Miljenko Jergović: Utjeha onima koju su stambeno pitanje pokušavali riješiti u raju - Monitor.hr
12.03. (19:00)

Patrijarhat je uvijek na štetu drugoga

Miljenko Jergović: Utjeha onima koju su stambeno pitanje pokušavali riješiti u raju

Naravno, stvari smo malo pojednostavili da bi ova priča mogla biti ispričana. Ali nismo ih pojednostavili na štetu istine: preko švicarskog franka put vodi u raj za one koji imaju mnogo novca. Otprilike onoliko koliko ga imaju tata, mama i sin Škugor, zajedno. A za ljude koji imaju toliko novca stambeni kredit je, kao i bilo koji drugi kredit, sredstvo moguće špekulacije na tržištu svih novčanih i materijalni vrijednosti. Za ljude koji su siromašni, stambeni kredit zamjena je za novac koji nemaju. Stambeni kredit prodaja je duše banci: oblik (skoro) doživotnog, državno sponzoriranog ropstva. Vraćajući stambeni kredit siromašan čovjek triput skuplje plati novac koji je na početku dobio. Takav je švicarski franak zato što je Švicarska ustvari jedna velika banka, u kojoj su svoj novac sklonili svi oni koji u svoj svojoj patrijarhalnoj muškoj živosti i bešćutnosti, i svim svojim jednako bešćutnim ženskim vitalizmom, sudjeluju u proizvodnji nesreće. Švicarski franak je heroin, a Švicarska je heroinski raj. Taj raj stvoren je da bi svijet mogao funkcionirati kao pakao, i da bi u tom paklu mogli biti trajno zaštićeni oni koji ponajvećma lože pakleni oganj. Miljenko Jergović

 

 


Slične vijesti

Danas (07:00)

Bolesno društvo kažnjava suosjećanje i brižnost pojedinaca prema slabijima, potrebitima i drukčijima

Miljenko Jergović: Zašto uvijek postoje “dobri susjedi” koji će prijaviti ženu koja hrani mačke?

BAKICA IZ PULE HRANILA MAČKE KRAJ ZGRADE Komunalni redar odrapio joj kaznu od 132 eura, iako živi od socijalne pomoći koja iznosi tek 172 eura - Istra24

Postoji nešto u ljudima što ih neprestano tjera na zlo: kreću u hajku na pse i mačke lutalice, istjeruju bespravno useljene susjede iz suterena, uvjeravaju se da treba još samo one koji tu ne pripadaju raseliti (ako su ljudi) ili potrovati (ako su zvjerčice) i naša će zgrada, naše susjedstvo i grad zasjati onim davno izgubljenim sjajem. Tako ljudi najprije unište i rastjeraju sve drukčije, slabije i nemoćne, da bi na kraju shvatili da je sve oko njih ostalo jednako prljavo, u istome neredu i smradu. Ako ne pronađu nove krivce, a obično ih pronađu, uništi ih saznanje o vlastitoj bijedi, o tome da su, možda, trebali onaj otrov potrošiti na sebe, a ne na mačke. Korisno je izbjeći bijedu. Vlastita se bijeda izbjegava brigom za druge. To bi se moglo naučiti od gospođe Ristović i od svih tih žena koje se na sablazan susjedstva – brinu o drugima. Jergović.com

Jučer (20:00)

Njegovo pamćenje je toliko dobro da se sjeća i onoga što se nije zbilo

Viktor Ivančić: Vitezova mečka

“Vitezova mečka” zaigrala je nedavno u Večernjem listu, gdje je nekadašnji Tuđmanov ministar kulture Zlatko Vitez dao “životni intervju”. Na tome je mjestu došlo do sudara između njegove i moje memorije, uz nezgodnu okolnost da se ova druga dade potkrijepiti pisanom dokumentacijom. Naime: Feralu je tzv. porez na šund ukinut odlukom Ustavnog suda 22. ožujka 1995., a ne odlukom ministra Viteza. Štoviše, Ustavni sud je i zasjedao zbog toga što ministar Vitez nije htio – ili nije bio u stanju – poništiti neustavni akt vlastitoga ministarstva, premda je za to imao sve formalne ovlasti. I premda je Feral Tribune, kao kaznu za kritičko pisanje, državi dotad isplatio preko pola milijuna ondašnjih njemačkih maraka. E sad, da li u slučaju Zlatka Viteza samoobmana dovodi do laganja ili pretjerano laganje dovodi do samoobmane, ne isplati se nagađati. Napokon, defaktualizacija memorije nipošto nije samo njegova specijalnost; kada je o hrvatskim prilikama riječ, prije se radi o masovnoj pojavi. Novosti

Četvrtak (00:00)

Hrvatska je najljepša izdaleka

Andrea Andrassy: Otkad je “biti normalan” kompliment?

