Markovina: Huliganski Zenica blues - Monitor.hr
Danas (17:00)

Željezničar bez željezare

Markovina: Huliganski Zenica blues

Nije, naravno, neodigrana utakmica s huliganskim divljanjem kao razlogom neodigravanja, označila početak rata, ali je savršeno pokazala do koje mjere se država raspala, a pokazala je to zbog uvida u punu slobodu huliganskog divljanja i zbog očite povezanosti njihovih vođa s tajnim i policijskim službama. Što je proces koji do danas traje, ali je u Bosni i Hercegovini posebno aktiviran u posljednje vrijeme. Pa tako već zadnjih nekoliko godina, a posebno intenzivno u posljednjih par mjeseci huligani u Mostaru rade što žele, unose nemir i strah među stanovništvo, a policija i pravosuđe tek formalno reagiraju, iako se radi o gradu u kojem svako takvo nasilje može lako eksplodirati u opće nasilje širih razmjera.

A sad smo dobili i zenički slučaj, gdje su huligani koji sebe predstavljaju kao navijače Čelika, uspjeli spriječiti održavanje predstave u Bosanskom narodnom pozorištu, u sklopu festivala bosanskohercegovačke drame, i to iz razloga što se ta predstava Sarajevskog ratnog teatra, pod naslovom „Za život cijeli“, bavi Fudbalskim klubom Željezničar. Drugim riječima, takav zaštićeni status huligana i opća atmosfera u društvu doista podsjećaju na atmosferu i raspad jugoslavenske države kao aparata, s početka devedesetih godina. Dragan Markovina za Peščanik.


Slične vijesti

07.02. (07:00)

Što se vidi u društvu, ne i u Saboru

Markovina: Tuđmanova Hrvatska 2.0

U društvenom smislu postoje tri Hrvatske. Partizanska, ustaška i domobranska. Može i obrnuto, a to obrnuto jeste realno stanje stvari posljednjih desetljeća. U normalnim okolnostima, ma što nam danas izgledalo normalno, te tri Hrvatske koegzistiraju, i to na način da ritam udara domobranska građanska i centristička Hrvatska, ona ustaška pak živi kroz crkvena i navijačka okupljanja te na marginama javnog prostora, svjesna svoje brojnosti, ali i frustrirana činjenicom stvarne društvene nerelevantnosti, dok je partizanska u političkom smislu u stalnoj defanzivi, ali u društvenom okuplja jedine relevantne kulturnjake, kreativce, umjetnike, novinare i intelektualce. Ova zadnja činjenica strahovito frustrira ustašku Hrvatsku koja misli da je to tako zbog neke zavjere elita, a ne zbog vlastite potkapacitiranosti na svim nivoima. Europu i svijet koji klize u fašizam, ustašku Hrvatsku koja osjeća da je došlo njezino vrijeme, političkog vođu koji je svjestan da nema većinsku podršku u javnosti, pa uz pomoć nasilnika planira ostati na vlasti i domobransku Hrvatsku koja se sada nerado nalazi pred odlukom što da radi. Dragan Markovina za Peščanik

16.01. (19:00)

Ipak nije još jedna 'belosvetska zavera'

Markovina: Jesu li Picula i ostali mrzitelji Srbije?

„Sjeli mrzitelji Srbije i dogovorili se da će doći u Beograd i nisu nas pitali niti su nas obavijestili. Mi ih nismo zvali. Dolaze nepozvani.“ Ovim riječima Aleksandar Vučić otpisao je posjetu delegacije Europskog parlamenta Srbiji i bez obzira što se tvrdnja o tome da vlasti u Srbiji nisu bile obaviještene o posjeti ispostavila kao laž, vrlo je izgledno da u sintagmu „mrzitelji Srbije“ vjeruje i sam Vučić, a ako ne on, taj stav zaista dijeli dobar dio društva. Što zbog višedesetljetne paranoje i uvjerenja da zapad ima nešto protiv Srbije, što zbog propagande koja ih u to svih tih desetljeća uvjerava. Na kraju krajeva, to što je Tonino Picula, čovjek iz Hrvatske imenovan za službenog izvjestioca Europskog parlamenta za Srbiju, dodatno je učvrstilo to uvjerenje jer se počelo podrazumijevati da je Hrvatska zapravo ustaška zemlja i da manje-više, ako već ne baš svi Hrvati, a ono svakako kompletna politička scena mrzi Srbiju. Picula na tu poziciju, suprotno uvjerenju mnogih u Srbiji, nije imenovan da bi provocirao Srbiju, nego kao poruka da više nema planskog sljepila i da je sada EU stvarno zainteresirana i želi biti izravno upućena i jasna oko stanja u zemlji… Dragan Markovina za Peščanik

31.12.2025. (12:00)

E, kad bi sve sukobe rješavali - nogometom

Markovina: Božićno primirje, 111 godina nakon

Na Božić, 1914. godine, na Zapadnom frontu, na granatama iskopanim poljima Belgije, dogodilo se čudo ljudskosti, o kojem je snimljen i odličan film. Riječ je o Božićnom primirju, događaju koji se dogodio spontano, tako što je jedan njemački vojnik izišao iz rova, potom su isto napravili i Britanci s druge strane, da bi se taj božićni dan odvio u njihovim međusobnim nogometnim utakmicama. U to vrijeme, kad je Prvi svjetski rat praktično tek počeo i kad je najveći dio javnosti europskih zemalja još uvijek euforično pozdravljao klaonicu koja se upravo zahuktavala, vjerovatno su tek ljudi koji su izravno bili u rovovima na frontu, vidjeli o čemu se radi i kamo sve to vodi.

