Klauški: Putin možda gubi u Ukrajini, ali njegovi štićenici i sljedbenici pobjeđuju u Srbiji i Mađarskoj - Monitor.hr
04.04.2022. (15:00)

Putinčići

Klauški: Putin možda gubi u Ukrajini, ali njegovi štićenici i sljedbenici pobjeđuju u Srbiji i Mađarskoj

Jednim dijelom, bili su to mali referendumi o Vladimiru Putinu. O njegovoj vladavini, političkim metodama, ambicijama i diktatorskim sklonostima koje su kulminirale invazijom na Ukrajinu, razaranjem, ubijanjem, ratnim zločinima, kao i izoliranjem Rusije od Zapada. I na tim mini referendumima trijumfirali su Putinovi politički štićenici, sljedbenici, saveznici i politički klonovi. Umjesto da Putinove štićenike i saveznike stigne kazna zbog ruske agresije i zločina u Ukrajini, da se birači osvijeste na putinovske metode vladanja u Srbiji Mađarskoj, Vučić i Orban dodatno su učvrstili vlast u svojim zemljama. Putinovi recepti vladanja još jednom su polučili uspjeh. Time je još jednom potvrđeno staro pravilo: što su autokrati i diktatori duže na vlasti, to ih je teže svrgnuti ili smijeniti… – piše Tomislav Klauški za 24 sata.


Slične vijesti

Danas (10:00)

Radije pasivno čekamo druge

Šajatović: Europo, sama si na svijetu, uozbilji se

Američki su glasači na izborima za predsjednika rekli svoje. Europljani su tjednima drhtali, a bit će kako će biti. Vrijeme je da EU krene od toga da je sâm na svijetu. Eno prijedloga Marija Draghija što da se radi. O tome treba mozgati, a ne nagađati kako će nas tretirati Washington. Draghi je poručio da će EU trebati masovno investirati kako bi zaustavio sve veće zaostajanje za Sjedinjenim Državama i Kinom. Investicije bi Unija trebala financirati zajedničkim zaduživanjem prema uzoru na instrument EU sljedeće generacije, koji je osmišljen za oporavak od pandemije. Čitajući Draghijeve prijedloge, a znajući kako funkcionira ekipa u Bruxellesu i kako je teško postići dogovore zemalja članica, može se javiti i malodušnost. Nevjerica da Stari kontinent može ubrzati svoje stope rasta. Pa je onda bavljenje konkurentnošću, koje u dijelu ima i vrlo ozbiljan dio vezan uz obrambenu europsku sigurnost, nekima gubljenje vremena. Zašto trošiti mozak kad spasa ionako nema? Miodrag Šajatović za Lider

Prekjučer (09:00)

Reći popu pop, a bobu bob

Zrinka Pavlić o kulturi otkazivanja: Ne može više čovjek nikog ni uvrijediti, a da ga ne pozovu na red

A i gdje su oni divni, bezbrižni dani kad si mogao ženi dobacit nešto bezobrazno o dekolteu, nogama i dupetu pa da se svi radosno smiju dok se ona crveni? Sad odmah ispadaš prasac i kadrovska služba te zove na razgovor. A što se poznatih i slavnih tiče – koga briga je li moj omiljeni pjevač drpao 16-godišnjakinje? Valjda je važnije da pjeva dobre pjesme! Zar ne? Šalu na stranu, samo upozoravanje na to da nešto nije okej – nije nikakav progon, cenzura, ograničavanje slobode govora niti ono neologističko kanceliranje. To nije cancel kultura. To je korekcija. Čak i kad se naljute na vas, da. Zrinka Pavlić za tportal ukazuje kako neki ‘kanselirani’ poznati i nisu uvijek nužno otkazani, iako su ispravno etiketirani kao zlostavljači, silovatelji ili širitelji mržnje i netolerancije, dok je na druge organizirana pretjerana hajka.

