini, novo i friško rubje. I Bog moj, kefica za kmetski gubec, gda bu zelene Potjorekove slive žrl na Drini. Onda su nas ajnvagonijerali i nudline više šnofali nismo: to je vre bila strategija kaj je sad dojti imalo, i tu vre plehmuzike čuti bilo ni, flanšbira bilo ni, ‘marširala, marširala’ ni vrag več tu popeval ni!”… Dežulović

Jučer (13:00)

Here's Johnny!

Ante Tomić: Himna onih koji mlate žene je ‘Sutra mi sude zbog ljubavi lude‘. Žrtva je, osim batina, dobila savjet države – da se sakrije

Muškarac je metalnim utezima prebio suprugu ispred njihove dvoje male djece i zbog toga je osuđen na pet godina zatvora. Kazna mu uskoro istječe, možda ga zbog dobrog vladanja puste i ranije. Ne treba vjerojatno posebno napominjati, oni koji utezima mlate žene poznati su po dobrom vladanju. Žrtvi se, s druge strane, savjetuje da preseli jer je on saznao gdje ona sada živi i opravdano se strahuje da će je, dočim se ponovno nađe na slobodi, potražiti i dovršiti ono što je prethodni put propustio. I policija i socijalna služba preklinju ženu da promijeni adresu. Jer kad kreten izađe iz zatvora, i socijalni radnici, i policajci, i državno odvjetništvo, i pravobranitelji i sudovi, do jedna hrvatska institucija će pred njim biti nemoćna. I pendreci i pištolji i lisice, sve je badava, nema nikakvog načina da se kreten zaustavi. Jednodušan je zaključak da će je on ubiti, to je sigurno kao dva plus dva jednako četiri, i jedino što institucije u ovoj prilici mogu napraviti je uputiti ženu da se negdje anonimno pritaji i ne izlazi bez perike i velikih tamnih naočala. Trijumf je pravne države, najbolje što je jedna građanka i porezna obveznica za svoj novac dobila, savjet “tko se nije skrio magarac je bio”… piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.

Ponedjeljak (20:00)

Zato što može

Starešina: Zašto Viktor Orbán može bez kazne činiti ono što drugi ne mogu?

Nakon ruske invazije na Ukrajinu Orbán je započeo svoj prvi geopolitički sukob, i to ni više ni manje nego sa SAD-om. Početno suzdržano oponiranje prošli se tjedan zaoštrilo kad je napao Ameriku da pretvara ‘lokalni slavenski sukob‘ u globalni rat samo zato da bi oslabila Europu. No ta velika kaznena prijetnja trajala je otprilike dva dana. Orbán jest jedini istinski državni lider u aktualnoj europskoj političkoj nomenklaturi koja se danas sastoji od političkih vršitelja dužnosti kreiranih po mjeri postmodernih država i EU. Postao je istinski lider mimo planova političkog mainstreama. Zahvaljujući izoštrenu političkom instinktu prepoznavao je političke prilike i iskoristio ih maksimalno za ostvarenje svojih ciljeva. No osjetio je i kad se treba suprotstaviti tom mainstreamu, koji ga je politički oblikovao, da bi ojačao vlastiti leadership i mađarske interese onakve kakve ih on vidi. A Orbán vidi mađarske interese u obnovi utjecaja staroga Ugarskog Kraljevstva. Višnja Starešina za Lider.

Ponedjeljak (09:00)

A noćenja u hotelu Remetinec sve više

Krušelj: Dok u normalnim zemljama vlast zbog korupcije pada, kod nas malo izgubi na rejtingu

Nakon afera zbog kojih u ozbiljnim zemljama ekspresno padaju vlade, u Hrvatskoj je vladajuća stranka, možete li vjerovati po tisuću i treći put, u minusu čak 1,3 posto. Sada je samo duplo bolja od ‘nikud nikam’ i ‘ajme majko’ beznadnog SDP-a, koji se pod Grbinovim liderstvom nikako ne uspijeva pomaknuti nabolje. Glavna se oporbena stranka opet bavi samo sobom pa ispada da izbacuju više dužnosnika, doduše s pravom, nego što ih HDZ stigne isključivati zbog svojih nagomilanih afera. Zato nepovjerljivo biračko tijelo, naviklo da svaka SDP-ova vlada treba barem godinu-dvije da shvati gdje sjedi i što uopće radi, ne vapi za prijevremenim izborima. Željko Krušelj za Glas Podravine.

Petak (18:00)

Tamo neki ljudi na čelu nekih tamo funkcija

Lovrić: Trio fantasticus na čelu Hrvatske

Šef je hrvatske države, procurilo je nedavno, u Brdu kod Kranja na marginama regionalne inicijative, summita zemalja zapadnog Balkana, lanuo da u Srebrenici nije bilo genocida. Pantovčak je informaciju prvo demantirao, tvrdeći da je riječ o laži, ali je potom Milanović izašao pred novinare i praktično sve potvrdio. Nema Hrvatska problema samo sa svojim predsjednikom. I druga dva politička prvaka – predsjednik Sabora i predsjednik Vlade – pokazuju slične kapacitete. Premijer upravo eskalira u svom pokušaju kriminaliziranja opozicije. U tom protudemokratskom gardu ovih je dana dobio snažnu potporu s čela Sabora. Gordan Jandroković kao šef parlamenta sam je sebi dao pravo da izgonom iz sabornice sankcionira legitimnu opozicijsku retoriku. Njegova intervencija, zajedno s nekim drugim sličnim ispadima, govori da HDZ više nije sposoban podnijeti nikakvu kritiku, tvrdi Jelena Lovrić za Nacional.

22.09. (22:00)

Hej čitatelju, jesi li već zaboravio na INA-u?

Vučetić: HDZ je stranka koja djeluje kao inkubator korupcije

Mediji dobrim dijelom formiraju naše stavove. Jako malo je medija koji žele čitatelje koji misle, oni uglavnom misle umjesto čitatelja, zato im posreduju zaključke i vrijednosne sudove o nekome ili nečemu. Državni teroristi financiraju medije da prikrivaju skandale ili da ih medijski tako obrade da izazovu burnu, kratkotrajnu i brzo izgarajuću reakciju. Vijest da je netko, prije nekoliko dana, u Ini ukrao milijardu kuna, primjer je takvog skandala. Danas ta vijest nikome ništa ne znači. Taj skandal je dobio pravo javnosti u kontroliranim uvjetima, da se ne napravi nikakva šteta onima koji su maligni, ali daleko bolji od nesposobnije alternative. Marko Vučetić za Autograf.

22.09. (12:00)

Vratiti im uzeto

Šajatović: Ekstraprofit- Bolje ratni zajam nego ratni porez

Val državnog intervencionizma, potaknut posljedicama ruske agresije na Ukrajinu, širi se Europom. Zbog enormna rasta cijena energenata gotovo i nema zemlje u kojoj nije uveden neki oblik zamrzavanja cijena. Postoji, međutim, jedno područje državnog intervencionizma s kojim se ne treba igrati. Prije čijega korištenja treba dobro promisliti. Riječ je o ideji da se uvede izvanredni porez na, kako se to naziva, ekstraprofite tvrtki koje su ostvarile velike prihode. Naknadno oduzimanje profita porezom je poput petljanja nestručnjaka po jezgri reaktora u nuklearnoj elektrani. Uzeti poduzeću dio dobiti porezom je konačan čin. Emitirati državne obveznice s rokom vraćanja za 10, 20 ili 50 godina nešto je sasvim drugo. Miodrag Šajatović za Lider.