Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Privatni interesi ispred javnog
Krušelj: Pohvalno je i odgovorno što su novinari izašli pred Banske dvore da bi se suprotstavili obmanama oko promjene kaznenog zakona
Premijer Andrej Plenković ostat će zapamćen u povijesti neovisne Hrvatske kao politički dužnosnik koji je najviše učinio na rušenju ili redefiniciji temeljnih postulata demokratskog društva. Ako bi se gledali i njegovi pokušaji koji se iz nekog razloga nisu mogli ostvariti, onda bi takva ocjena bila i radikalnija. Hrvatsko je društvo danas korumpiranije te netolerancijom i mržnjom zatrovanije nego proteklih desetljeća, točnije od okončanja Domovinskog rata. Kriminal, klijentelizam i nepotizam imaju pokrovitelje u najvišim državnim strukturama i moćnim javnim tvrtkama. Takva spoznaja u široj javnosti izaziva malodušje jer se doima da se stanje ne može mijenjati.
Kad je riječ o tome da se novinari neće progoniti za curenje informacija u takvim slučajevima, kao i da neće odgovarati ni „zviždači“ ukoliko su objavljeni detalji u javnom interesu, jasno je da tu riječ o svjesnoj obmani. Novinari i „zviždači“ bili bi pod istražnim mjerama, koje uključuju privođenja te pretragu mobitela i laptopa, možda i osobnih i poslovnih prostora, tako dugo dok se sud ne bi očitovao o javnom interesu. Prema dosadašnjem iskustvu, moglo bi to trajati mjesecima, ponekad i godinama, a poznata je i neujednačena praksa sudova u ocjeni potrebe za objavom podataka. Bilo bi, stoga, brojnih kontroverzi i skandaloznih rješenja. Željko Krušelj za Glas Podravine.