I onda su ti isti ljudi imali dovoljno hrabrosti, samosvijesti i ljudskosti za prekid besmisla i manifestaciju ljudskosti i bazičnog duha Božića. Ništa slično se više nikad nije ponovilo, niti smo iz Prvog svjetskog rata, pa onda niti iz Drugog, kao ni iz naših postjugoslavenskih ratova bilo što kao čovječanstvo naučili. Uostalom, dovoljno je pogledati Ukrajinu i Gazu te sav cinizam nedosljednosti kod odnosa prema tim dvjema agresijama, da bismo shvatili o čemu govorimo. Dragan Markovina za Peščanik.

03.12.2025. (11:00)

Da su ga nazvali "marš protiv mržnje", ne bi bio isti efekt...

Markovina: Bauk Jugoslavije kruži Hrvatskom

Ako je Hrvatska ustavno definirana kao nasljednica ZAVNOH-a, nasuprot NDH, a jeste. I ako je ta petokraka simbol ZAVNOH-a i antifašizma, u čemu je onda zapravo problem, što je sporno i kako se to točno u Hrvatskoj može biti antifašist bez simbola ovdašnjeg antifašističkog pokreta? Na kraju krajeva, sve su to glupe izlike da se na ljepši način kaže ono što je bivši splitski gradonačelnik napisao i što zapravo svi u HDZ-u misle o partizanima i antifašističkoj baštini.

No, ovdje zapravo nije riječ o baštini, nego o budućnosti zemlje. Koja će biti dosta mračna ostane li HDZ, sa svojim ekstremističkim satelitom na vlasti. Jer oni koji uličnu rulju koja fizički svako malo napada obične mirne građane, ljude koji plešu folklor ili idu na otvaranje izložbe, koji napadaju novinarke i traže zabranu kulturnih festivala, rulju koja na punim stadionima skandira ustaški pozdrav… zapravo isturaju tu rulju da nastupa u njihovo ime. I to je nakon proteklog vikenda posve jasno. Dragan Markovina za Peščanik.

03.12.2025. (09:00)

Tito&Laibach: The Remix

Laibach u Jajcu: Isprika Titu i buđenje Antifašizma

Jajce je 29. studenoga, na Dan Republike, ugostilo provokativni AVNOJ Fest, čija je zvijezda bio slovenski Laibach. Kontroverzni koncert održan je u dvorani Drugog zasjedanja AVNOJ-a, a slovenska grupa iznenadila je publiku izravnom isprikom Titu zbog “pornografske repeticije” i sudjelovanja u uništenju države. Lider grupe istaknuo je da je Jugoslavija trajna inspiracija. Istovremeno, povjesničar Dragan Markovina je za Vidu TV naglasio nužnost ponovnog brendiranja antifašizma, jer je ta baština “odbačena i ponovno aktualna” zbog bujanja fašizma.

15.10.2025. (00:00)

Kad desnica čuje “Sve što znaš o meni” — odmah se uvrijedi

Markovina: Desnica u ratu s Arsenovim porijeklom

Okomio se tako Radić, lider raskolničke, radikalno desne stranke Domino, zapravo i na ideju izgradnje mreže tih kulturnih centara, ali i na ono što on naziva prisvajanjem Arsena od strane srpske zajednice. U tome je otišao toliko nisko, da je dodao kako su čekali da umre Gabi (Index), da bi to mogli izvesti, promatrajući je valjda kao ženu na braniku hrvatstva u obitelji Dedić. Nije mu to vjerovatno bila namjera, budući da desni radikali u pravilu kriju zadnje namjere, ma koliko one prozirne bile, ali Radić je s ovim istupom otkrio da desnica zapravo želi Hrvatsku bez Srba. Što se pak samog Arsena tiče, koji je nerado govorio o politici, pa i o neugodnosti koja se dogodila s njegovom kućom u Šibeniku devedesetih, činjenica je da je snimio dva nevjerovatna ratna albuma, „Tihi obrt“ iz 1993. i „Ministarstvo straha“ iz 1994. godine, koji su dva najsnažnija svjedočanstva o ratu u Hrvatskoj i o tome kako ga je sam Arsen teško doživio. Dragan Markovina za Peščanik.

