Utorak (18:30)

Sive eminencije

Klauški: Plenković i Grabar-Kitarović ne mogu samo oprati ruke od mržnje i nasilja

U ova dva slučaja napada na srpsku manjinu, može se vidjeti kako se riječi pretvaraju u djela. Kako retorika dovodi do nasilja i tragedije. Kako šutnja potiče mržnju. Kako se političko poigravanje nacionalizmom može preliti u batinanja, cipelarenja, prebijanja – komentira Klauški slučaj nasmrt prebijenog člana SDSS-a iz Kastva i napad na srpske turiste u Supetru (odvratno i suludo je bilo gdje, a dodatno bizarno što su se napadi dogodili u krajevima koji su bili daleko od rata).



Slične vijesti

Jučer (23:30)

Srbe na rive

Dežulović: Tko je od vas Srbin?

“Pitanje ljubopitljivih splitskih mladosti na supetarskoj rivi zapravo je ključno pitanje hrvatskog identiteta, temeljno hrvatsko pitanje Ljeta Gospodnjeg 2019., efektan odgovor na ono ‘Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?’ iz nedavne predizborne kampanje Pupovčeva SDSS-a za Europski parlament. Razmjerno jednostavno pitanje očito je u sebi krilo zamku, i vi ste je odmah prepoznali. ‘Kako je biti Srbin u Hrvatskoj? Isto kao i biti Hrvat’” – Boris Dežulović u Novostima.

Jučer (08:30)

Na izboru za mistera simpatičnosti - ne bi pobijedio

Sanja Modrić o Milanoviću kao predsjedničkom kandidatu: On da smiri ego? Ništa od toga

Da se Kolindi išta dalo dokazati, da ju se dalo redizajnirati gdje je slaba, neadekvatna i tanka, ne bi se ona sada tresla pred Miroslavom Škorom… Što nas čeka s Milanovićem, kaže nam sama analogija. Takav je kakav jest, znamo ga od ranije. Vidim kako mu neplaćeni savjetnici sugeriraju da se malo smekša i snizi. Da izbroji deset prije nego zine. Da smiri ego. Da ne udara ispod pojasa. Ništa od toga – Sanja Modrić za Telegram.

Prekjučer (08:30)

Prva rupa

Sanja Modrić: Ovaj mirovinski sustav isplati se samo zaorati bagerom

Bivša kolumnistica Novog lista počela je pisati za Telegram. Osvrnula se na mirovinsku reformu i potpise za referendum inicijative “67 je previše”: “Rastrojeni algoritam naših mirovinskih formula raspao se davnih dana i danas pruža goru sliku od poderanih gaća. Taj razbucani “sustav” ne samo da je financijski neodrživ, nego je pun oštrih nepravdi, nelogičnosti, taloga kalkulacija i najsirovijeg politikantstva”.

Srijeda (19:00)

Klauški: Veliki domoljubi u bijegu, povodom Mamića

Ljubav prema domovini oduvijek se mjerila stupnjem koristi koju neki domoljub može iz te svoje domovine iscijediti. Jesu li to MOL-ovi milijuni ili Dinamovi milijuni ili Agrokorovi milijuni, jesu li to dvorci i računi, političke fotelje i poslovna carstva, je li to zaštita od kaznenog progona ili pošteda od poreza… Domovina je tamo gdje leži najveća korist – piše Tomislav Klauški za 24 sata

Srijeda (18:00)

Andrassy: Zašto curice danas izgledaju kao da imaju 40 godina?

Da mi je netko u sedmom razredu rekao da ću svaki tjedan pisat malo bezobrazniju verziju zadaćnice i da će se ono što pišem čitat na plaži, ne bi mu vjerovala. Nego, neki dan sam pronašla svoju sliku iz šestog razreda. Potresna je – točno onakva kakva treba bit. Ništa bolje nije ni sa šesnaest… – piše Andrea Andrassy svoj tijek misli za 24 sata i otkriva kako je izgledala kao vrlo mlada umjetnica.