“Hvala ti što si normalna” – u odnosu na koga? Na ljude koji uvijek kasne i misle da je to simpatično, ljude koji ne rade posao za koji su plaćeni, nekulturne divljake koji napadaju druge ljude na cesti, uhljebe, Ivana Pernara? Zašto “normalan” sve češće zvuči kao “poseban?” Možda zato što sve rjeđe kažnjavamo nenormalne. Nezaposleni otkošteni pileći zabatak iz Ivanić Grada koji živi s mamom hoda centrom Zagreba i snima se kako vrijeđa Indijca koji radi kako bi uzdržavao cijelu obitelj – i nije bez publike koja mu plješće. Klinke u Sesvetama cipelare drugu klinku i snimaju se da bi to kasnije mogle objavit na društvenim mrežama – i sigurno su u nečijim očima “legende”… Ako smo počeli hvalit ljude zbog toga što su “normalni” – jer su pristojni prema drugima i ne kasne na posao – gdje ćemo bit za par godina?

  • Hvala što perete zube?
  • Hvala što ne tučete ženu?
  • Hvala što pišeš zadaću i ne mlatiš druge učenike na odmoru?
  • Hvala što ste se javili na telefon na radnom mjestu?
  • Hvala što ste pustili vodu? Miss7.24sata

 

 

 

 

 

Srijeda (17:00)

"Za zdravlje društva važno je snažno odgovoriti – pravosudno, represivno, ali i ljudski"

Boris Jokić: “Damir bi za ovo izletio iz škole. Dekanić dobio otkaz na poslu. A Damir Dekanić je i dalje župan. I nikom ništa”

Damir Dekanić

Kako ga tereti Državno odvjetništvo, nije rekao istinu – da je te noći pijan vozio službeni auto i da je nakon nezgode za novac pokušao podmiti žiteljicu Cerne kojoj je učinjena šteta. Lagao je da je za volanom bio njegov rođak kojeg je uvukao u ples laži. Sramotno za njega i za policijske djelatnike, lažirao je iskaz, a oni slijedom toga svoje izvješće – za novac, položaj ili uslugu, sasvim je svejedno. Za nekoga tko upravlja javnim sredstvima jednaka je sramota da je temeljem lažnog iskaza i izvješća tražio odštetu od osiguranja. Hrvatska je politika nažalost odavno postala središnje mjesto neistine, nemorala i nedostatka pozitivnih ljudskih osobina. Posljedica navedenog je društvo oguglalo na prevaru, laž i krađu onih koji ga vode. Tportal

Utorak (19:00)

Prva ljubav i prvi gol zaborava nemaju

Boris Dežulović: Nedjelja kad je otišao Pele (Petar Nadoveza)

Bio sam mali, tek sam krenuo u školu pa me barba popeo na ramena da vidim što se događa tamo iza ograde. Prvi gol vidio sam tako tek dvadesetak minuta prije kraja. Na barbinim ramenima, skoro sam pao uplašivši se da će balun ravno u mene. U gužvi nisam ni vidio tko je pucao, ali semafor s istočne tribine skandirajući je objavio strijelca: “Pere, Pere, splitski Pele!” Bila je nedjelja, 1. studenoga 1972. Velike stvari tek su nas čekale i bit će još lijepih golova, atraktivnijih… ali spektakularni volej Pere Nadoveze u 69. minuti utakmice 12. kola prvenstva Jugoslavije 1972./73. do danas će ostati najljepši gol u mojoj privatnoj povijesti Hajduka. Boris Dežulović

Sportske novosti - Jedan od najvećih napadača u povijesti Hajduka, golgeter kojeg su navijači obožavali

19.03. (15:00)

Revolucije jedu svoju djecu

Višnja Starešina: “Ne treba Putin strahovati od uhidbenog naloga ICC-a, već od svojih najbližih suradnika”

Bogati i korumpirani: Ovako žive Putinovi suradnici | Express

Vladimir Putin nikad neće sjesti na optuženičku klupu nekog međunarodnog suda zbog ratnih zločina u Ukrajini. Nikome nije u interesu suditi ruskome predsjedniku pred bilo kakvim međunarodnim sudom i toliko poniziti Rusiju. No zapadnim saveznicima jest u interesu, a možda ni kineskom vođi Xi-ju intimno nije mrsko, da se Putina izolira i ukloni s međunarodne političke pozornice i da se u Rusiji otvori put onome ili onima koji će doći poslije njega. Upravo tome služe i uhidbeni nalog ICC-a i izvješće Moseove ekspertne skupine. Oni su možda znak da se bliži kraj rusko-ukrajinskog rata i početak dugog i kompleksnog mirovnog procesa. A Vladimiru Putinu najvjerojatnije će presuditi “sud” vlastite duboke države, ljudi iz njegovih obavještajnih službi. I to u trenutku kada procijene da s Putinom jedino mogu dublje u ponor, a da bez njega još imaju šanse preustrojiti se, zadržati vlast i umanjiti dojam poraza. Slobodna 

18.03. (21:00)

Cinizam je, kako znamo, najviša ustavna vrednota hrvatske države i temeljno obilježje hrvatske vlasti

