Klauški: 'Tko je ovdje Srbin?' To je, eto, ova Hrvatska po mjeri čovjeka - Monitor.hr
10.06.2019. (14:30)

Izvorno hrvatsko

Klauški: ‘Tko je ovdje Srbin?’ To je, eto, ova Hrvatska po mjeri čovjeka

“Ne možete prodati brend, morate ga živjeti i biti uvjerljivi”, poručila je nedavno Kolinda Grabar Kitarović, govoreći o brendiranju Hrvatske. “Na unutarnjoj sceni moramo živjeti taj brend”, kaže predsjednica, “unaprijediti institucije i kvalitetu života i životni optimizam, a u vanjskoj politici mijenjati imidž Hrvatske”… Hrvatska može biti “zemlja po mjeri čovjeka”, samo ako taj čovjek nije Srbin, Cigan, musliman, imigrant, ljevičar, liberal, ateist… Ili žena – piše Tomislav Klauški za 24 sata.
Još o temi: Biografija gradonačenice Supetra, Telegram, razgovor s gradonačelnicom, Index


Slične vijesti

Danas (18:30)

Gospođa RH u naponu snage

Viktor Ivančić: 30. svibnja

Ako je već datum Dana državnosti razlog žestokih sporenja, pa svaki Hrvat ima o tome neku svoju ideju, moj je prijedlog da to bude 29. veljače. Tako bismo Dan državnosti slavili jednom u četiri godine, u olimpijskome ritmu. Značajno bismo smanjili troškove, intenzitet polemika i količinu nacionalnog kiča po glavi stanovnika – piše Viktor Ivančić i nabraja (u više paragrafa) sve greške prvog desetljeća države.

Danas (09:30)

Aleksandar veliki

Basara: Magija reči

Aleksandar Vučić je pre svega magična reč, rođena sestra plejade bivših magičnih srpskih reči, od kojih ću navesti samo neke – „Tito“, „partija“, „narod“, „ćirilica“, „Kosovo“, itd. tušta ih je i tma. Magija napred navedenih reči – uključujući i reč Vučić – funkcioniše na principu Pavlovljevog džukca koji na zvuk zvonceta počne da luči želudačnu kiselinu, što će reći da polovina SNiS-a na pomen neke od magičnih reči počne da luči radost, ushićenje i topla ljudska osećanja, dočim druga polovina počinje da luči jed, žuč i otrov – piše Svetislav Basara i, uf, što bi se ovo lako moglo primijeniti i nedaleko drugdje.

Danas (01:30)

Predizborne finese

Klauški: Željko Kerum ide s onim tko pobijedi. Andrej Plenković kad pobijedi ide s kime god treba

Tko pobijedi, ja sam s njim, izvalio je Željko Kerum, najavljujući svoj izlazak na izbore. I svi se smiju njegovu zdravoseljačkom nastupu. A ima i druga strana medalje: Plenković je, da bi pobijedio, spreman ići sa svima. I zašto je onda Kerum tako ridikulozan, a Plenković tako impozantan? Kad se zapravo sve svodi na isto: osvajanje vlasti pod svaku cijenu, piše Tomislav Klauški.

Jučer (20:30)

Za novu presudu spremni

Sanja Modrić: Javnost i vlada trebali bi pozvati DORH da djeluje u slučaju presude Thompsonu

Sanja Modrić komentira sudsku presudu prema kojoj je ‘za dom spremni’ u Thompsonovoj pjesmi umjetnička sloboda. DORH ne samo da može, nego bi bio dužan, uputiti Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti kad god smatra da je određenom sudskom odlukom povrijeđen ili neki zakon, ili odredba Ustava RH. Bude li ova prilika propuštena, spremimo se na to da ćemo mi biti jedina zemlja EU u kojoj se na fašističku simboliku gleda blagonaklono ne samo na koncertima u mračnim dvoranama, nego i usred hrvatskih sudova.

