Markovina: Kako sam postao akter paklenog plana iz Zagreba - Monitor.hr
Danas (16:00)

Zemlja čuda i batina

Markovina: Kako sam postao akter paklenog plana iz Zagreba

Iskreno, nije život u Hrvatskoj pod HDZ-om i ideološkim nasiljem desnice i crkve nikakva velika sreća, kao što također nije sreća živjeti u BiH čekajući potencijalni novi sukob s masom svijeta koja odobrava ratne politike i ciljeve. Međutim, Srbiju izdvaja način na koji se vlast iživljava prema vlastitim građanima i prema svima drugima imenom i prezimenom koji im se ukažu zgodni u tom trenutku za neku korist režima. Nasilje koje koristi svaki dan, u jeziku, u medijima koji i nisu mediji, nego pljuvačnice.

Praksa legalizacije fizičkog nasilja prema svima koji joj se protive i oduzimanja bilo kakvu egzistencije i dostojanstva tim ljudima. Ideja da se osnuje nekakvo šatorsko naselje za udomljavanje parapolicijskih nasilnika koji služe za premlaćivanje vlastitih građana i ideja da se te ljude izvozi u Crnu Goru ili gdje je već prilika…

Jedino što zaista žalim društvo u kojem očito postoji ozbiljan postotak ljudi koji su spremni gutati svaki dan isti motiv o tome kako ih čitav svijet mrzi i bavi se s njima, kako su oni žrtve koje jedino Vučićeva vlast može obraniti i kako će nastupiti smak svijeta ode li ta vlast u istoriju. A da istovremeno ne vide kako zapravo žive. A što se paklenog plana iz Zagreba tiče, njega nema, na isti način na koji nema budućnosti s ovakvim lažovima i nasilnicima koji drže sve državne institucije u rukama. Dragan Markovina za Peščanik


Slične vijesti

03.09. (07:00)

Ne ponovio se

Markovina: Bešćutno lice đenerala zla

Za razliku od šutljivog Ljubiše Beare, o kojem znamo dosta toga isključivo zahvaljujući knjizi Ivice Đikića, pa čak i za razliku od Radovana Karadžića, koji je bio sklon tome da glumi neshvaćenog pjesničkog genija i mistika zidajući za života mit o sebi kao nekom anđelu historije, Ratko Mladić nije krio svoju proračunatost, hladnoću i zločinački cinizam iza nikakvog paravana. Sve njegove kamerom zabilježene izjave, od one koje kvartove tući po Sarajevu do svega što je izgovorio u Srebrenici, pa i preko one gdje s punom sviješću zna da se sprema provesti genocid, svjedoče o teškom sociopati i apsolutnom zlu.

Oni ljudi koji su ga slavili i koji ga slave, a takvih je ogromna masa, s punom podrškom političkog vodstva Srbije i Vučićeve vlasti, ali i prethodnih vlasti kad su i mladi vojnici morali biti ubijeni da ne bi bilo otkriveno njegovo boravište, jako dobro znaju što slave. Time je smješnije s jedne strane negiranje odlično dokumentiranih zločina, dok s druge ti isti koji zločine negiraju viču ili pišu „Nož, žica, Srebrenica“. Ne može i jedno i drugo.

Najstrašnija kod slavljenja Ratka Mladića jeste činjenica da tu nema ničega osim zločina. Ni tragičnosti figure, ni nekog inteligentnog govora, niti mistike, nema ničega. Obični zločinac, hladnog pogleda. Ništa više od toga. Dragan Markovina za Peščanik

12.08. (21:00)

I da zapale tribinu nikome ništa

Markovina: Banja Luka, Split i fašizam na tribinama

Dakle, Torcida je na Poljudu samo nastavila s ustaševanjem i mržnjom prema Srbima, koje je kao redovnu praksu uvela baš na domaćoj utakmici protiv Istre, od prije točno godinu dana, kad se novi val ustaštva razlio zemljom nakon Thompsonovog zagrebačkog koncerta. Takva skandiranja i uvredljivi transparenti protiv Srba prisutni su desetljećima na Poljudu, no u posljednjih godinu dana vijest je kad se ne skandira ustaški pozdrav.