Ponedjeljak (13:00)

Ukoliko se odluče ploviti nepoznatim vodama

Dežulović: SOS za Slavoniju

SOS za istok Hrvatske: Slavonija postala siromašnija od Srbije! – glasio je novinski naslov, i Hrvatima su nakon trideset pet godina konačno osvijestili razmjere propasti njihove žitnice, kako su joj tepali u vrijeme kad je tom slavnom povijesnom regijom još raslo žito i talasalo ono davno zlatno klasje iz preporodnih pjesama i učeničkih sastavaka. Ništa kataklizmu slavne Slavonije Hrvatima nije osvijestilo kao posljednji izvještaj Eurostata, koji kaže da je gotovo trećina Slavonije siromašna ili na granici siromaštva. Ima o tome – o SOS-u za Slavoniju – poučna jedna povijesna priča, koja počinje u osvit prošlog stoljeća, siječnja 1904. godine.

Na historijski Slavonijin SOS odazvali su se brodovi Prinzess Irene i Batavia, spasivši svih četiri stotine putnika, a britanski Board of Trade pokrenuo je uskoro istragu koja će pokazati kako je “Slavonia bila deset i pol milja izvan predviđenog kursa, ploveći brzinom neprilagođenom vremenskim uvjetima”. Prije nego što je proglašena totalnim gubitkom i prepuštena moru, iz brodske je olupine prema pedantnom zapisniku spašeno ukupno četiri stotine vreća kave, dvjesto bačava ulja i dvadeset pet poljoprivrednih strojeva – sve što je ostalo iza oronule, propale, uništene i napuštene Slavonije. Boris Dežulović za Novosti

Nedjelja (19:00)

Glazbeni program u podbačaju

Jagatić: Muzika za gluhe, slijepe i nijeme urednike HRT-a

Ako nečega ima u velikim količinama u Hrvatskoj onda su to sigurno bez svake sumnje glazbeni festivali posvećeni svim glazbenim žanrovima. Vrhunac glazbene produkcije HRT-a je prijenos DORE i Eurosonga, dodjela nagrade Porin, show program poput The Voicea ili pak A strane i to je to. Što se doista događa na sceni, tko puni dvorane, čiji su koncerti najposjećeniji, koga muzički kritičari najviše hvale, tko su nove zvijezde u usponu je za njih nevažno. Samo u Zagrebu su ove godine nastupili Grace Jones, Khruangbin, Steel Panther, The Hu, Thievery Corporation, Body Count, Dropkick Murphys, Einstürzende Neubauten, Jesus and Mary Chain, Nick Cave itd. Jazz zvijezde dolaze sa svih strana svijeta, a nije nešto popraćen niti INmusic. Dosta je neobjašnjivo i teško za shvatiti zašto se u programu Hrvatske televizije ne nalazi niti jedna jedina emisija posvećena aktualnoj hrvatskoj pop rock sceni. Jednako teško kao i shvatiti zašto ne informiraju svoje gledatelje o događanjima i zvijezdama (ne uključujući skandale) s globalne pop rock scene. Dubravko Jagatić za Muziku

Nedjelja (12:00)

Parkiralište kao ogledalo demokracije

Jergović: Kratka povijest parkiranja u Zapruđu

Baveći se parkiranjem u središtu grada gradonačelnik Tomislav Tomašević i skupina Možemo!, pod kojom je i Zagrebparking, uvela je kvartovsko parkiranje u centru, te je u još nekim dijelovima Novog Zagreba uvela naplatu parkiranja. Na molbe i potpise građana iz Zapruđa su se oglušili, iz čega se može zaključiti da je ovom kvartu namijenjena sudbina slobodnog javnog parkirališta onih koji pristižu u Zagreb i kojima je parkiranje po zatvorenim javnim garažama skupo, kao i radnicima iz okoline, koji u grad dolaze u svojim autima. Zapruđe time, i ne samo time, postaje žrtvovana gradska periferija, bezvrijedna u svakom pogledu, postaje predgrađe Jakuševca, odbačeni i žrtvovani kvart, gdje po potrebi možemo odložiti svoje četverokotačno smeće.

