Miljenko Jergović: Mala škola išijasa - Monitor.hr
13.08. (23:00)

Kada išijas jako stegne, korisno je čučnuti. Tako sam shvatio pravi smisao čučanja u našim balkanskim civilizacijama

Miljenko Jergović: Mala škola išijasa

Eto, kako je čovjek glup, i kako je čovjek pun predrasuda, sve dok ga ne stigne išijas. Sad mi, međutim, iz glave ne izlazi misao o tom golemom Ivovom životnom vitalizmu koji ga je tjerao da uzbrdo trči, e ne bi li preduhitrio taj tupi i teški bol koji se širi nogom. A ta noga kao da je tuđa i drvena jer se uslijed išijalgije pomalo od tebe otuđila. Po opipu skoro da i nije tvoja. Samo ti po bolu još pripada. Iskustvo išijasa neka je vrsta povijesne introspekcije, ali i živog saznanja o podrijetlu pojedinih naših običaja. A možda i mala škola tolerancije: kad vidiš da brat tvoj čuči na cesti, čučni i ti uz njega, da ga ne bi čudno gledali i da ne bi o njemu s podcjenjivanjem govorili. Naučio sam još nešto: građanin može odležati išijas i dogovarati se sa svojim bolom, a seljak za to nema vremena. Seljak ide ususret bolu. Miljenko Jergović


Slične vijesti

Jučer (23:00)

Tomislav Tomašević obećava da će postati Bandić. Kad poraste

Miljenko Jergović: Žalosno će završiti svaka politika koja svoju sudbinu vezuje za smeće

Ispred nebodera u Zapruđu svakoga jutra gledam pet kontejnera u živim bojama Benettona. Tu, prema novom idealu modernosti, stanovnici nebodera recikliraju smeće. U dva kontejnera, koji su najneupadljivije boje, bacaju opći otpad svojih dnevnih egzistencija, ono dakle što je u sandučaru moga djetinjstva najžešće smrdilo, a u preostala tri raspoređuju papir, plastiku i staklo, od kojih će se, prema dječjim vjerovanjima, usvojenim još u prvim razredima osmoljetke, načiniti novi papir, plastika i staklo. Ekološka je proizvodnja primijenjena alkemija naših dana. Zasnovana je, kao i tradicionalna alkemija, na vjerovanju da se iz bezvrijednih tvari može načiniti nešto vrijedno. Možda i može. U Švedskoj. Miljenko Jergović

 

Jučer (23:00)

Milan Bandić ostavio je Tomislavu Tomaševiću 218 kg miješanoga komunalnog otpada po stanovniku

Goranko Fižulić: Drama s otpadom pokazuje da smo društvo u rasapu, sumnjičavo i nepovjerljivo prema ideji javnoga interesa

Masovna potraga za vrećicama tek dva-tri dana prije njihove obavezne primjene, potpuno nerazumijevanje njihove svrhe i cijene, kupnja paketa vrećica zapremine 10 litara samo zbog toga što su najjeftinije, bez prethodne provjere odgovaraju li baš takve vrećice potrebama vlastitoga kućanstva, elementarno neznanje velikoga broja građana o tome što je uopće miješani komunalni otpad i zašto ga treba smanjiti na najmanju moguću mjeru – sve to još jednom potvrđuje da smo društvo u rasapu, sumnjičavo i nepovjerljivo i prema samoj ideji javnoga interesa. Dvadeset godina Milana Bandića i trideset godina HDZ-a pretvorile su Zagreb u provincijsku balkansku palanku čija je najvažnija povijesna i turistička atrakcija, Trg sv. Marka, pretvorena u – ograđeno parkiralište za vladin vozni park. Goranko Fižulić

Nedjelja (23:00)

U kojem to paralelnom svemiru državna zastava može biti simbol ljubavi prema obitelji?

Ivica Ivanišević: Ala gušta, počinje Mundijal!