S druge pak strane, niti navijači banjalučkog Borca nisu do sada izbjegavali veličati ratne zločine i ratne zločince, no ono što se promijenilo s utakmicom protiv Veleža jeste to da je sudija Admir Musić iz Sarajeva, točno onako kako propisi obavezuju, prvo upozorio gledaoce da će prekinuti utakmicu, a onda ju je doista i prekinuo…

U Splitu sudiji nije palo na pamet da prekine utakmicu, jednako kao što nije padalo na pamet ni službenom spikeru da upozori navijače. To do prije godinu dana nije bio slučaj, ali sada i spiker i sudija znaju da je ustaševanje praksa koji HDZ-ova, Plenkovićeva vlast štiti, a to onda isto vrijedi i za nogometni savez, koji je također pod kontrolom HDZ-a. A kad je tako, propisi su smiješni.. Dragan Markovina za Peščanik

12.07. (01:00)

Ako nema neprijatelja, trebalo bi ih izmisliti

Markovina: Dalićev odlazak je više od fudbala

Zlatko Dalić je maksimalno pomaknuo granice, doživljavajući otvoreno vlastitu poziciju kao političku funkciju koja mu je omogućila vođenje ratova s onom polovicom društva koja nikad nije dijelila ovakve vrijednosti. Posljednjih godina je izgledalo kao da Katolička crkva, Thompson i Dalić nastupaju koordinirano, jer nije bilo te akcije klerikalaca koju ovaj nije podržao, nastupajući retorički doslovno kao da je prepisao uputstva po kojima se ravnao Thompson. Takvih Dalićevih izjava u kojima prokazuje i traži neprijatelje, proglašavajući ih manjinom i izdajnicima koji ruše idealizirano zajedništvo ima more. Postaviti nogometnu reprezentaciju kao bitno simboličko mjesto društva pa i nacije, na branik desničarskih vrijednosti koje isključuje barem polovicu društva, da bi ih se onda, kad jasno kažu da imaju problem s tim, optuživalo da su neprijateljska manjina, niti je slučajno, niti se događalo bez plana. Dragan Markovina za Peščanik.

17.06. (17:00)

Podijeljeni iznutra, ujedinjeni u nogometu

Markovina: Navijanje i emocije, BiH i Hrvatska

Sve što se upravo u Bosni i Hercegovini događa u vezi s Mundijalom i nastupom reprezentacije na njemu, predstavlja savršeni odraz sveopće unutrašnje destrukcije, ali i svega onoga lijepog od čega je ta zemlja sačinjena i svega onoga kakva bi u ljepšem svijetu mogla biti. Evidentni rat simbolima i zastavama i čitava rasprava oko toga, s argumentacijom među nacionalističkim dijelom Hrvata da bi oni sasvim sigurno navijali za BiH, da nema toliko zastava Republike Bosne i Hercegovine, s ljiljanima, koje njih traumatiziraju i podsjećaju ih na ratne traume.

Kada pak govorimo o drugome, ne možemo zaobići da su svim destruktivnim nastojanjima unatoč, vodstvo saveza, stručni štab i ekipa reprezentacije doista sastavljene od svih u Bosni i Hercegovini, da evidentno dišu kao jedno i da su tu činjenicu i emociju prepoznali mnogi u zemlji, regiji i svijetu Konačno da je plasman na Mundijal probudio neku utopijsku nadu da je drugačija Bosna i Hercegovina moguća. Dragan Markovina za Peščanik

21.05. (19:00)

Željezničar bez željezare

Markovina: Huliganski Zenica blues

Nije, naravno, neodigrana utakmica s huliganskim divljanjem kao razlogom neodigravanja, označila početak rata, ali je savršeno pokazala do koje mjere se država raspala, a pokazala je to zbog uvida u punu slobodu huliganskog divljanja i zbog očite povezanosti njihovih vođa s tajnim i policijskim službama. Što je proces koji do danas traje, ali je u Bosni i Hercegovini posebno aktiviran u posljednje vrijeme. Pa tako već zadnjih nekoliko godina, a posebno intenzivno u posljednjih par mjeseci huligani u Mostaru rade što žele, unose nemir i strah među stanovništvo, a policija i pravosuđe tek formalno reagiraju, iako se radi o gradu u kojem svako takvo nasilje može lako eksplodirati u opće nasilje širih razmjera.