Srijeda (09:30)

Jergović: Uloga štakora i kljusadi u investicijskom preporodu Zagreba

Kljusinama se, dakle, gradonačelniku čine konji koje gledamo dok prolazimo pokraj hipodroma. A kako je on toliko puta izabran i potvrđen od većine građana, njegovim očima možete vjerovati više nego svojim vlastitim. Bolje će vam tako biti, jer će se nastavak priče odviti po njegovoj, a ne po vašoj volji. I još ćete zaboraviti da ste imali neku volju… Zagreb/Beograd na vodi je po definiciji svojoj nezaustavljiv. Kao agresivni, invazivni Manhattan na mozgu – piše Miljenko Jergović za Jutarnji (i svoj jergović.com)

Srijeda (07:30)

Dežulović: Imbecili, debili i Černobili

Ja, recimo, nisam ni shvaćao da se “Černobil” može čitati ikako drugačije nego kao obdukcija bezumnog totalitarnog sustava koji cijeli počiva na laži. Ukratko, serija o suvremenoj Hrvatskoj. Ako je, naime, distopija o černobilskoj katastrofi priča o čudovišnom sustavu sazdanom na konceptu partijske poslušnosti i političke podobnosti ispred razuma i struke – a jest – onda vam nema druge nego pogledati tu seriju ponovo, iz tog ključa: to je, drugovi i drugarice, serija o sovjetskoj Hrvatskoj. Priča je to o HDZ-ovoj Hrvatskoj od prve epizode, kad se u podzemnom skloništu u Černobilu nakon eksplozije okuplja lokalni partijski komitet… – iščitava razine HBO hit serije Boris Dežulović u novoj kolumni za N1.

Ponedjeljak (14:30)

Izvorno hrvatsko

Klauški: ‘Tko je ovdje Srbin?’ To je, eto, ova Hrvatska po mjeri čovjeka

“Ne možete prodati brend, morate ga živjeti i biti uvjerljivi”, poručila je nedavno Kolinda Grabar Kitarović, govoreći o brendiranju Hrvatske. “Na unutarnjoj sceni moramo živjeti taj brend”, kaže predsjednica, “unaprijediti institucije i kvalitetu života i životni optimizam, a u vanjskoj politici mijenjati imidž Hrvatske”… Hrvatska može biti “zemlja po mjeri čovjeka”, samo ako taj čovjek nije Srbin, Cigan, musliman, imigrant, ljevičar, liberal, ateist… Ili žena – piše Tomislav Klauški za 24 sata.
Još o temi: Biografija gradonačenice Supetra, Telegram, razgovor s gradonačelnicom, Index

Ponedjeljak (08:30)

Hvala i doviđenja

Pavičić: Deset godina od vjerojatno najneobičnije tiskovne konferencije nekog europskog premijera

Taj veliki usisavač antikorupcijske kampanje usisavao je sveučilišne profesore, državne tajnike, gradonačelnike, župane, cijeli niz ministara, da bi na koncu došao i do glave same: do samog Sanadera… Naivniji – ja među njima – tih su godina mislili da je čir istisnut. Mislili su da se društvo riješilo dječje bolesti te da smo se kao zajednica koja sazrijeva pospremili u podrum još jednu užasnu stečevinu užasnih devedesetih… A danas treba reći da za taj povratak na staro ključnu krivnju ne nose ni ustaše ni fašisti, nego jedan pristojni, proeuropski centrist – Andrej Plenković… – napisao je jako dobru kolumnu Jurica Pavičić za Jutarnji.

Ponedjeljak (06:30)

Boris Dežulović: Bijela desetka

Sjajnu posvetu preminulom Jurici Jerkoviću napisao je, kako samo on može, Boris Dežulović na Novostima: Jure je onda pokazao kako to rade ‘desetke’. U sedamdesetoj minuti primio je jednu loptu na trideset pet metara od gola, povukao je korak-dva i onda desnicom zakucao vrataru Félixu u rašlje za konačnih 2-2. Ono što je cijeli svijet, gledajući prijenos iz Rija, očekivao od Peléa, uradio je naš Jure iz Radunice. Brazilski O’Globo sutradan je objavio kako ‘ljepši gol Maracanã nikad nije vidjela’…