Ladislav Tomičić: Pucajte ako vidite izbjeglice! - Monitor.hr
03.06.2018. (11:27)

Da se ne lažemo

Ladislav Tomičić: Pucajte ako vidite izbjeglice!

Viđenje Ladislava Tomičića incidenta s migrantima: “Hrvatska policija ne treba vrijeđati našu inteligenciju kad nakon incidenta poput ovog kod Donjeg Srba priču nastoji fokusirati na krijumčare ljudi. Europska politika migrante je izručila krijumčarima. Europska politika želi zaustaviti migrante po svaku cijenu, a krijumčari ljudi tu su sporedna stvar. Kod Donjeg Srba krijumčar je bio kolateralna šteta. Prava meta bile su izbjeglice u kombiju i to ne treba kriti. Europsku javnost trebalo bi suočiti s istinom: za potrebe vašeg unutarnjeg mira, naše policije su spremne ubijati i bespomoćne, ratovima unesrećene ljude. Po pravilima službe. Novi list


Slične vijesti

Danas (16:00)

Stranka demokratskih promjena, nekad bila

Pilsel: Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

Ljevica je razočarana, pa se politika odlučuje sve bliže centru. Ljevica je postala buržoaska, usvojila je praksu desnice, izgubila je etičko djevičanstvo. U mnogim zemljama razočarana omladina masovno napušta socijaliste. Mnogi se pitaju služi li danas ljevica još ičemu?! Pitate me o SDP-u? Pa to, dragi moji čitatelji, to nisu ljevičari, to su neokapitalisti. Danas, kada su obrana ljudskih prava i prava radnika tema ne samo ljevice i kada socijaldemokracija paktira s ekstremnom desnicom, da: SDP je bio spreman na koaliciju s DP-om, živimo vrijeme koje traži nova i kreativna rješenja kako bismo pobjegli od starih shema. Kada ljevica, međutim, zaboravlja da treba koristiti srce da bi obranila prava najunesrećenijih, već bira sudioništvo krupnog kapitala, luksuz milijardera iliti tajkuna, postoji opasnost da i oni na ljevici budu kušani, kao u stara vremena, da se vjeruje kako dobro uvijek dolazi s desna i kako je lijevo izdaja. Drago Pilsel za Autograf.

Jučer (12:00)

Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog bankara

Starešina: ‘Super Mario‘ Draghi drugi put u nemogućoj misiji spašavanja EU-a

Nije u svojih četiristo stranica sumorne dijagnoze stanja i preporuka za djelovanje Draghi napisao nešto što i bez tog izvještaja planeri i provoditelji europskih i nacionalnih ekonomskih politika ne bi znali: da Europa ima ozbiljan problem s produktivnošću i kompetitivnošću, osobito u odnosu na SAD i Kinu; da zaostaje u tehnološkom razvoju i AI tehnologijama, da njezino antimonopolsko čistunstvo često proizvodi korist izvaneuropskoj konkurenciji, da ima preskupu energiju, da industrija EU-a ne može biti konkurentna SAD-u dok plaća plin tri i pol puta više od industrije u toj zemlji… Spasonosni lijek koji Draghi preporučuje želi li Europa ostati ikakav faktor u globalnoj ekonomiji jest snažno i usmjereno ulaganje, i to 800 milijardi eura na godinu, u područja na kojima zaostajemo za globalnom konkurencijom. Neće svi biti zadovoljni ovom idejom, ali ako je išto znalo ujediniti EU, to je – novac, kaže Višnja Starešina za Lider.

Jučer (00:00)

Kad humor prijeđe granice... doslovno

Dežulović: Učimo srpski – adinaton

Nemate pojma šta je adinaton, a čuli ste ga bezbroj puta. Reč je o stilskoj figuri čiji naziv dolazi od grčkog ἀδύνατον, “nemogućnost”, i označava perifrazu izvedenu, kako sama reč kaže, preko granice mogućeg, nešto što nema nikakve prirodne i fizičke šanse da se dogodi. U najkraćemu, adinaton je lep način da se kaže “nikad”. Kod balkanskih naroda najčešći je adinaton “kad na vrbi rodi grožđe”, sa različitim podvarijantama. Srbi, recimo, u takvim situacijama kažu “кaд се војска на Косово врати”. Ne zna se tačno poreklo izreke “kad se vojska na Kosovo vrati”. Iako Kosovo kao kultni toponim srpske istorijske memorije sugeriše da bi fraza mogla da bude stara i do šest stotina godina, iz vremena bitke na Kosovu polju, ona nije zabeležena pre dvadeset prvog veka.