Jučer (01:30)

HDZupcija

Dežulović: Mangupi u našim redovima

Premijer i predsjednik HDZ-a koji je organiziranom kriminalu poručio kako “neće više mirno spavati” zvao se Ivo Sanader; premijer i predsjednik HDZ-a koji je organiziranom kriminalu poručio da je “dosta korupcije” zove se Andrej Plenković. Ima li još bitnijih razlika između ova dva slučaja? Zapravo nema: obje su izjave bile zapravo neslužbeni početak predizborne kampanje – piše Boris Dežulović koji sugerira (ako nekome nije jasno) da je korupcija dio HDZ-ovog sustava vladanja, a da su hapšenja za korupciju marginalna i isključivo za predizborne potrebe.

Prekjučer (20:30)

Aleksandar Predstečajni

Basara: Stečajni model

Bilo je potrebno dvesta i kusur godina haluciniranja, bulažnjenja, pravljenja Velike praćenog uništavanjem i pljačkama (koliko toliko) postojeće Srbije, decenije i decenije improvizacije, drtljavosti, raspirivanja osionosti, bulažnjenja o identitetu i državotvornog lopovluka da bi se kao kruna svega toga ustoličio Visoki Upravnik. Onaj ko nije u stanju – a srpsko društvo očigledno nije – da sagleda pravi uzrok nedaća, osuđen je da zauvek podnosi posledice – piše Basara o Srbiji, a mogao je slično tako i o ovoj jednoj susjednoj državi gdje imamo iluziju izbora, demokracije i pravde.

Prekjučer (16:30)

Hadezeanski kalendar

Dežulović: Zaboravljene tajne hrvatske državnosti

Datum 30. svibnja u povijesnom je smislu prijeloman i važan samo kao Dan dolaska HDZ-a na vlast. Ništa više, ništa manje. Istina, nije toliko historijski veličanstveno kao Dan državnosti, ali – kako ćemo shvatiti u sljedećih trideset godina – nije ni nevažno. I barem je točno – osvrće se i Boris Dežulović na problem datuma proslave Dana državnosti (kaže on da je važniji 9. svibnja kad je 1944. formalno proglašena Federalna Država Hrvatska).

Prekjučer (01:30)

I da se ne zove ruža isto bi mirisala...

Tomić: Škoro i Raspudić – nakalemljeni Hrvati

Raspudića i Škoru, pomislio sam jutros na Pazaru, trebalo bi nacrtati za agronomski udžbenik i pozvati nekog učenog da poljoprivrednim proizvođačima, voćarima, vinogradarima i maslinarima objasni postupak kalemljenja, cijepljenja ili navrtanja. Time se mijenja sorta loze, masline ili voćke, biljka je dolje u korijenu jedno, a gore u krošnji nešto drugo. Lako se prevariti u njezinu istinsku prirodu, piše Ante Tomić.

Srijeda (17:30)

Josipa Rimac je samo posljednja u nizu

Rašeta: Život HDZ-ovaca je kao vječiti praznik, oni mogu raditi što žele

HDZ je preuzeo sve ustanove države i pretvorio život svojih članova u vječiti blagdan. Kažu da Dostojevski ovdje nikad ne bi napisao ‘Zločin i kaznu’ jer kazne za zločine nema. Na robiji je samo Sanader. Bez demontaže tog sustava nema budućnosti, a demontaže sustava nema sve do razgradnje stranačke države, u što se Hrvatska definitivno pretvorila ili, bolje reći, iz čega nikad nije ni izašla, piše Boris Rašeta.

Srijeda (01:30)

I tamo onda počiste milijune

Raos: Nepravomoćno osuđeni ne mogu biti čistačice u školi, ali – mogu u Sabor

Za Sabor se ne mogu kandidirati osobe koje su bezuvjetno osuđene na više od šest mjeseci zatvora, kao i za osobe osuđene za zločine protiv čovječnosti i ljudskoga dostojanstva, za ubojstva i djela protiv službene dužnosti. S druge strane, pri zapošljavanju na razna radna mjesta, mora se priložiti potvrdu o nekažnjavanju koja dokazuje da se protiv nekoga u danom trenutku ne vodi kazneni postupak. To znači da vas već i nepravomoćna presuda može koštati potencijalnoga radnog mjesta, ali se komotno možete kandidirati za Sabor – Višeslav Raos ističe apsurd (a onda se ne bismo smjeli čuditi kakvi ljudi završe ondje, zar ne?!).