05.10.2025. (16:00)

Kako poništiti ono što je već davno poništeno

Markovina: Pravda za AVNOJ

Tragikomična inicijativa Matije Bećkovića i četvorice skupštinskih poslanika za ukidanje odluka AVNOJ-a može se čitati i kao pokušaj skretanja pažnje s aktualne društvene pobune protiv Vučićevog režima u Srbiji, može se promatrati i kao deluzija o poništavanju nečega što je u praksi svakako poništeno, ali čije se posljedice ne mogu ukloniti, niti se povijest može promijeniti, a na koncu se može promatrati i kao nastavak neprekinutog i uvijek tragičnog ciklusa bavljenja prošlošću u Srbiji, koje zapravo onemogućava pogled u budućnost. Suštinsko nezadovoljstvo većeg dijela Srbije, kad govorimo o odlukama AVNOJ-a, višedesetljetno je i primarno se svodi na pitanje stvaranja federalne Jugoslavije i njenih unutrašnjih republičkih granica, odnosno puno više je problem iz kuta srpskog nacionalizma bio u tome, nego u samoj činjenici dokinuća kraljevine. Dragan Markovina za Peščanik.

27.08.2025. (00:00)

Kad Ustav ide na godišnji, a ulica preuzima vlast

Markovina: Drugo ubojstvo Josipa Reihl Kira

Nažalost, ono što se upravo odvilo u Benkovcu, a dogodila se uspješna zabrana mirotvornog kulturnog festivala, zahvaljujući de facto paktu policije, tj. države s grupom ustašoidnih nasilnika, kojima je jedina legitimacija braniteljski staž, ne predstavlja izdvojen slučaj i jako mi je dobro poznato. Praktično identična stvar dogodila prošle godine u Korčuli, kada je identičnoj skupini ljudi zasmetao dolazak crnogorskog pjevačkog zbora. To sve znači, da ovaj val crnila koji se upravo događa, nije uzrokovan ovim dvama Thompsonovim koncertima, nego je posljedica višegodišnjeg povlačenja pred nasilnicima i dopuštanja da njihova totalitarna i ekstremistička mjerila određuju što je poželjno, a što nije poželjno u javnom prostoru. Sve to, mimo Ustava, zakona i ideje slobodnog i demokratskog društva te uz otvorenu asistenciju vladajućih i oportunističko povlačenje opozicije. Hrvatska je ovim došla korak do totalitarne diktature uličnih nasilnika, koja je tim ciničnija imajući u vidu pozivanje na demokratske slobode i slične formalnosti koje sama država ne poštuje. Dragan Markovina za Peščanik.

16.07.2025. (18:00)

Poraz društva

Markovina: Što povezuje Bajagu i Zorana Pusića?

Davno sam, sličnim povodom otkazivanja Bajage, koji je u Hrvatskoj odsvirao desetine koncerata i oko kojeg ne može realno postojati nikakav stvarni problem, napisao da bi stvar bila dodatno bizarna kad bi uzeo i hrvatsko državljanstvo, na koje po mjestu rođenja svakako ima pravo.

Da skratim i napišem jednostavnim rječnikom, Pusić smeta samo zato što je dosljedni antifašist, a Bajaga samo zato što je Srbin. I dovoljno je par radikala iz opskurnih udruga koje će u ovakvim okolnostima pokrenuti val, kojeg se nitko organizirano neće potruditi zaustaviti, pa da dobijemo zemlju kojoj ekstremistička proustaška desnica određuje društvenu atmosferu.

I to zemlju koja je ostvarila sve snove ovdašnjih nacionalista i praktično je jedina jasna pobjednica ratova za jugoslavensko nasljeđe. Ta vrsta besmisla i autodestrukcije ravna je i poklapa se s nastojanjem istih društvenih krugova da jednu suštinski partizansku i pobjedničku zemlju pretvore u zemlju ustaških gubitnika. Dragan Markovina za Peščanik. O otkazivanju Bajage pišu i Novosti.

09.07.2025. (14:00)

Iz rubrike "glazba" u rubriku "crna kronika"

Markovina: Koncert istine u Zagrebu

Jedina dobra stvar u vezi neoustaškog kič-užasa koji se ovog vikenda odvio na zagrebačkom Hipodromu, ali i po čitavom gradu uoči Thompsonovog koncerta, jeste to što je sada puna istina o hrvatskom društvu postala očita svima. Ponajprije urbanoj zagrebačkoj populaciji koja je, ušuškana unutar vlastitog svijeta i mainstream medija, pa i unutar vlastitog većinskog zeleno-lijevog političkog izbora, živjela u uvjerenju kako situacija nije baš takva. Istina jeste, i to može biti donekle utješno, da se radi o simboličnom radikalnom desničarenju, koje je umnogome u trendu među mladom populacijom, ali ne treba veliki korak od simbolike do prakse. Tim prije što je apsolutno nevjerovatno odakle takav nacionalizam crpi gorivo, jer ako je ijedan ovdašnji nacionalizam ostvario praktično sve svoje ciljeve, to je hrvatski. Te frustracije ne mogu biti ništa drugo, nego fiktivne i pogonjene tek još s nas par postotaka ljudi koji se tome naglas odupiru. Dragan Markovina za Peščanik.