Trabunjanje o izborima kao o prazniku demokracije prikriva suštinu njezina nefunkcioniranja. Smjenjujući jedne da bismo, ukoliko nas je baš mnogo, postavili druge, ne postižemo ništa ukoliko su i jedni, i drugi savršeno neosjetljivi na demokratsku svakodnevicu. Da nisu bili previše zadrti, i da su imali televiziju i društvene mreže, i Staljin i Hitler mogli su si dopustiti po jedan praznik demokracije svake četiri ili pet godina. Činjenica da mi u Zapruđu ne možemo ispred svojih zgrada parkirati svoje aute, a to smo mogli prije nego što je započela naplata parkiranja u Središću, pitanje je jedne loše politike. Miljenko Jergović za soj blog

Subota (20:00)

Nezgodni Facebook postovi i miris napalma ujutro

Drago Pilsel: Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu

Naime, Bero, kako ga svi zovu u redakciji, mi reče da je Nacional u ozbiljnim financijskim problemima, da pokrenuti radio jako puno košta, da mora ”rezati troškove” (spominjao je i priloge koje idu uz Nacional) i da, eto, nisam ja nešto krivo učinio nego, tako, da mi se mora zahvaliti i neko vrijeme ukinuti moju (religiološku) kolumnu. Posljednju takve vrste (gdje se progovaralo o crkvenim anomalijama) u hrvatskim tiskanim medijima. Tako sam se dvoumio, sve do petka, javno progovoriti i iznijeti navodno službeni razlog ”izlijetanja u zavoju”. U petak sam prelomio i na Facebooku napisao objavu nakon koje je uslijedila Berina, po meni ružna, reakcija. Ostalo je u zraku da bi možda Bero popustio pritiscima ili sugestijama iz visoke crkvene adrese, zbog jedne od kolumni. Ja to ne vjerujem: mislim, to jest, volio bih i dalje vjerovati da je Bero nesklon takvim kompromisima. Bez obzira na svemu ja smatram Berislava Jelinića važnim imenom našeg novinarstva i imam razumijevanje za ono kroz što sada prolazi. Drago Pilsel za Autograf.

Subota (19:00)

Dobar dio nacije pati od toga

Basara: Traktat o monomaniji

Mo­no­ma­ni­ja je pa­r­ci­jal­ni men­tal­ni po­re­me­ćaj obe­le­žen op­sed­nu­to­šću jed­nom je­di­nom stva­ri ili ide­j­nim sa­dr­ža­jem, sve do op­sed­nu­tos­ti tim ira­cio­nal­nim ko­m­ple­k­som mi­sli kao fi­k­snom ide­jom; to je bo­le­sni na­gon za isti­ca­njem sa­mo­ga se­be kao izu­ze­t­ne li­č­nos­ti, ili na­gon za be­smi­sle­nim ra­d­nja­ma. Pre­po­zna­je­te li u ovoj de­fi­ni­ci­ji ne­kog iz svo­je bli­že i da­lje oko­li­ne ili mo­žda ne­ku li­č­nost iz svih obla­sti ži­vo­ta i ra­da. Ako ne pre­po­zna­je­te, to zna­či da ste i sa­mi mo­no­man. Mo­je in­te­re­so­va­nje za fe­no­men mo­no­ma­ni­je da­ti­ra s kra­ja osa­m­de­se­tih go­di­na XX ve­ka, ka­da sem se na­šao zdra­vo uzi­bre­ćen – što sa­mo go­vo­ri ko­li­ki sam bio mlad ma­j­mun – či­nje­ni­com da su di­l­be­ri/ke ko­ji su do ju­če bi­li op­sed­nu­ti di­ja­le­k­ti­č­kim ma­te­ri­ja­li­z­mom, Ti­tom i par­ti­jom, sle­de­ćeg da­na pos­ta­li op­sed­nu­ti pra­vo­sla­vljem – pa­r­don, sve­to­sa­vljem – i na­ci­jom. Svetislav Basara

31.10. (19:00)