A sad smo dobili i zenički slučaj, gdje su huligani koji sebe predstavljaju kao navijače Čelika, uspjeli spriječiti održavanje predstave u Bosanskom narodnom pozorištu, u sklopu festivala bosanskohercegovačke drame, i to iz razloga što se ta predstava Sarajevskog ratnog teatra, pod naslovom „Za život cijeli“, bavi Fudbalskim klubom Željezničar. Drugim riječima, takav zaštićeni status huligana i opća atmosfera u društvu doista podsjećaju na atmosferu i raspad jugoslavenske države kao aparata, s početka devedesetih godina. Dragan Markovina za Peščanik.

07.02. (08:00)

Što se vidi u društvu, ne i u Saboru

Markovina: Tuđmanova Hrvatska 2.0

U društvenom smislu postoje tri Hrvatske. Partizanska, ustaška i domobranska. Može i obrnuto, a to obrnuto jeste realno stanje stvari posljednjih desetljeća. U normalnim okolnostima, ma što nam danas izgledalo normalno, te tri Hrvatske koegzistiraju, i to na način da ritam udara domobranska građanska i centristička Hrvatska, ona ustaška pak živi kroz crkvena i navijačka okupljanja te na marginama javnog prostora, svjesna svoje brojnosti, ali i frustrirana činjenicom stvarne društvene nerelevantnosti, dok je partizanska u političkom smislu u stalnoj defanzivi, ali u društvenom okuplja jedine relevantne kulturnjake, kreativce, umjetnike, novinare i intelektualce. Ova zadnja činjenica strahovito frustrira ustašku Hrvatsku koja misli da je to tako zbog neke zavjere elita, a ne zbog vlastite potkapacitiranosti na svim nivoima. Europu i svijet koji klize u fašizam, ustašku Hrvatsku koja osjeća da je došlo njezino vrijeme, političkog vođu koji je svjestan da nema većinsku podršku u javnosti, pa uz pomoć nasilnika planira ostati na vlasti i domobransku Hrvatsku koja se sada nerado nalazi pred odlukom što da radi. Dragan Markovina za Peščanik

16.01. (19:00)

Ipak nije još jedna 'belosvetska zavera'

Markovina: Jesu li Picula i ostali mrzitelji Srbije?

„Sjeli mrzitelji Srbije i dogovorili se da će doći u Beograd i nisu nas pitali niti su nas obavijestili. Mi ih nismo zvali. Dolaze nepozvani.“ Ovim riječima Aleksandar Vučić otpisao je posjetu delegacije Europskog parlamenta Srbiji i bez obzira što se tvrdnja o tome da vlasti u Srbiji nisu bile obaviještene o posjeti ispostavila kao laž, vrlo je izgledno da u sintagmu „mrzitelji Srbije“ vjeruje i sam Vučić, a ako ne on, taj stav zaista dijeli dobar dio društva. Što zbog višedesetljetne paranoje i uvjerenja da zapad ima nešto protiv Srbije, što zbog propagande koja ih u to svih tih desetljeća uvjerava. Na kraju krajeva, to što je Tonino Picula, čovjek iz Hrvatske imenovan za službenog izvjestioca Europskog parlamenta za Srbiju, dodatno je učvrstilo to uvjerenje jer se počelo podrazumijevati da je Hrvatska zapravo ustaška zemlja i da manje-više, ako već ne baš svi Hrvati, a ono svakako kompletna politička scena mrzi Srbiju. Picula na tu poziciju, suprotno uvjerenju mnogih u Srbiji, nije imenovan da bi provocirao Srbiju, nego kao poruka da više nema planskog sljepila i da je sada EU stvarno zainteresirana i želi biti izravno upućena i jasna oko stanja u zemlji… Dragan Markovina za Peščanik