Ivica IvaniševićIvica Ivanišević | Knjige cijena

U kojem to paralelnom svemiru državna zastava može biti simbol ljubavi prema obitelji, to HNS-ovci nisu objasnili. Kao što se nisu potrudili raščlaniti na kakvu konkretnu zajednicu misle kad govore o obitelji. Nisu, naravno, ni trebali jer je jasno na što misle. Jedino što nije jasno jest tko im je dao pravo da vlastiti kičasti imaginarij u kojem se sa suzom ganuća u oku cmolji na himnu, zastavu i razdragani hrvatski heteroseksualni narod, podmeću kao neupitni izbor svih stanovnika ove zemlje. Ala gušta, počinje mundijal na masovnim grobnicama! Hrvatska nam treba biti iznad svega, pa tako i iznad mrtvih, a osobito iznad pederluka u čiju su obranu stali neki drugi – naravno, degenerični – nacionalni nogometni savezi. Kod nas to ne može proći, osobito ne u HNS-u, instituciji u kojoj su majstorski izbrusili vještinu puštanja domoljubne magle e da bi se prikrio prebogati spektar šporkarija. Ivica Ivanišević

Nedjelja (14:00)

"Zalij to smeće suzama sreće"

Boris Dežulović: Kraj je blizu

U Zagrebu rastu neizvjesnost, zebnja, strah i broj samoubojstava. U strahu od plavih vrećica, očajni građani više i ne odlaze u trgovine, nitko više ne jede i ne pije, hrabriji otpatke trpaju u ljubičaste kesice iz Lidla i noću ih odvoze u Liku. Zakrčenom autocestom za to vrijeme u dugačkim konvojima autobusa i kombija pristižu volonteri koji će onemoćalim Zagrepčanima od 1. listopada u deset navečer iznositi smeće i stražariti pored spremnika s otpadom: pripadnici Torcide, Armade i Kohorte sa zastavama i bengalkama probijaju se u odsječena i zabačena predgrađa, pa se raspoređuju po Dubravi, Sesvetama, Vrapču, Stenjevcu i Brezovici kako bi pomagali građanima da odvajaju tetrapak, pelene, uloške, ljuske od jaja, ostatke odojaka, riblje kosti, ukiseljeno mlijeko, automobilske vjetrobrane i stare žarulje, a Crveni križ, vojska i dobrovoljci iz Hrvatske gorske službe spašavanja organiziraju pokazne vježbe razvrstavanja otpada u žute, zelene, plave i smeđe kante. Boris Dežulović

Nedjelja (09:00)

Dvostruka mjerila u teška vremena

Miljenko Jergović: Ruske dezertere trebali bismo prihvatiti kao što smo i ukrajinske žene i djecu

U Hrvatskoj nijedan ministar niti ministrica, gradonačelnik ili župan nije izjavio dobrodošlicu muškarcima koji bježe od mobilizacije iz Rusije. Zašto bježe, zašto ne izađu na ulice, ne demonstriraju protiv vlasti, zašto ne sruše Putina s vlasti? Već čujem ove naše kako postavljaju ovakva pitanja. Muškarci koji bježe iz Rusije to čine iz razloga koji je vrlo sličan razlozima zbog kojih se prije nekoliko mjeseci tolike žene i djeca iz Ukrajine nisu odlučili goloruki boriti protiv ruskog agresora, nego su krenuli u zbjeg. Postoje okolnosti u kojima otpor postaje nemoguć. Kao što postoje i ljudske prirode koje za takav otpor nisu stvorene. Pitati se zašto ljudi, bilo muškarci ili žene, bježe umjesto da ratuju protiv rata ustvari znači pitati se zašto ti ljudi nisu spremni da se kao samoubojice žrtvuju za neku ideju, nego bježe preko granice spasiti život. Takva su pitanja nehumana. Iza njih stoji leden, primitivan, nenačitan i u osnovi rasistički um. Miljenko Jergović

Subota (21:00)

Veliki snovi sitnih duša

Boris Jokić: Oni svojataju hrvatsko, a naši im ‘suverenisti’ plješću

Veliku razinu nepromišljenosti, nemara i nedostatka hrabrosti pokazuje desni spektar hrvatske politike koji svoju oštricu nalazi isključivo u odnosu prema Srbiji, BiH i Sloveniji, dok puno značajnije prijetnje hrvatskim nacionalnim interesima i ciljevima koje dolaze iz Mađarske i Italije redovito dočekuje pljeskom i ovacijama. U veljači 2019. godine tadašnji predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani i bliski suradnik Silvija Berlusconija izjavio je ‘Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija’. Baš kao i danas, hrvatski ‘suverenisti’ šutjeli su i iskazali veliko razumijevanje za “nespretnost” i političku manipulaciju svojih kolegica i kolega s druge strane obale. Boris Jokić

Subota (17:00)

Proces realne desuverenizacije i normaliziranje ideologije s aromom septičke jame