Boris Dežulović: Kritika ciničkog uda

Da je ova država demokratska, a ne cinična – onda bi, uostalom, i onih sedam i pol somova iz kolone “Ostvarivanje prava građana na javno informiranje” mogao dobiti svaki medij, svaka udruga i svaka osoba koja se ikad na natječaj prijavila, baš svaka osim ugledne građanke Željke Markić i udruge “U ime obitelji”. Sedam i pol somova, štoviše, mogao bi tada dobiti i svaki projekt nazvan “Pravo građana na javno informiranje kao alat istraživačkog novinarstva”, baš svaki osim onoga koji bi pod tim gordim naslovom prijavila ugledna građanka Željka Markić i udruga “U ime obitelji”. Dobro, osim što bi svakom drugom netko blagonaklono skrenuo pažnju kako ne može “pravo građana na javno informiranje” biti “alat istraživačkog novinarstva”, već je istraživačko novinarstvo alat za ostvarivanje prava građana na javno informiranje.

16.03. (00:00)

A pritom je pjesnik

Miljenko Jergović: Sinan je pripovjedač koji će vas očarati pričom o nečemu za što niste ni znali da vas zanima

Obilaznim i čudnim putovima Sinan Gudžević pristigao u Zagreb i u hrvatsku kulturu. Da je sve normalno među ljudima, reklo bi se da je normalno da netko za svojim životom i jezikom iz Graba pod Golijom, pa preko Novog Pazara i Beograda, Švicarske i Brazila, Njemačke i Italije, te tko zna odakle još, stigne u Zagreb. Ali ništa nije normalno. Također, da je sve normalno, hrvatskoj kulturi bila bi čast i milina od Sinanova dolaska. Jer on je dosljedan u voljenju. Dosljednost u voljenju vjerojatno je pretpostavka svake slobode u mišljenju. Sinan objavljuje u svakome broju zagrebačkog tjednika Novosti. Po prirodi svojoj temeljit i odgovoran prema jeziku, poeziji i ljudima, bez ikakve je sumnje jedan od zanimljivijih ljudi koji pišu danas na ovome jeziku. Jedan je od onih koje treba cijeniti onoliko koliko se cijeni materinji jezik i vlastiti život u njemu, koji vas mogu svojim pripovijedanjem zavesti i zainteresirati za nešto o čemu niste kanili išta doznavati. Miljenko Jergović

SINAN GUDŽEVIĆ: Alfonso Gatto :: Novice :: Lupiga

15.03. (15:00)

Željka Markić ozbiljno drži da je mjerodavna kazati tko je žensko. Ovome zadnjem bih se čak i nasmijao

Ante Tomić: “Nema hrabrijih osoba od transrodnih niti mi ima dražih ljudi od lezbijki”

FOTO Povorka ponosa stigla na Ribnjak, šetnja je prošla bez ijednog incidenta - N1

Ne znam jesam li vam ikad pričao kako sam se uplašio na prvoj splitskoj Paradi ponosa, kad nas je u Marmontovoj ulici dočekala gnjevna rulja. Bilo je nas tridesetak luđaka, većinom žena, nasuprot nekoliko stotina, možda i tisuću nasilnika, većinom muškaraca. Noge su mi se odsjekle kad je prema nama iz gomile poletjela kiša kamenja. Jebeš ovo, idemo kući, pomislio sam i vjerojatno nisam bio jedini koji je htio odustati. Znate što je spasilo događaj da se ne raspadne? Lezbijke. Njih šest, sedam, jedinih homoseksualnih osoba na Paradi, jer gejevi na prvu Paradu nisu došli, srčano su povikale: “Idemo! Idemo dalje!”, a mi smo se ostali šćućurili iza njih i nevoljko nastavili put Rive. To kako se šačica niskih, nabijenih, kratko ošišanih mladih žena neustrašivo zauzela za svoje dostojanstvo i pravo na različitost, kako se nisu povukle pred fašistima i vjerskim fanaticima i glupim nogometnim navijačima, već su ustrajale u borbi da ih svijet prihvati onakve kakve jesu, potreslo me do srži. Slobodna

14.03. (23:00)

Mamin sin i u 35.

Boris Dežulović: Tako je lelujao snovima Juraj M., zvan Juka, iz Ivanić Grada

Znam, niste nikad razmišljali na taj način, niste se nikad našli u njihovoj tetoviranoj koži i zapitali se što tu lijepu, vedru i pametnu mladost tjera da po ulici presreće Indijce, Rome, Crnce, emigrante i ostale one, kako se zovu, nigere pa diže desnice u “zieg heil”, urla na te jebene untermenschove i tjera ih iz grada. A imaju oni svoje razloge, svoje priče i svoje životne drame. Imaju završenu srednju školu i trideset pet, u naponu životne snage, a nezaposleni žive s mamom. Jer im, jasno, nigeri i Židovi otimaju posao. N1