31.12.2025. (12:00)

E, kad bi sve sukobe rješavali - nogometom

Markovina: Božićno primirje, 111 godina nakon

Na Božić, 1914. godine, na Zapadnom frontu, na granatama iskopanim poljima Belgije, dogodilo se čudo ljudskosti, o kojem je snimljen i odličan film. Riječ je o Božićnom primirju, događaju koji se dogodio spontano, tako što je jedan njemački vojnik izišao iz rova, potom su isto napravili i Britanci s druge strane, da bi se taj božićni dan odvio u njihovim međusobnim nogometnim utakmicama. U to vrijeme, kad je Prvi svjetski rat praktično tek počeo i kad je najveći dio javnosti europskih zemalja još uvijek euforično pozdravljao klaonicu koja se upravo zahuktavala, vjerovatno su tek ljudi koji su izravno bili u rovovima na frontu, vidjeli o čemu se radi i kamo sve to vodi.

I onda su ti isti ljudi imali dovoljno hrabrosti, samosvijesti i ljudskosti za prekid besmisla i manifestaciju ljudskosti i bazičnog duha Božića. Ništa slično se više nikad nije ponovilo, niti smo iz Prvog svjetskog rata, pa onda niti iz Drugog, kao ni iz naših postjugoslavenskih ratova bilo što kao čovječanstvo naučili. Uostalom, dovoljno je pogledati Ukrajinu i Gazu te sav cinizam nedosljednosti kod odnosa prema tim dvjema agresijama, da bismo shvatili o čemu govorimo. Dragan Markovina za Peščanik.

03.12.2025. (11:00)

Da su ga nazvali "marš protiv mržnje", ne bi bio isti efekt...

Markovina: Bauk Jugoslavije kruži Hrvatskom

Ako je Hrvatska ustavno definirana kao nasljednica ZAVNOH-a, nasuprot NDH, a jeste. I ako je ta petokraka simbol ZAVNOH-a i antifašizma, u čemu je onda zapravo problem, što je sporno i kako se to točno u Hrvatskoj može biti antifašist bez simbola ovdašnjeg antifašističkog pokreta? Na kraju krajeva, sve su to glupe izlike da se na ljepši način kaže ono što je bivši splitski gradonačelnik napisao i što zapravo svi u HDZ-u misle o partizanima i antifašističkoj baštini.

No, ovdje zapravo nije riječ o baštini, nego o budućnosti zemlje. Koja će biti dosta mračna ostane li HDZ, sa svojim ekstremističkim satelitom na vlasti. Jer oni koji uličnu rulju koja fizički svako malo napada obične mirne građane, ljude koji plešu folklor ili idu na otvaranje izložbe, koji napadaju novinarke i traže zabranu kulturnih festivala, rulju koja na punim stadionima skandira ustaški pozdrav… zapravo isturaju tu rulju da nastupa u njihovo ime. I to je nakon proteklog vikenda posve jasno. Dragan Markovina za Peščanik.

03.12.2025. (09:00)

Tito&Laibach: The Remix

Laibach u Jajcu: Isprika Titu i buđenje Antifašizma

Jajce je 29. studenoga, na Dan Republike, ugostilo provokativni AVNOJ Fest, čija je zvijezda bio slovenski Laibach. Kontroverzni koncert održan je u dvorani Drugog zasjedanja AVNOJ-a, a slovenska grupa iznenadila je publiku izravnom isprikom Titu zbog “pornografske repeticije” i sudjelovanja u uništenju države. Lider grupe istaknuo je da je Jugoslavija trajna inspiracija. Istovremeno, povjesničar Dragan Markovina je za Vidu TV naglasio nužnost ponovnog brendiranja antifašizma, jer je ta baština “odbačena i ponovno aktualna” zbog bujanja fašizma.