Prošle nedelje, 5. septembra, grupa srpskih patriotskih šereta blokirala je tako saobraćaj na graničnom prelazu između crnogorskog Božaja i albanskog Hani i Hotita, sve noseći divovski transparent “Kad se vojska na Kosovo vrati”. Otkud Srbija i Kosovo na granici Crne Gore i Albanije?, sledećih se dana pitala zabrinuta regionalna javnost, uopšte ne shvatajući specifični srpski smisao za humor. Kakve veze Srbija i Kosovo imaju sa Crnom Gorom i Albanijom?! Tačno onakve kakve vrba i javor imaju sa grožđem i jabukama! Boris Dežulović za Novosti.

Prekjučer (18:00)

Ruganje jednoj kulturi kao huliganska gesta

Jergović: Bečki konjušari i slovenska gospoda

Ono što je spomenuto praktično u svakoj hejterskoj i mrziteljskoj čitulji Bori Đorđeviću u hrvatskim medijima jest to da je krajem osamdesetih Slovence vrijeđao kao “bečke konjušare”, a da se onda pred kraj života preselio u Sloveniju. No, površna novinarčad nije se potrudila da traga za izvorom vlastite tvrdnje, ili za njega nije ni znala. Pjesma u ono doba strašna imala je istu onu lakoću sroka i smisla kao i sve one slavne pjesme Riblje čorbe. Samo što je sadržaj bio drugi. Šovinizam upisan u pjesmi bio je bogat i višeslojan: u njoj su i Albanci iz Starog trga, i Kocbekovi “Lipicanci”, i to ogavno govorenje iz nacionalističkog prvog lica množine… Otkud onda i odakle to lešinarsko i mrtvozorničko snebivanje hrvatskih medija nad Borom Čorbom i Slovencima? Otkud taj naš čitateljski dojam, naročito pred naslovima u nekad uglednim sabah cajtunzima, da je u tome manje denuncijacija ozloglašenog mrtvaca, a više je ruganja Slovencima. U tom ruganju je, međutim, sama srž hrvatskog nacionalizma, primitivizma, te dubokog jada i sitnodušja hrvatske kulture. Oni se, naime, rugaju velikodušnosti i širini jedne kulture. Miljenko Jergović za svoj blog.

Prekjučer (10:00)

Pitanje je dana kad će Marija napisati post da joj je Ivana rekla da je vidjela da je 'smeđi' Glovo dostavljač nešto napravio...

Jokić: U Springfieldu migranti jedu pse i mačke, laže Donald Trump. A što u Hrvatskoj rade strancima?

Priča o glasinama da Haićani u Ohiju jedu pse i mačke koja od obične objave na društvenoj mreži postaje dio predsjedničke debate poučna je za cijeli svijet, pa tako i Hrvatsku i uopće ne mora naštetiti Donaldu Trumpu. Slijedom kaotičnog stanja na Haitiju, američka je vlada osigurala naseljavanje više od 10.000 osoba u grad s tek šest puta više stanovnika. Dolazak tolikog broja ljudi u kratkom vremenu utjecao je na zajednicu i njezine resurse. Širenje neutemeljenih glasina o migrantima dva mjeseca prije izbora Trumpova je planirana strategija. Osnovna je ideja stvaranje atmosfere straha koji je onda sredstvo kontrole biračkog ponašanja dijela birača. Boris Jokić za tportal.

Subota (10:00)

Kandidat bez karaktera

Đikić: Napadna beskonfliktnost

Primorčeva kampanja svodi se na ovu podjelu poslova: premijer Plenković i njegov udvornički ministarski zdrug napadat će predsjednika Milanovića s nastojanjem da ga uvuku u kontinuiranu kavgu, dok će Primorac s namještenim osmijehom širiti apstrakcije poput zajedništva, ljubavi i budućeg blagostanja.

Opisana predizborna strategija, koju HDZ nikad dosad nije prakticirao, mogla bi se možda ispostaviti uspješnom jedino pod uvjetom da Milanović upadne u zamku i da se počne ponašati kao da mu je protukandidat Plenković, a ne Primorac. Čak i kad bi učinio tu vrstu pogreške, još uvijek ostaje problem Primorčeva političkog profila: nije dovoljno biti antipod Milanoviću u pogledu retorike i imati podršku HDZ-a da bi se pobijedilo u predsjedničkoj utakmici. Ivica Đikić za Novosti

Petak (18:00)

Između dva bloka u komšiluku

Basara: Karakazanj

Strogo uzev, spoljna politika Srbije – u svim njenim alotropskim modifikacijama, uključujući i jugoslovensku – nije se menjala od osnivanja do današnjeg dana. Od početka XIX veka naovamo Srbija je neodustajno nastojala da bude „istok na zapadu i zapad na istoku“, što je eufemistički izraz za politiku i jare i pare, koja ne prolazi ni na stočnim pijacama, kamoli u svetskom karakazanu.

