Nije to bez vraga
Književna osveta iz pepela: Kako je Bulgakov tajno stvorio remek-djelo koje cenzura nije uspjela spaliti
Majstor i Margarita nije samo vrhunac ruske književnosti 20. stoljeća, već i jedno od najneobičnijih, najzabavnijih i istovremeno najdubljih djela svjetske literature. Mihail Bulgakov ga je pisao tajno, u mračnim godinama Staljinove diktature, svjestan da ga nikada neće vidjeti objavljenog za života. Roman prati svojevrsnu ljudsku inkarnaciju Đavla, Wolanda koji je u posjetu Moskvi. u pratnji bizarne družine (u kojoj je i golemi mačak Behemot koji govori, pije votku i igra šah). Oni unose potpuni kaos među korumpiranu, licemjernu i ateističku sovjetsku elitu.
Ovaj roman, koji mnogi svrstavaju pod “magični realizam”, istražuje vječna pitanja o borbi dobra i zla, prirodi istine te ljudskoj slabosti. Ključna poruka romana bavi se kukavičlukom, koji Bulgakov naziva “najstrašnijim porokom” još od Poncija Pilata. Kroz lik Wolanda i njegove družine, Bulgakov je zapravo ogolio apsurd i okrutnost sovjetskog režima. Cenzura, nestanci ljudi preko noći i opća paranoja u romanu su prikazani kroz satiričnu prizmu “magije”. Pokraj poruka o ljudskoj prirodi i društvu, vjeruje se da se kroz roman Bulgakov obračunao sa svojim suvremenicima, književnom elitom koja nije željela objavljivati njegova djela.
Premda po struci liječnik, život u Sovjetskom savezu bio mu je težak te je živio u stalnom strahu od uhićenja. Bulgakov je na Majstoru i Margariti radio punih dvanaest godina, sve do svoje smrti. U trenucima očaja, prvu verziju romana čak je sam spalio u peći (baš kao što njegov Majstor spali svoj rukopis), no kasnije ga je ponovno napisao iz sjećanja. Roman je diktirao svojoj supruzi Jeleni čak i kada je potpuno oslijepio pred kraj života. Recenzija na Literaturi, The Exiled Soul… roman ima i temu na Forumu