Zaokret za 180 stupnjeva nekadašnjeg 'Princa tame' - u slast

Jergović: Davor Butković i život u skladu s Kultom Plave Kamenice

Usporedo s političkim novinarstvom, Butković se još u ona davna vremena počeo baviti vinima, gastronomijom i restoranima. Prvi je ozbiljno i sustavno o tome počeo pisati, dražeći i time maštu svojih protivnika. Pjenušci, kavijar i guščja pašteta u našeg svijeta izazivaju gnjev, pogotovu među onom društveno-politički angažiranom čeljadi, koja ima novca za sve troje, ali drži da se ovakve stvari konzumiraju potajice. On se, međutim, raspričao i raspisao, i s vremenom stvorio je cijeli jedan metajezik hrvatske novinske enologije i gastronomije, koji će, kada za to dođe vrijeme, malo-pomalo preuzeti i njegovi dojučerašnji neprijatelji. U neka doba je s najužim suradničkim klubom – koji je, koliko znam, a mislim da dobro znam, brojao još jednu jedinu osobu – pokrenuo portal Kult Plave Kamenice, u čijem podnaslovu kao moto stoji “Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji”.

Pritom, on doista, kada je o hrani i piću riječ, nije ni sektaš, ni elitist. Na Kultu Plave Kamenice, tom jednom od najugodnijih i kulturno najinstruktivnijih mjesta na ukupnom hrvatskom elektronskom premrežju, čitat ćete, možda, mitove i legende kako se nekad jelo u Nomi, kod Renéa Redzepija ili, u zagrebačkoj mitološkoj interpretaciji, u Marcellinu, kod Marija Čerhaka, ali će vam u istom tonu, uz jednako poštovanje, biti iznesena pripovijest o Tvornici pljeskavica kod Koste. Miljenko Jergović za svoj blog

31.10. (12:00)

Poslovna tajna kojom se rado hvalimo

Andrassy: Je li stvarno neizbježno da ljudima javite da vam je njihov mjesečni budžet u kategoriji sitniša ili je to nešto što se može prešutit?

“Koliko zarađujete po objavi?” – sigurno ste barem jednom naišli na video u kojem se određenog influencera nasred ceste pita o zaradi, a sigurno ste vidjeli i da neki od njih jedva dočekaju odgovorit u tisućama. Tisuću eura, dvije tisuće, tri po jednoj objavi, a nekad se pitanje odnosi i na mjesečnu zaradu pa tu imamo brojke od pet, deset, nekad i trideset tisuća – i neka, veoma bravo, nije kao da pričamo o političarima koji su to otuđili iz proračuna ni ukrali iz tuđih usta, ali svejedno se ne mogu zapitat koji je ljudima… vrag?

Svatko tko odgovori na pitanje o (velikoj) zaradi to radi vrlo ponosno, kao da je jedva dočekao priliku da se pohvali, što možda i nije sasvim pogrešno jer treba bit ponosan na svoje uspjehe, ali što bi ikome falilo da taj ponos ostane privatan? Pogotovo u Hrvatskoj, zemlji u kojoj mnogi krajeve krpaju zaduživanjem i plastičnim bocama. Andrea Andrassy za Miss7

30.10. (12:00)

Menadžeri novog kova

Šajatović: Hrčci na warp-pogon

Digitalizacija i sve što sa sobom nosi tjera današnje menadžere da u poslovnom smislu trče sve brže. Kao hrčci u kotaču. Od njih se traži da imaju supermoći u inovativnosti, digitalnoj transformaciji, tetošenju zaposlenika, zadovoljavanju kriterija ESG-a, samoobrazovanju… Nije čudno što mnogi ‘puknu ko kokice‘. Ne može ni natprosječan ljudski mozak slijediti brzinu kojom digitalizacija transformira biznis. A onda cijele poslovne zajednice upadaju u ‘hrčkovu zamku‘. Svaki u svom biznisu ubrzava procese. Svi nastoje biti što brži i cijelo vrijeme na raspolaganju. Generacije menadžera pred mirovinu često svoje 20-ak godina mlađe nasljednike ocjenjuju kao neotporne. Svako malo neki završi u burnoutu. Koliko god mi stariji prolazili kroz velike izazove, oni su dolazili i prolazili. Ove mlađe sustiglo je digitalno prokletstvo. A njegovoj vladavini ne nazire se kraj. Miodrag Šajatović za Lider.