Osnovni problem srpskih spoljnih politika (svih boja) jeste Srbijina unutrašnja politika, koja se – uprkos brojnim dinastičkim smenama i promenama političkih sistema – takođe nije menjala od osnivanja do današnjeg dana. Stvar je jednostavna: ako ne znaš šta ćeš sa samim sobom, kako ćeš znati šta sa ostatkom sveta. Kad su godine 1989. napetosti između na krv i nož zavađenih blokova (privremeno) popustile, ex-Yu se, skupa sa Srbijom, raspala kao kula od karata. Sa izuzetkom Slovenije – i vrlo delimično Hrvatske – sve ostale ex-Yu republičice su ostale u stanju permanentne političke raspadnutosti, čitaj: državne nedovršenosti i geopolitičke dezorijentisanosti. Promišlja Svetislav Basara

Četvrtak (16:00)

Manje apartmana, više odrastanja – Hrvatska otkriva čari 'nekvalitetnog' rasta

Šajatović: Ideja odricanja od rasta BDP-a dobiva neočekivane pristaše

Odrast (engl. degrowth) kapilarno postaje legitimna tema. U turizmu su spremni zaustaviti rast zabranom gradnje apartmana. Radnička fronta i Domovinski pokret zabranom uvoza radnika žrtvovali bi rast BDP-a. A i porezno tjeranje na najam praznih stanova umjesto gradnje novih uklapa se u ideje zagovornika odrasta. Godinu dana nakon, prema mišljenju mnogih, skandalozne Tomaševićeve konferencije o odrastu ideja o žrtvovanju rasta BDP-a postaje politički podobna. Čak bi se na njoj mogli dobivati glasovi na lokalnim izborima. Rast je, bar privremeno, dok je turizma i EU fondova, ostvaren. Kad su se Hrvatskoj već tako posložile zvijezde, sad kriterij uspjeha vladajućih, ali i biznis-zajednice, više nije sirovi rast, nego onaj utemeljen na razvoju, dakle kvalitetan rast. Miodrag Šajatović za Lider.

Četvrtak (01:00)

Danas je usporavanje revolucionaran čin

Beck: Trebalo bi znati stati. Društvo koje mahnito juri postaje trulo

Znate tu sliku: dođete u poštu, banku, bolnicu, dućan, a tamo balansiraju s paketima, broje sitniš, nešto potpisuju, kopaju po ladicama, uzrujano razgovaraju na telefon, resetiraju fiskalnu blagajnu, lupaju po kompjutoru, traže olovku, uzdišu, viču, šapću, plaču i kroz staklo ili plastični virusobran pokušavaju shvatiti što hoće ova prekobrojna i suvišna osoba, to jest vi, koji ste došli samo da im dodatno zagorčite ovaj prokleti dan, piše Boris Beck za Večernji. Ja sam u zadnje vrijeme počeo primjenjivati sljedeću taktiku – kažem „Samo polako, kod mene nema žurbe.“ To, naravno, nije istina, jer kao i svi drugi kasnim sa svime, a i sve sam sporiji s godinama, no ovi tamo iza pulta ili kase to ne znaju, a zapravo ih nije ni briga. Oni su samo čuli da neću na njih vikati, neću lupkati po staklu, neću psovati i tražiti šefa.

Nećete vjerovati kako tih par neiskrenih riječi djeluje na ljude. Momentalno stanu, opuste se, pogledaju me duboko i ozbiljno da provjere nisam li opasni luđak, ali ja to mirno izdržim, spokojno stojeći i smiješeći se. Društvo koje mahnito juri, sastavljeno od ljudi nasilno lišenih samoće i slobode koju bi u njoj našli, postaje trulo, zatrovano servilnošću, ogorčenjem i mržnjom. Cijeli tekst donosi Narod

Srijeda (17:00)

Rudarske kronike

Gudžević: Riotinto i Rio Tinto

Rio Tinto je britanska rudarska kompanija za koju oni što se bave zaštitom životne sredine tvrde da je zločinačka. U Španiju je došla 1873. i ondje načinila trajnu stravu u krajoliku i u dušama ljudi koje je izrabljivala kao rudare. Petnaest godina nakon uzimanja mjesta Riotinto, izbila je protiv kompanije Rio Tinto najveća ekološka i socijalna pobuna, u kojoj je, da bi je suzbila, Španija poslala vojsku na pobunjenike i pobila njih stotinu. Rio Tinto je i poslije toga svuda ostavljao pustoš. Jedan od primjera za ovu je današnji krajolik napuštenih rudnika po imenu Rio Tinto (Crvena rijeka) koja je nekada bila rijeka, i u njoj je bilo ribe, danas su u njoj samo mikroorganizmi. To je i danas ista firma o kojoj je predsjednik Srbije Vučić više puta izjavio kako ne može prežaliti što joj nije dopustio kopanje litija u Srbiji 2021, pa iz te neprežaljenosti sad hoće da je zove da kopa. Sinan Gudžević za Novosti.