Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Kurtovich i Sejo Sexon u koronasuradnji
Miljenko Jergović o pjesmi koja je soundtrack korone u Hrvatskoj, Bosni i okolici
Ono što je, pored savršeno ispričane priče, čini tako dobrom ambivalentan je osjećaj, ili bolje rečeno ambivalentan stav, koji pripovjedač prenosi na publiku. U toj je ambivalentnosti i višeznačnosti temelj Elvisova i Sejina majstorstva, ona je najvažnija idejna i stilska karakteristika New primitivsa. Koja se tako sretno potrefila s korona temom i socijalnom poetikom epidemije. S jedne strane, naime, slušatelju je odnekud jasno da je zafrkancija u pitanju, da sve ovo nije ozbiljno, i da je taj smiješni lik u pjesmi nekakva karikatura, kao što su za njega, slušatelja, svi pravi Bosanci ustvari dobroćudne karikature, u kojima će zagrebačke pjesnikinje po sarajevskim književnim rezidencijama rado zrcaliti sebe i svoju posvemašnju ispravnost. Piše Miljenko Jergović za Jutarnji list