Viktor Ivančić: Mein Kampf za mainstream

Dvije ne tako nove, ali svježe lakirane fraze izbacio je hrvatski premijer Andrej Plenković u nedavnom predavanju na Harvardu – jedna je “moderni suverenizam”, a druga “jačanje mainstreama”.  Dok liberalno-centrističke vladajuće garniture širom Europe sretno putuju ka rezalištu, a na njihova mjesta dolaze raspjevani desničari, vitlajući biblijama i noževima, premijer jedva poznate državice odlučio je jednoj potrošenoj dogmi vratiti vitalnost i staru slavu. No kakav je stvarni karakter hrvatskoga političkog “mainstreama” ako se za njegovo “jačanje” koriste nedvojbeno ekstremističke metode? Je li hrvatski premijer u svojoj misiji više nalik Sizifu ili barunu Münchhausenu? Odlučili smo to raspraviti sa samim Andrejom Plenkovićem, koji ljubazno nije odgovorio na nekoliko naših pitanja. Viktor Ivančić

28.09. (01:00)

Život između demokracije i nacije

Miljenko Jergović: Najgori nacionalisti potekli su iz komunističke partije

Knjiga Milovana Đilasa “Raspad i rat: dnevnik, 1989-1995” je knjiga iz koje se najpouzdanije može doznati što se tih godina zapravo događalo ljudima. Njegova predviđanja su, iz današnjeg gledišta, šokantno pouzdana i precizna. Ponesen udesom povijesnog trenutka, Milovan Đilas početkom 1989. počinje pisati dnevnik. Vodi ga sve do smrti, u travnju 1995. Odlučan je da piše samo o političkim događajima, o velikoj povijesti, a ne o onom što mu se događa, najmanje o svom privatnom životu. Ali s vremenom to se mijenja. Kao i kod svih, tako i kod Đilasa, velika povijest provaljuje u čovjekovu intimu, zalazi mu u utrobu. I onda se dnevnik velikih događaja pretvara u dnevnik očaja i umiranja. Express

 

 

27.09. (22:00)

Glasna kamuflaža jeftinog domoljublja i niskih strasti

Tomislav Klauški: Tijekom krize fašisti osvajaju vlast. To je loša vijest. Dobra je da kriza razotkriva njihove šupljine

Ima neke simbolike u činjenici da je deset dana prije izborne pobjede desničarske i postfašističke koalicije čija je liderica Giorgia Meloni upamćena po zahtjevu da “Hrvatska vrati Italiji Istru i Dalmaciju”, grupa od par stotina hrvatskih nogometnih navijača marširala ulicama Milana s uzdignutom rukom u fašistički pozdrav. Kao da su sudjelovali u predizbornoj kampanji talijanskih fašista, nad čijim se trijumfom mi ostali sada zgražamo i zabrinjavamo. Doći na vlast za svakog je fašista, populista, nacionalista, demagoga i manipulatora – lakši dio posla. Lako je u opoziciji jeftinim parolama graditi političku platformu, poigravati se teritorijalnim pretenzijama i povijesnom nostalgijom, udarati na emocionalne strune, na jeftine strasti, igrati na strahove i nesigurnost. Lako je parazitirati na svjetonazoru, na pričama o obitelji, na progonu manjina i “onih drugih”. Teži je dio preuzimanje i obnašanje vlasti koja se često pokazala kao kriptonit za ovakve političke grupacije. Tomislav Klauški za 24sata

 

25.09. (17:00)

Srpski tim "zmobilizjeral" se za Mundijal

Boris Dežulović: Lamentacija Valenta Žganca

Orao žuri potom dalje i negde na Mediteranu sleće na jahtu na kojoj se Filip Kostić, levo krilo Juventusa, zajebava sa manekenkama, pa začuvši orlov krik bez pozdrava, sve onako u pantalonama i košulji, skače u more. Dok Fića pliva, orlušina već u Italiji prekida jutarnji espreso Nikole Milenkovića zvanog Bleki, desnog beka Fjorentine, pa u Rimu nalazi vezista Lacija Sergeja Milinkovića-Savića kako baca novčić u Fontanu di Trevi. Iako Sergej, razumeli smo poruku, ima para na bacanje, i on se spremno odaziva na orlov šifrovani poziv. A krstaš u međuvremenu već leti iznad Španije, da glasnim drekanjem usred druženja sa navijačima mobiliše i vezistu Sevilje Nemanju Gudelja. Velika ptica na kraju preleće Lamanš i kroz prozor jednog londonskog stana ugleda ženu kako sprema ručak, dok joj se sin lenjo rasuo po kauču i zvrlji u televiziju… Novosti